BAKA, PLETENJE I ŠPIJUNAŽA: Kako su špijunski podaci nekada bili utkani u običan džemper

Tokom Prvog svjetskog rata, bakica je sjedila kod svog prozora i plela. Kako bi prošao neki voz, ona bi napravila ispupčen šav. Kada bi prošao još jedan, jedan šav bi propustila namjerno ostavivši rupicu. Kasnije je rizikovala život kako bi tkaninu predala vojnicima, tačnije kolegama špijunima iz belgijskog pokreta otpora.


Bez obzira da li su plele šifrovane poruke, ili su koristile pletenje kao masku, špijunaža i pletenje historijski su povezani. Ukratko, gdje god je bilo rata, bilo je i očiju koje su pažljivo pratile sve bilježeći iglama.

Kodiranje poruka pletenjem vrsta je steganografije, odnosno vještine fizičkog skrivanja poruka. Kombinacijom različitih šavova, pravljenjiem kvržica i rupa, špijuni su veoma lahko mogli da prenose odsudne strateške informacije jednostavno noseći džemper ili šal.

Filis Latur Dojl, tajna agentkinja iz Velike Britanije, provela je Drugi svjetski rat prenoseći informacije upravo uz pomoć pletenja. Padobranom je prebačena u okupiranu Normandiju, gde je dovozila njemačkim vojnicima bicikle, praveći se da im tako pomaže.

Nakon toga, vraćala se pletenju, odnosno bilježenju svega što je vidjela, najčešće morzeuvom azbukom, odnosno tačkama i crticama koje su bile kamuflirane u dezen. Za one koji nisu upoznati s vještinom pletenja, šifrovane poruke su gotovo sigurno neprepoznatljive.

Osim toga, u mnogim slučajevima je i samo pletenje bilo zgodno kao paravan za sakupljanje informacija. Vremenom, kako su ratovi prolazili, razvio se čitav niz različitih načina šifrovanja tkanina, a ako je vjerovati historičarima špijunaže, tradicija će nastaviti živjeti i u budućnosti, prije svega jer je broj različitih načina šifrovanja pletenjem gotovo beskrajan.

 

 

(Global CIR)

Komentiraj