DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (II): Irski katolik Robert Kennedy kao ‘prijatelj Izraela’ i palestinski kršćanin Sirhan Bishara kao ‘prvi islamski terorista’

U drugom dijelu historijskog specijala o ubojstvima Kennedyjevih donosimo Vam cjelokupnu priču o okolnostima atentata i istrage o ubojstvu Roberta Kennedyja, koji je ubijen u jeku predsjedničke kampanje odmah nakon što se povjerio nekolicini ljudi da će otvoriti novu istragu o ubojstvu svoga brata Johna Kennedyja, čim stupi na dužnost u Bijelu kuću. Ovo su samo neke od nelogičnosti koje i danas okružuju misteriozni atentat…

Samo nekoliko sati nakon atentata na Roberta Kennedyja, štampa je već uveliko obavještavala američki narod, ne samo o identitetu ubojice, već i o njegovu motivu, pa čak i njegovoj detaljnoj biografiji.

DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (I): Trebamo početi s pretpostavkom da su ubojstva povezana…

Kršćanin kao ‘prvi islamski terorista’

Dvadesetčetverogodišnji Sirhan Bishara Sirhan rođen je u Jordanu i preselio se u Sjedinjene Države kada je njegova obitelj protjerana iz Zapadnog Jerusalema 1948. Nakon uviđaja, u Sirhanovom džepu pronađen je isječak iz novina u kojem se nalazio citat Roberta Kennedyja pozitivno intoniran prema Izraelu izrečen u toku ‘predizborne kampanje’: “Sjedinjene Države bi bez odlaganja trebale prodati Izraelu 50 Phantom mlaznih aviona koje mu toliko dugo obećavamo.” Sirhanovom rukom napisana bilješka, pronađena u njegovoj kući, samo je ‘potvrdila’ da je njegov čin bio promišljen i potaknut mržnjom prema Izraelu.

To je postala naslovna priča glavnih medija od prvog dana. Jerry Cohen iz Los Angeles Timesa napisao je članak objavljen na naslovnici, u kojem se kaže da su Sirhana “poznanici opisivali kao mladića zatrovanog ‘antisemitizmom'”. U članku za The Salt Lake Tribune napisao je sljedeće: “Ispitivane osobe koje su ga najbolje poznavale otkrile su da se radi o mladiću koji je mnogo mrzio državu Izrael.” Cohen zaključuje da je senator Kennedy […] postao personifikacija te mržnje zbog njegovih nedavnih ‘proizraelskih izjava’.

Cohen je dalje ‘otkrio’: “Prije otprilike tri tjedna mladi jordanski izbjeglica optužen za atentat na senatora Roberta Kennedyja napisao je dopis, […] u kojem stoji: “Kennedy mora biti ubijen prije 5. lipnja 1968”- što je datum prve godišnjice šestodnevnog rata u kojemu je Izrael uspješno ratovao sa tri arapska susjeda: Egiptom, Sirijom i Jordanom. Jerry Cohen, potom zaključuje da je u tom zapisu “osumnjičenji postavio rok za atentat”.

Nakon 11. rujna 2001. godine, tragedija Robertovog atentata postavljena je u vezu sa mitologijom Neoconova ‘Sukoba civilizacija’ i rata protiv terorizma. Sirhan je tako u medijima tretiran kao preteča tzv. ‘islamskog terorizma’ na američkom tlu. U knjizi pod naslovom Zaboravljeni terorist, Mel Ayton, koji se specijalizirao za ‘demaskiranje teorija zavjere’, tvrdi da ima “mnoštvo dokaza o [fanatičnom] Sirhanovom palestinskom nacionalizmu” koji pokazuju da je “Sirhan bio usamljeni ubojica čiji je politički motiviran čin bio preteča današnjeg terorizma “.

Godine 2008., na 40. obljetnicu smrti Roberta, Sasha Issenberg iz Bostonskog Globusa podsjetio je da je smrt Roberta Kennedyja “prvi gorki plod bliskoistočnog terora” citirajući profesora sa Harvarda Alara Dershowita:

“Posmatrao sam to kao čin nasilja motiviran mržnjom protiv Izraela i bilo koga tko je podupirao Izrael. […] Međutim, bio je to na neki način početak ‘islamskog terorizma’ u Americi. To je bio prvi pucanj. Mnogi od nas to tada nisu prepoznali”

Činjenica da je Sirhan poticao iz kršćanske obitelji nije bila relevantna za Dershowitza.

Jewish Forward, časaopis američkih Jevreja, nije propustio spomenuti njegovo kršćansko porijeklo, samo dodajući da je ‘islamski fanatizam’ ionako ‘tekao u njegovim venama’: “Ali ono što je ostavio u naslijedstvo njegovim muslimanskim rođacima – počiniteljima napada 11. rujna – bila je visceralna, iracionalna mržnja prema Izraelu. To ga je natjeralo da ubije čovjeka za kojeg neki još uvijek vjeruju da je bio najveća nada jedne ranije generacije.”

“Robert Kennedy bio je prva američka žrtva suvremenog arapskog terorizma”, naveo je novinar jevrejskog časopsia uz opaske da je “Sirhan mrzio Kennedyja jer je podržavao Izrael” , a sve to je objavljivano u tekstovima znakovitih naziva: “Sjeti se zašto je umro Bobby Kennedy”, ili “Prvi pucanj u ratu bilo je ubojstvo RFK-a” koji je objavio Los Angeles Times.

Ovaj lajtmotiv javnog diskursa postavlja pitanje: Je li Bobby stvarno bio pristaša Izraela? Ali prije nego što odgovorimo na to pitanje, postoji još jedno važnije: Da li je Sirhan uistinu ubio Bobbyja?

Je li Sirhan Bishara Sirhan uistinu ubio Roberta Kennedyja?

Ako vjerujemo službenim izjavama i mainstream medijima, ubojstvo Roberta Kennedyja je riješen slučaj. Identitet ubojice je neupitan jer je uhićen na licu mjesta, s pištoljem u ruci koji se još uvijek ‘dimio’. U stvarnosti, balistički i forenzički dokazi pokazuju da nijedan od Sirhanovih metaka nije pogodio Kennedyja.

Prema izvještaju autopsije glavnog medicinskog istražitelja Thomasa Noguchija, Robert Kennedy je umro od rane na mozgu zadobijene iz vatrenog oružja , a metak je ispaljen iza desnog uha iz neposredne blizine. Nogushi je iznova ponovio svoje zaključke u svojim ‘Memoarima mrtvozornika’ iz 1983. Ipak, dvanaest svjedoka ubojstva je posvjedočilo da Robert nikada nije okrenuo leđa Sirhanu i da je Sirhan bio udaljen pet do šest stopa od svog cilja kada je ‘pucao’.

Uzimajući u obzir i sve ostale metke ispaljene u ‘ostavi’ koji su ranili petoricu ljudi oko Kennedyja, procijenjeno je da je ispaljeno barem dvanaest metaka, dok je Sirhanov pištolj nosio samo osam.

Dana 23. travnja 2011. odvjetnici William Pepper i njegov suradnik, Laurie Dusek, skupili su sve ove dokaze i još više u dokumentu od 58 stranica podnesenim Kalifornijskom sudu, tražeći da se slučaj Sirhan ponovo otvori. Dokumentirali su velike nepravilnosti u suđenju iz 1968. godine, uključujući i činjenicu da metak testiran u laboratoriju kako bi ga usporedili sa onim koji je izvađen iz Robertovog mozga, nije bio iz Sirhanovog revolvera već je ukazivao na drugi pištolj s različitim serijskim brojem; pa je umjesto inkriminiranja, Sirhana balističko ispitivanje zapravo pokazalo nevinim. Pepper je također priložio računalnu analizu audio snimaka tijekom pucnjave, koju je napravio inženjer Philip Van Praag 2008. godine, a koja potvrđuje da se u prostoriji čuju dva oružja.

Prisutnost drugog atentatora signaliziralo je nekoliko svjedoka o čemu je tog dana nekoliko medija. Postoje snažne sumnje da je drugi revolveraš bio Thane Eugene Cesar, čuvar koji je bio zadužen za sigurnost u večernjim satima, koji je u trenutku pucnjave stajao iza Kennedyja i to sa izvučenim pištoljem što je potvrdilo nekoliko svjedoka. Jedan od njih, Don Schulman, jasno ga je vidio kako puca. Međutim, Cesar nikada nije istražen, iako nije krio svoju mržnju prema Kennedyjima koji su, prema njegovoj snimljenoj izjavi “bacili zemlju pod noge komunistima”.

Čak i ako pretpostavimo da je Sirhan ubio Roberta Kennedyja, drugi aspekt slučaja postavlja nova pitanja: Prema izjavama nekoliko svjedoka, čini se da je Sirhan bio u stanju transa tijekom pucnjave. Što je još važnije, Sirhan je uvijek tvrdio i dalje tvrdi da se ne sjeća da je ikada pucao:

“Moj odvjetnik mi je pričao da sam pucao i ubio senatora Roberta F. Kennedyja i da će poricanje toga biti potpuno uzaludno, ali ja se i dalje ne sjećam da sam pucao na senatora Kennedyja.”

Također tvrdi da se ne sjeća “mnogih stvari i incidenta koji su se dogodili u tjednima koji su doveli do pucnjave”. Neke ponavljajuće crte napisane na bilježnici pronađenoj u Sirhanovoj spavaćoj sobi, prepoznao je kao vlastiti rukopis, ali ne sjeća se da ih je napisao, dok one više podsjećaju na automatsko pisanje.

Psihijatrijsko vještačenje, uključujući testove detektora laži, potvrdilo je da Sirhanova amnezija nije krivotvorena. Godine 2008. profesor Daniel Brown, poznati stručnjak za hipnozu i gubitak pamćenja zbog trauma, intervjuirao je Sirhana ukupno 60 sati, a zaključio je da je Sirhan, kojeg klasificira u kategoriju “visokih hipnotizabilnih” osoba, djelovao nenamjerno pod učinkom hipnotičkog djelovanja: “Njegovo pucanje iz pištolja nije bilo pod njegovom dobrovoljnom kontrolom, niti sa svjesnim znanjem, već je vjerojatno proizvod automatskog hipnotičkog ponašanja i prisilne kontrole.”

Znamo da su 1960-ih američke vojne agencije eksperimentirale na mentalnoj kontroli. Dr. Sidney Gottlieb, sin mađarskih Židova, usmjerio je zloglasni CIA MK ultra projekt koji je, između ostalog, trebao odgovoriti na pitanja poput: “Može li osoba pod hipnozom biti prisiljena počiniti ubojstvo?” , a što se može pronaći u deklasificiranom dokumentu od svibnja 1951. godine.

Prema izraelskom novinaru Ronenu Bergmanu, autoru knjige ‘Uzdigni se i ubij prvi: Tajna povijest Izraela – ciljana ubojstva’ (Random House, 2018), 1968. godine, izraelski vojni psiholog po imenu Benjamin Shalit stvorio je plan da palestinskom zatvoreniku “ispere mozga i hipnotizira ga da postane programirani ubojica” koji će usmrtiti Jassera Arafata, o čemu je pisao i David B. Green u članku “Ispiranje mozga i presvlačenje: Izraelski program ubojstva objavio je šokantno detalje” objavljenom u listu Haaretz, 5. veljače 2018. godine.

Ako je Sirhan bio hipnotički programiran, pitanje je: Tko bi to imao koristi da ima visceralnog anticionistu Palestinca optuženog za ubojstvo Roberta Kennedyja? Izrael, naravno. Ali onda smo suočeni s dilemom, zašto bi Izrael želio ubiti Roberta Kennedya ako Robert Kennedy podržava Izrael?

Je li Robert Kennedy doista bio prijatelj Izraela?

Dilema počiva na pogrešnoj pretpostavci, koja je dio obmane. Zapravo, Robert Kennedy definitivno nije bio proizraelski orijentiran. Jednostavno je bio zauzet kampanjom 1968. godine. Kao što svi znaju, nekoliko dobrih želja i praznih obećanja Izraelu neizbježan je ritual u takvim okolnostima. I Robertova izjava u sinagogi u Oregonu, spomenuta u članku Pasadene Independent Star-News 27. svibnja, a koja je pronađena u Sirhanovom džepu, nije premašila minimalne zahtjeve. Njegov autor David Lawrence u ranijem članku pod naslovom “Paradoksalni Bob” naglasio je kako se takva izborna obećanja ne bi trebala davati: “Predsjednički kandidati žele dobiti glasove, a neki od njih ne shvaćaju svoje nedosljednosti”.

Sve u svemu, nema razloga vjerovati da je Robert Kennedy, kao mogući predsjednik SAD-a, bio osobito prijateljski prijatelj Izrael. Obitelj Kennedy, ponosna na irske katoličke korijene, bila je poznata po svojoj netrpeljivosti prema židovskom utjecaju u politici, klasičnoj temi antikennedijevske književnosti, koju je najbolje prikazala Ronald Kessler u knjizi iz 1996. godine s vrlo sugestivnim naslovom: Sinovi grijeha: Joseph P. Kennedy i dinastija koju je utemeljio.

Robert ni u bratovoj vladi nije bio osobito proizraelski orijentiran državni odvjetnik: on je naljutio cionističke vođe jer podupirao istragu koju je vodio senator William Fulbright iz Odbora Senata za vanjske poslove koja je imala za cilj registriranje Američkog cionističkog vijeća kao “stranog agenta” podložnog obvezama definiranim Zakonom o prijamu stranih agencija iz 1938. godine, što bi znatno otežalo njegovu učinkovitost (nakon 1963. godine AZD je izbjegao taj postupak promjenom svog statusa i preimenovanjem u AIPAC).

Onda nam je jasno koliko je samo licemjerno pisanje novina ovog društva na 40. obljetnicu Robertove smrti:

“Sjećajući se Bobby Kennedvja, prisjetimo se ne samo onoga za što je živio, već i onoga zbog čega je umro, a to je dragocjena priroda američko-izraelskih odnosa”. (Jeffrey Salkin, “Sjeti se zašto je umro Bobby Kennedy”).

Posljedica smrti Roberta Kennedvja nije imala loše posljedice za dragocjene “američko-izraelske odnose”. Umjesto toga, to je bio veliki gubitak za arapski svijet, gdje su za Bobbyjem žalili baš kao i za njegovim bratom Johnom.

Naravno, činjenica je da su židovski mediji lagali odajući Robertu Kennediju posmrtnu počast zbog njegove ‘dobronamjernosti prema Izraelu’, istovremeno time pružajući Izraelu lažni alibi, nije dovoljan razlog za zaključak da je Izrael ubio Roberta. Čak i činjenica da su glavni mozgovi zavjere izabrali kao svoj programirani instrument anticionistički nastrojenog Palestinca, i time izazivali snažan anti-palestinski osjećaj među Amerikancima u isto vrijeme kad su se oslobodili Roberta, ne dokazuje da je Izrael bio uključen. Ono što još nedostaje za ozbiljnu pretpostavku je uvjerljiv motiv.

Motiv Robertovog atentata mora se tražiti, ne u onome što je Robert javno izjavio u sinagogi u Oregonu tijekom svoje predsjedničke kampanje, već u onome što je povjerio samo svojim najbližim prijateljima: njegovu namjeru da ponovno otvori istragu o smrti brata. Naše sljedeće pitanje, stoga, jest: Što bi otkrila nepristrana istraga pod nadzorom Roberta Kennedyja u Bijeloj kući…

 

 

Nastavit će se…

 

 

(Global CIR)

Komentarion this Post

  1. Obsidijan

    Ovaj tekst baca potpuno novo svjetlo na ono sto se i danas desava.Zivio laicizam i sekularizam, autoru svaka cast na tekstu

    Reply
  1. […] DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (II): Irski katolik Robert Kennedy kao ‘prijate… […]

  2. […] DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (II): Irski katolik Robert Kennedy kao ‘prijate… […]

Komentiraj