L’Amin teatar i Amnesty International predstavili su nedavno u pariskom omladinskom kazalištu Dunois, smještenom u 13. gradskom okrugu, dramu nizozemskog autora Ad de Bonta “Mirad, dječak iz Bosne” koja će se izvoditi i na najvećem starokontinentalnom međunarodnom festivalu teatra u francuskom južnom gradu Avignonu od 6. do 29. srpnja.
Djelo je pored ostalih priznanja dobilo priznanje Deuchester Kindertheatrepreis 1998. godine, ASSITEJ International-nagradu umjetničke ekcelencije 2009, a godinu kasnije uslijedilo je priznanje festivala Kaas&Kappespa nagrada Hans Snoek za najbolju produkciju omladinskog teatra na holandskom jeziku.
Autor drame ‘Ad de Bont rođen 1949. godine, smatra se aktualno jednim od najznačajnijih kazališnih pisaca za mlade. Najprije predavač dramskih umjetnosti, započeo je teatarsku karijeru krajem 70-tih godina proslog stoljeća, i to kao glumac zatim reditelj i napokon pisac drama. Početkom 1982. preuzeo je vodstvo umjetničke trupe kazališta Wederzijds, čija su specijalizacija bile izvedbe u školama. Poslije je de Bont ostvario i adaptirao brojne komade za djecu i omladinu. Autor, najprije, nastoji zainteresirati mlade za teatarsku izvedbu, a ubijeđen je kako se to postiže posjetama obrazovnim ustanovama, uporedo sa nastavom koja ih treba pripremiti za životnu stvarnost.
Razgovarala: Džana Mujadžić
Tvrdi kako publika “egzistira u teatru konstruirajući osobna postojanja, razmišljanjem o budućnosti svijeta”. Način pisanja mu je često kronološki, a glavna osobenost fragmentirano pripovijedani događaji koji se zanimljivom logikom, nadovezuju jedan na drugog. Djela su obilježena posebnim isticanjem drugih kultura, a pisac uvijek usvaja kritičnu notu humaniteta i suvremene civilizacije.
“Mirad, dječak iz Bosne”, najpoznatija drama Ada de Bonta, već je na samom početku izvođena od strane dvadesetak teatarskih kompanija u Nizozemskoj i Njemačkoj, snimljena je na radiju i televiziji. Predstavljena je u poznatim svjetskim teatrima pa i u Oxfordu, gdje je ulogu strica Djuke tumačio slavni glumac Jeremy Irons, koji je 1997. godine realizirao i tv film jednakog naziva.
Reditelj Christophe Laluque sa kojim sam razgovarala nakon ovomjesečnog pariskog predstavljanja, oformio je Amin Théâtre 1994. godine. Zahvaljujući prvoj predstavi “Aden Arabie” Paula Nizana, trupa je nazvana “Amin” kako se zvao brod na koji se autor djela ukrcao. Kompanija danas djeluje u gradicu Grigny u oblasti Essonne nedaleko od Pariza, a posjeduje rezidencije u bližim predgrađima: Fontenay-sous-bois i Val Briard.
Mujadžić: Veoma uspješno predstavljate dramu sa početka 90-tih godina prošlog stoljeća o ratu u BiH koji odavno nije aktualan i slobodno rečeno, doslovice je posvuda zaboravljen. Što vas je pokrenulo da ga aktualizirate?
-Događaji u Siriji! Nastojao sam ostvariti univerzalnu prezentaciju o užasima rata i izbjeglicama čiji je položaj u razvijenoj Europi, veoma diskutabilan i nezahvalan. Zato glumci, nisu na sceni nego među gledateljima kojima se najprije izvinjavaju što nisu lijepo odjeveni, a ne zovu se Gérard, François niti Vincent nego Mirad, Đuka, Verica, Fazila…
Mujadžić: Među brojnim sukobima skorije historije odabrali ste bosanskohercegovački. Zbog čega?
-Najprije radi geografske blizine, ali i odličnog teksta nizozemskog autora koji je ovom dramom doživio svjetsku slavu i uspjeh. Bio sam među onima koji, najprije, nisu ništa razumjeli o ratovima jugoistočne Europe jer je to bilo jednostavnije i lakše. Imali smo ispriku za “okretanje glave ustranu” ili zanemarivanje strašnih događaja i užasne stvarnosti nametnute nedužnim građanima.
Mujadžić: Da li ste posjetili ovaj dio Starog kontinenta i nadate li se predstaviti “Mirada” na južnoslavenskim festivalima?
-Davno sam posjetio oblast koja se tada nazivala Jugoslavija i nitko nije mogao ni zamisliti da će se jednog dana raspasti! Bila je duboko ukorijenjena u europska, ali i svjetska, međunarodna zbivanja.
Bio bih počaščen predstaviti moju verziju “Mirada” u cijeloj regiji samo, iskreno, ne znam na koji način se povezati s odgovornim ljudima vaših festivala, kulturnih manifestacija te ustanova. Ipak se nadam suradnji sa južnoeuropskim teatrima i umjetnicima, posebno što ni jedan regionalni reditelj nije obrađivao dramu koja je doživjela veliki uspjeh na ‘zapadnoj strani planete’.
Mujadžić: Poziv da sa vašom trupom nastupite u ‘Avignonu’ na najvećem i najpoznatijem Festivalu teatra koji ove godine predstavlja oko 1500 predstava iz cijelog svijeta, otvara vam nove perspektive i horizonte?
-Zasigurno, ali ne zaboravljamo da smo igrali u restoranima, kafićima, školama, poduzećima. Ne čekamo pozive velikih i poznatih, ali kada dođu ne odbijamo ih. Idemo kod publike koja umije cijeniti naše napore i nastojanja.
Mujadžić: Priznajete da ste dugo uvježbavali predstavu s odabranim glumcima! Tko su oni?
-Vrijedne osobe koje vole i cijene osobno zanimanje pa im nije teško prilagoditi se nastupima u različitim ugođajima. Serge Gaborieau koji tumači Miradovog strica Đuku je i sam reditelj, a osim brojnih teatarskih komada u kojima je učestvovao glumi i na filmu. Mirada interpretira mladi glumac čija se nadarenost više ne dokazuje. Završio je Departmantalnu školu teatra u oblasti Essonne i ogledao se u brojnim čuvenim komadima. Prvi put surađujem sa njim više od dvije godine i veoma sam zadovoljan. Chantal Lavallé je Kanađanka, ali živi u Francuskoj više od dva desetljeća. Radila je sa porijeklom Slovencem, velikim rediteljem Antoineom Vitezom, završila pariski dramski Konzervatorij, a autorica je nadahnute glazbene bajke “Mala stijena” te “Jazzy Joe i malo zrno graška”. Odlično se snašla u ulozi Miradove tetke Fazile. Hrvatica, živjela je u Sarajevu sa suprugom Đukom, Bošnjakom sa kojim je izbjegla u Francusku. Miradovu majku Vericu interpretira Céline Liger, koja je od nadarene balerine postala tražena glumica.
Udruženje prijatelja poznatog galskog glasila “Le Monde Diplomatique” i novinar Laurent Geslin, stručnjak za Balkan, organizirali su raspravu sa rediteljem Christopheom Laluque pod zajedničkim nazivom: “Današnji Balkan između rata i mira”, kojoj su prisustvovala poznata imena kulturno-umjetničkog zivota Grada svjetlosti i mnogobrojna publika.
1 Komentaron this Post
Denis
bravo dzana!