EU, Rusija, Bliski istok i Balkan u geopolitičkim planovima Velike Britanije, Izraela i SAD-a

Stav o nekoj državi, kao uostalom i o čovjeku, uvijek donosimo na osnovu njihovih prijatelja i neprijatelja. Ako neka država ima snažne neprijatelje , ali i još snažnije prijatelje, znak je to da ona predstavlja neku vrijednost bilo u simboličkom, kulturnom, političkom ili ekonomskom smislu.

BiH je jedna od država u kojoj se odražava duh multikulturalne Evrope, suština onoga što je zamišljeno kao Evropska unija i zbog toga je izuzetno značajno da što prije uđe u okrilje te zajednice, ali i da u njoj ima iskrenog prijatelja, jer će uskoro svima postati jasno da su neprijatelji EU ustvari i neprijatelji BiH, ali i obrnuto, neprijatelji BiH su i neprijatelji EU.

Prije svega, EU mora pomoći bh. društvu u zacjeljivanju njegovih ratnih rana. Ovih se dana u Višegradu i drugim gradovima podrinja obilježavaju godišnjice stradanja Bošnjaka Podrinja. Monstruozni zločini, masovna ubistva, protjerivanja samo su pojavna manifestacija onoga što se dešavalo početkom devedesetih na Drini, ali i u drugim dijelovima BiH od strane oba agresora.

Piše: Amel Jašarević

Iako se u javnosti dosta pričalo o seksualnom zlostavljanju žena u logorima kakvi na tlu Evrope nisu viđeni od Drugog svjetskog rata, mnogi su zaboravili i da su muškarci na sličan način bili zlostavljani ili prisiljavani na međusobne odnose. U trenutku kada još uvijek svi ti zločini nisu procesuirani, činjenica da SAD izlaze iz Vijeća UN-a za ljudska prava dodatni je udarac za žrtve. Sreća u nesreći je ta što je EU, kojoj se približavamo, čvrsto stala uz UNHCR i garantuje sprovođenje svih Ženevskih konvencija, što je ovih dana pokazala Republika Francuska izručivši bh. vlastima Radomira Šušnjara osumnjičenog za višegradsku ‘živu lomaču’.

Međutim, proteklih se godina mnogo drugih izazova ispriječilo na evropskom putu BiH. Tek prisjećanje na nekoliko događaja, pomoći će nam da makar skiciramo u kako teškom geopolitičkom vrtlogu se našla naša domovina u proteklih sedam-osam godina.

Turubulentne  godine

Sjetimo se 2011. godine koja će na svjetskom nivou biti upamćena kao godina u kojoj je Palestina izvojevala veliku diplomatsku pobjedu u borbi za svoju nezavisnost. Naime, glasanjem država članica Palestina je  31.10. 2011. godine postala punopravna članica UNESCO-a. Te iste godine palestinski predsjednik Mahmud Abbas je tokom diplomatske ofanzive lobiranja za svaki pojedinačni glas posjetio i Sarajevo (14-16 augusta 2011).

Tri dana prije glasanja (28.10.2011) u kojem se očekivalo da BiH bude uz Palestinu, na Američku ambasadu u Sarajevu srbijanski državljanin Mevlid Jašarević izvršio je teroristički napad, pucajući po ambasadi iz automatskog oružja i slobodno se šetajući u blizini dvije policijske stanice, sa puškom na ramenu i prstom na obaraču, skoro 40 minuta.

Dan prije napada, u BiH je doputovao izraelski ministar odbrane Avogador Liberman, koji je, prema našem izvoru, na sastanku sa članovima Predsjedništva BiH jednom od njih obećao da će dokazati da je BiH leglo terorista. Liberaman je sutradan boravio sa Dodikom u Banjoj Luci, a ‘slučajni terorista’ je pucao po Američkoj ambasadi u Sarajevu. Dva dana kasnije BiH je bila suzdržana tokom glasanja za prijem Palestine u UNESCO. Inače, prema pisanju izraelskog Haaretza, Liberman je bio član jevrejskog militantnog desničarskog pokreta Kach, koji se ranije dovodio u vezu sa atentatima na Kennedyjeve.

Tokom cijele 2011, a posebno u augustu, pa čak i za vrijeme Abbasove posjete BiH, Hamas je napadao improviziranim bombama i granatama okupiranu teritoriju Palestine skrećući tako oči javnosti sa Abbasove pozitivne  diplomatske turneje i predstavljajući Palestince u zapadnoj javnosti kao ekstremiste te na taj način radeći protiv sopstvenog naroda i zemlje. Ovo nas ne treba čuditi ako znamo da je još Miloševićev, a kasnije i Dodikov prijatelj, Arie Livne gostujući na RTRS-u potvrdio kako je Hamas ustvari ‘izraelski proizvod’. U istoj emisiji je Livne lansirao i tezu o podjeli BiH na ‘tri republike po etničkom principu’, koja će kasnije postati okosnica političkog djelovanja osovine Dodik-Čović.

Podsjećamo, napad na Američku ambasadu desio se u prvoj godini prvog mandata Bakira Izetbegovića u Predsjedništvu BiH i bio je najava jednog teškog i turbulentnog perioda u kojem je valjalo očuvati i unaprijediti sigurnosnu situaciju u našoj državi. Zar je neko pomislio da će nakon takvog događaja institucije BiH i bošnjački član Predsjedništva sjediti skrštenih ruku i da neće pozvati i dozvati prijatelje ove zemlje da joj pomognu? Pomoć prijateljskih država je stigla, ali su se i blokade nastavile tokom narednih godina i to uvijek u kritičnim datumima i na emocionalno nabijenim skupovima, a redovno se ciljalo na funkciju i poziciju koju još uvijek obnaša predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Blokade se nastavljaju

Parlamentarna skupština BiH je početkom juna 2013. (treća godina Izetbegovićevog mandata) bila blokirana protestima zbog nedonošenja Zakona o JMBG, a centralni motiv protesta bio je slučaj jedne bolesne djevojčice koja nije mogla otputovati na liječenje u inostranstvo zbog neizdavanja JMBG-a. Reagujući na te proteste Nezavisni odbor policijskih struktura Parlamentarne skupštine kazao je kako su oni nanijeli veliku štetu BiH jer su u zgradi državnih institucija taj dan bili zarobljeni uz poslanike PDPS BiH i mnogobrojni međunarodni zvaničnici koji su prisustvovali različitim događajima.

U jednom od zaključaka Odbor navodi kako nadležni policijski organi u BiH nisu iskoristili iskustva iz napada na Američku ambasadu. Odbor je tada zaključio da nije bilo značajnijih propusta u radu rukovodilaca Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, ali je predložio da se razmotri postupanje MUP-a Kantona Sarajevo i federalnog MUP-a, koje je ocijenjeno kao neadekvatno situaciji.

Slična situacija se u još gorem obliku ponovila tokom februarskih protesta izborne 2014. godine kada je zapaljeno Predsjedništvo BiH, zgrade kantonalnih skupština u nekoliko kantona, ali i zgrada Federalne vlade u Mostaru. To je bila godina u kojoj je Bakir Izetbegović osvojio drugi predsjednički mandat. Već sredinom sljedeće godine, nakon što je Bakir Izetbegović na stranačkom kongresu izabran za predsjednika SDA, desio se napad na Aleksandra Vučića u Potočarima na komemoraciji 11. jula.

Ove izborne godine smo ponovo svjedočili različitim blokadama, od onih za Dan nezavisnosti BiH, koje su navodno organizovali nezadovoljni borci, do ovih posljednjih zbog ‘poskupljenja goriva’, koje su navodno organizovali nezadovoljni vozači do protesta zbog nerazjašnjenih slučajeva smrti dvojice mladića iz  Sarajeva i Banje Luke, gdje namjerne blokade pravosudnih institucija kod roditelja stvaraju ogorčenje i bijes, a lovci u mutnom manipulirajući tragičnim sudbinama ovih ljudi pokušavaju ostvariti jeftine političke poene. Ne zaboravimo ni blokade konvoja sa migrantima na Ivan Sedlu, a uskoro ćemo vjerovatno moći očekivati i proteste ‘nezadovoljnih malinara’ i drugih kategorija redom sve do izbora u oktobru…

Ne znam da li to može biti slučajno, ali zajedničko svim navedenim događajima jeste da se dešavaju nakon ‘spornog dijaloga sa Libermanom u Predsjedništvu BiH’. Pored toga,  sigurnosne propuste u većini ovih slučajeva napravili su kantonalni MUP-ovi i FUP, a u centru zbivanja na protestima i blokadama uvijek su se mogli vidjeti isti ljudi ili organizacije, bilo da su direktno učestvovali u njihovoj organizaciji, bilo da su to promovisali na društvenim mrežama.

Opet, zajedničko svim tim osobama i organizacijama jeste skepticizam i negativan odnos prema EU, Njemačkoj, Vatikanu, ZAVNOBiH-u i Titu općenito, dok simpatišu, u najmanju ruku, sumnjive ličnosti i organizacije iz Drugog svjetskog rata te se zalažu za historijski revizionizam. Također izrazito su negativno nastrojeni prema Međunarodnoj zajednici i Daytonskom mirovnom sporazumu, koji ima dosta mana, ali ipak postepeno se može transformisati uz pomoć Brisela prilikom EU integracija.

Naravno, nije samo BiH bila pogođena ovim paraobavještajnim mešetarenjima. Sjetimo se događaja u Makedoniji unazad nekoliko mjeseci, ali i godina, zatim u Crnoj Gori, te posljednjeg atentata na Olivera Ivanovića na Kosovu. Nekome je bio cilj destabilizacija cijelog regiona i to u periodu kada se svi regionalni sporovi bliže konačnom rješenju , a države Zapadnog Balkana hrle ka EU i NATO-u, nakon čega će Balkan konačno prestati biti ‘potencijalno žarište’, o čemu smo pisali i u ranijim tekstovima.

Tito, Papa, Naser i Ataturk

Prije tri godine, nakon što je sredinom te 2015. glavni grad BiH posjetio Papa Franjo, a Putin najavljivao rusku intervenciju u Siriji, u Sarajevu sam neplanirano upoznao jednog turistu.Kasnije će se ispostaviti da se radilo o američkom Jevreju, porijeklom iz sirijskog grada Halepa koji mi se u početku predstavljao kao musliman. Sa ove današnje vremenske distance mogu potvrditi da je dotični gospodin politički cionista i da je naš ‘slučajni susret’ na sarajevskoj čaršiji sa njegove strane bio dobro isplaniran budući da je htio razgovarati isključivo o geopolitici, što me je i potako da se upustim sa njim u razgovor.

Govoreći o dešavanjima na Bliskom istoku, ali i generalnoj situaciji u svijetu, na Balkanu u istočnoj Evropi i Višegradskoj grupi, kazao mi je kako centralnu ulogu u izraelskim planovima za Bliski istok ustvari imaju Kurdi.

 ‘Prema Kurdima mi Jevreji imamo historijski dug, oni su nas oslobodili iz prvog ropstva, a zar danas oni nisu zarobljeni?’, upitao me je na šta sam se samo blago nasmijao zaključujući na šta cilja.

Kako ih mislite osloboditi?

‘Uskoro će u SAD-u pobijediti Tramp i dok muslimani budu zauzeti ratovima sa Kurdima, Jerusalem će proglasiti glavnim gradom, Golan Izraelom i na kraju će obnoviti ‘drevni hram u Jerusalemu’, a Kurdima stvoriti državu nakon svega’.

‘Zašto to tako otvoreno meni govorite’, upitao sam.

 ‘Zato što to niko ne može promijeniti niti spriječiti, a naročito ne neko pisanje’, rekao je i nastavio ‘Tito je pokušao i smetao sa pokretom nesvrstanih, pa je li uspio? Opet smo mi pobijedili.’

Bez obzira koliko je mučno bilo slušati ove rasističke opservacije mog sagovornika, moram priznati kako sam tek tada shvatio kako pogubnu politiku su vodili muslimanski lideri, koji Kurdima, narodu sa populacijom od 40. miliona ljudi nisu uspjeli organizirati i dati jednu državu koja im historijskim pravom pripada. Sada će im tu državu stvarati Izrael, ali po cijenu raspada svih okolnih država.

Zaledio sam se kada mi je ustvari otkrio šta zaista misli o Arapima kao narodu:

‘Išmail je proklet, od njegove ruke svako strada i svako će na njeg ruku dizati, a oni su njegovi potomci i nema mira na svijetu dok oni ne nestanu’.

Upitao sam ga: ‘Šta mislite o ulozi Rusije u Siriji?’

‘Putin nije dobar vjernik, uskoro se u Rusiji očekuje rađanje novog lidera kojeg priprema Aleksandar Dugin’, kazao mi je. ‘EU je novo ‘Babilonsko carstvo’ koje će se urušiti i nestati zajedno sa padom Angele Merkel’, dodao je.

Zahvaljujući ovom razgovoru postalo mi je jasnije za koga onda rade svi oni političari, mediji, akademici, vjerski lideri, društveni aktivisti i sl. koji šire lažne vijesti i ‘prenapuhavaju’ incidente u kojima navodno  učestvuju migranti. Zadatak im je jedan – da se ti nesretni ljudi ‘dehumanizuju’,  pretvore u legitimne mete tako da prosto nigdje ne mogu normalno i mirno živjeti.

Pogledajte sa druge strane Papu, koji kaže da u izgnanim, siromašnim i protjeranim ljudima vidi Isusa, pa ćete vidjeti koliko su daleko od kršćanskog nauka oni koji navodno žele zaštiti judeo-kršćanski duh Evrope.

Da je na sceni planirani pogrom Arapa još je sedamdesetih godina upozoravao jugoslovenski lider Josip Broz Tito. Ko je znao protumačiti riječi čuvenog maršala, već tada je vidio bujanje globalnog fenomena terorizma, ali i bliskoistočnih tragedija poput Iraka, Libije, Sirije  i uvijek živu ranu Palestinu.

“Vi, inače znate kakva je situacija. Na Bliskom istoku stvari su došle u slijepu ulicu. Vidjeli ste šta se dogodilo u Njemačkoj na Olimpijadi u Munchenu. Ubijeno je 11 izraelskih sportaša. Poginula su dvojica Nijemaca… Zbog toga su već mogli dići avione i bombardirati žene i djecu u Libanonu i Siriji. Ja osobno, kao i čitav naš narod, apsolutno sam protiv onoga što su komandosi napravili u Munchenu. Da li su oni bili svjesno ili nesvjesno nečije oruđe, ne znam. Ali mi smo protiv terora uopće. No, dajte da se malo razmisli – kakvih sve terora ima. Što je sa onim terorom kada se svakodnevno bacaju tisuće i tisuće tona ekspolziva, kada se bombama ruši i sve živo ubija. Je li to teror? To je najgori teror. Prema tome, neka se sada izvuku pouke iz onoga što se dogodilo u Munchenu, pa da se jednom kroz Ujedinjene narode učini nešto kako se terorizam u svjetskim razmjerima više ne bi mogao pojavljivati. A to se može ostvariti… To što sada Izrael čini ne čini sam, on ima dobru podršku izvana. Zbog toga je jako opasno. I taj teroristički poduhvat u Munchenu ima jednu vrlo paklenu namjeru. Da se sva mržnja čovječanstva, okrene protiv Arapa. Maltene, trebalo bi sve Arape likvidirati. Razume se, mi se moramo boriti protiv toga da se sada baci krivnja na te narode, na čitave zemlje”, kazao je Tito u govoru održanom u Prijedoru 1972. godine.

Samo sekularizam, obrazovanje, otvorenost i ubrzani europski put mogu spasiti našu zemlju u vremenu kada se očigledno odvijaju nova preslagivanja snaga na geopolitičkoj mapi svijeta i kada neprijatelji ovog naroda podstiču radikalna vjerska učenja. Sjetimo se da je to bio i ključni recept za spas Arapskih nacija i država, ali nedovoljna svijest naroda prouzrokovala je da se oni okrenu klerikalnim grupama i organizacijama iza kojih su stajale različite strane obavještajne kuhinje, a protiv lidera kakav je bio recimo egipatski predsjednik Naser. 

Na kraju, koliko su sekularni muslimani ‘opasni’ potvrdio je i sam Ben Gurion, prvi premijer Izraela i ministar odbrane koji je posvetio svoj život osnivanju izraelske države u Palestini i kasnije ponio titulu “oca domovine”. U kasnim četrdesetim prošlog stoljeća Ben Gurion je izrazio bojazan da izraelski projekat neće uspjeti samo u jednom slučaju – u slučaju da se pojavi ‘arapski Aataturk’. Prema Ben Gurionu, rađanje jednog markantnog i naprednog arapskog lidera, kako sam kaže ‘arapskog Ataturka’, koji bi Arape izvukao iz ponora neznanja i transformisao ih u moćnu sekularnu naciju, vođenu principom solidarnosti i zajedničke borbe protiv Izraela, značilo bi slom projekta stvaranja države Izrael jer bi takvi Arapi i u vojnom pogledu bili superiorniji. Stoga je u amanet ostavio da se svim silama onemogući ‘rađanje’ jednog takvog lidera u arapskom, ali i širem muslimanskom svijetu.

U ovom amanetu vjerovatno treba tražiti razloge nastanka i opstanka radikalnih organizacija u arapskom i muslimanskom svijetu, istih onih koje je proizvela Velika Britanija pa se ovih dana pere od njih, pokušavajući se dodvoriti američkom predsjedniku Donaldu Trampu koji je najavio stavljanje nekih od njih na listu terorističkih organizacija.

 

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Komentarion this Post

  1. Aferim uzivao sam.

    Reply
  2. MOSAD JE SVAKAKO POTPISAO SE U MNOGA DESAVANJA PP SVIJETU A NARAVNO I NA BALKANU SAMO TREBA TRAZITI POTPIS I PREPOZNATI.

    Reply
  3. Analiza je osvjezenje svakako ali treba povezati Britanski Šell ljigavca Fergusona , odpatke CIA-e i našu nazovi diplomatiju koja je za svo vrijeme lobirala protiv Bakira, snabdijevala novcem njihove nazovi novinarcice…pa cak iz IZ-a pravili bi se ugovori gdje bi se od viška i knjige štampale, pluvalo po Aliji Bakiru i Sebiji a naravno krili se iza trecih lica….ta mafija je vedrila i oblacila dok je ziv bio Tihic….Pišite o mnogim temama zasto sada kao Britanci ulazu u BIH zasto im smeta TAP i TANAP, zašto sada bivši ambasador u Turskoj dolazi u BIH i kao ruši DODIKA a znamo svi o cemu se tu radi…. Zašto ne pišete više o TAP-u (Trans Adriatic Pipeline) dugom skoro 900 kilometara koji se upravo gradi punom parom, te spaja Tursku (tj. TANAP – Trans Anatolian pipeline) preko sjeverne Grčke i Albanije, te morskim putem nastavlja do Leccea u Italiji?

    Ovim plinovodom plin dolazi direktno iz Kaspijskog jezera do Italije, čime ista diverzificira nabavu potrebnog plina.
    Grčka i Albanija isto imaju veliki interes u ovome.

    Reply
  4. Obsidijan

    Neka se samo cionisti nadaju da su nepobedivi, nece ici glatko to sto planiraju a neko ce im “nenamjerno” poturiti nogu i sputati ih, ili to sto misle da ce likvidacijom pojedinaca zaustaviti nezaustavljivo je dolaz glupila, jer smrću ili mučenjem čovjeka ne prestaju da žive njegova djelovanja, u svakom smislu. STO SE TICE MOSADA I NJIHOVIH FIĆFIRIĆA KOJI RAZULARENO MEŠETARE I DIVLJAJU PO EVROPI NEKA ZNAJU DA I SAMI OSTAVLJAJU TRAG, A ONO STO GOVORE I PRIPOVJEDAJU NIJE NI ZA TOALET PAPIR. “SVAKO CE DIZAT RUKU NA NJIH I ONI NA SVAKOG ” to nutri- cionisti pasu travu pa su pogodni da se nesto ” diže” i nadiže na njih .

    Reply
  5. Redakcija

    O većini stvari je pisano, ali treba o svemu svakako, a zavisi i od vremena !!!

    Pozdrav!

    Reply
  6. Bravo i samo hrabro!

    Reply
  7. Odlicna analiza, svaka cast autoru !!

    Reply
  8. Aferim i sve cestitke za autora.. perfektna analiza

    Reply
  9. Obsidian

    Samo naprijed ! Zivio sekularizam i laicizam !!!

    Reply
  10. Kissinger je izjavio prije koju godinu da su IzraHELLu dani odbrojani. Nije objašnjavao ni kako, ni kada, ni zašto.

    Reply
    • Moguce je sve zato se hvata Putina i vuce ga za rukave.Gas je posrijedi. Ideologija je opasna ona razara , sa nesposobnom ulemom koja je sklona manipulisanju.

      Reply
  1. […] EU, Rusija, Bliski istok i Balkan u geopolitičkim planovima Velike Britanije, Izraela i SAD-a PREDSJEDNIK PRITISNUO I VLADU: Macron obećao da će se boriti protiv političkog islama koji se želi odcijepiti u Francuskoj JOŠ SAMO 11 GODINA! U Egiptu usvojene ustavne izmjene, Sisi može biti predsjednik do 2030. godine UNUK OSNIVAČA MUSLIMANSKOG BRATSTVA OPTUŽEN ZA SEKSUALNO NASILJE: Tariqa Ramadana, unuka Hasana el-Bene, dvije Francuskinje optužuju za silovanje Objavljeno u: […]

Komentiraj