Razlike između Dodikove entitetske, ruske i srbijanske politike prema krizi na Bliskom Istoku

Utemeljenost na mitovima zajedničko je obilježje velikosrpske i izraelske politike. Izraelski mitologijski stav je da palestinska zemlja pripada Jevrejima, a velikosrpski mitologijski stav je da teritorije više zemalja na Balkanu pripadaju pravoslavlju i Srbima.

Odnos Srbije prema krizi na Bliskom Istoku

Međutim, u osnovi i tradicijski, sljedbenici velikosrpske ideologije u Srbiji skloni su antisemitizmu, koga prikrivaju iz dubljih, velikosrpskih ideoloških i političkih razloga. Težnja vladajućih političkih snaga u Srbiji je da se rehabilitiraju kvislinzi, Hitlerovi oslonci u Srbiji za vrijeme Drugog svjetskog rata, Milan Nedić, Dimitrije Ljotić, Draža Mihailović, Nikolaj Velimirović…koji su svaki na svoj način odgovorni za fašističke progone Jevreja, indicira njihov potencijalni, ‘uspavani antisemitizam, slično kako to u drugom kontekstu čine desničari u Hrvatskoj. Prema tome, velikosrpska ideologija i politika jednako je i antisemitska i islamofobijska. Kada će koja od tih fobija biti više izražena ili više prikrivena stvar je dinamike velikosrpskih interesa, koji da bi se ostvarili ipak ostavljaju jasne indikatore o njihovoj antisemitskoj i islamofobičnoj suštini. U tom kontekstu treba sagledavati i aktuelnu podršku koju lider bosanskih Srba, Milorad Dodik, daje zločinačkoj praksi Izraela u progonima i genocidu nad Palestincima.

Piše: Fikret Muslimović

Dolaskom na vlast u Srbiji, osamdesetih godina 20. stoljeća, Slobodan Milošević je učinio niz radikalnih zaokreta u odnosu na vanjsku politiku koju je do tada imala bivša SFRJ. U širem spektru takvih zaokreta je promjena politike prema krizi na Bliskom Istoku. Umjesto dotadašnje podrške borbi palestinskog naroda, velikosrpska politika se odlučila za podršku izraelskom terorističkom režimu i praksi izraelskog terora i zlostavljanja Palestinaca. Takvu politiku velikosrpski ideolozi opravdavaju ocjenom i tvrdnjom da su u toku Drugog svjetskog rata Srbi i Jevreji imali istu sudbinu na jer su na prostorima Jugoslavije fašisti Hitlerove i Pavelićeve NDH, navodno, poubijali na stotine hiljada Jevreja, Srba i Roma. Pri tome ćute o doprinosu Nedića, Ljotića, Mihailovića, Velimirovića…Hitlerovoj praksi genocida nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu.

Podrška Izraelu od strane srbijanske politike, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, imala je utjecaja da u vezi sa osamostaljenjem Kosova, Izrael bude na strani Srbije, a ne na strani SAD-a. Povodom prisustva srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića na sahrani Šimona Peresa, beogradska Politika je konstatirala: ”Šimon Peres je ostavio snažan lični pečat…na zauzimanje izraelskog stava o nepriznavanju nezavisnosti Kosova i Metohije.”

Odnos BiH prema krizi na Bliskom Istoku

U Sarajevu djeluje ‘Udruženje bosansko-palestinskog prijateljstva’, na čelu sa predsjednikom Avdom Hebibom. U BiH ima oko 200 stalno nastanjenih Palestinaca. Na čelu ‘Udruženja zajednice Palestinaca’ u BiH je Majed Marouf. U Sarajevu se nalazi ambasada Palestine, na čelu sa ambasadorom Rizik Namorahom. U Tel Avivu, aktuelna ambasadorica BiH je Jelena Marković.

U posljednje vrijeme Izrael su posjetili ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak i ministar sigurnosti Dragan Mektić, a sredinom marta 2017. godine, delegacija na čelu sa tadašnjim predsjedavajućim Predsjedništva BiH Mladenom Ivanićem. Tom prilikom, Ivanić je ocijenio da su odnosi Izraela i BiH ‘odlični, s prostorom za dodatno unaprijeđenje’ u raznim oblastima. O vojnoj saradnji Ivanić je razgovarao sa ministrom odbrane Izraela, Avigadorom Libermanom.

Na bh. državnom nivou podijeljena su i suprotstavljena stajališta o krizi na Bliskom Istoku. Srpski lideri podržavaju izraelski državni teror nad Palestincima. Lideri Hrvata taktiziraju, pa je teško ući u trag njihovim stvarnim stajalištima o tom pitanju. Bošnjačke i stranke ljevice, kao i razne nevladine organizacije u BiH su na strani pravedne borbe Palestinaca protiv izraelskog ekspanzionizma i državnog terora.

U aktuelno vrijeme, nakon uspostave mira u BiH po Dejtonskom sporazumu, u podršci izraelskom teroru nad Palestincima, u ime srpske politike, ističe se lider bosanskih Srba Milorad Dodik, koji propagira da je Izrael stabilna i demokratska zemlja, isto ‘kao i Republika Srpska’. Ironija tog Dodikovog stava je u činjenicama što ni Izrael, ni RS, nemaju ništa zajedničkog sa demokratijom, s obzirom na praksu segregacije i aparthejda od strane srpske vlasti u RS-u prema Bošnjacima i Hrvatima, te s obzirom na genocidnu, terorističku praksu izraelskog režima prema Palestincima. Njihov zajednički imenitelj nije demokratija, već politika segregacije, aparthejda i agresivno otimanje tuđe zemlje. Dodik posjećuje Izrael. U Banjoj Luci prima posjete izraelskih zvaničnika, a nekima dodjeljuje visoka odlikovanja RS-a, kao što je bio slučaj dodjele odlikovanja gradonačelniku izraelskog grada Modin, Haimu Bivasu, početkom 2016. godine. Dodik je pokušao uspostaviti paradiplomatske odnose sa Izraelom. Propagirao je da je  njegov lični savjetnik Arie Livni ujedno i zvanični predstavnik Izraela u RS-u, a zatim da je šef diplomatskog predstavništva RS-a u Izraelu.

Početkom aprila 2017. godine, nakon posjete Izraelu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, Vlada Izraela se ogradila od Arija Livnija, ističući da on „nije bio niti jeste izraelski diplomata i svi njegovi istupi po raznim pitanjima isključivo su njegovi lični stavovi koji nemaju nikakve veze sa stavovima države Izrael…Instruirali smo naše ambasade da ne budu u bilo kakvoj vezi sa Livnijem…“

Predstavnik Vlade Izraela također je saopćio da je paradiplomatsko predstavništvo RS-a u Izraelu transformirano u privatno preduzeće kojim rukovodi Arie Livni. Vlada Izraela je obavijestila Ministarstvo vanjskih poslova BiH da se distancira i ograđuje od aktivnosti koje je Dodik u Izraelu realizirao preko svog predstavnika (savjetnika) Arija Livnija. O tome domaću javnost u BiH je informirao ministar vanjskih poslova Igor Crnadak.

Islamska zajednica u BiH, ažurno prati probleme Palestinaca i oglašava se saopćenjima za javnost putem kojih najoštrije osuđuje svaki oblik nasilja u krizi na Bliskom Istoku. Povodom odluke američkog predsjednika Donalda Trampa da se Ambasada SAD-a iz Tel Aviva premjesti u Istočni Jerusalem, na redovnoj sjednici u Sarajevu, 23. 12. 2017. godine, Sabor IZ u BiH je usvojio Izjavu u kojoj se ističe: “Sabor IZ izražava žaljenje i zabrinutost jednostranim pokušajem promjene statusa svetog grada Qudsa-Jerusalema. Quds sa Mesdžid-ul-Aksom je jedan od tri sveta grada islama i prva kibla muslimana. On je sveti grad u tradiciji jevreja, kršćana i muslimana…Muslimani su stoljećima upravljali ovim gradom i nikada ga nisu smatrali samo svojim.“

Istinsku želju građana BiH da se dostigne mir na Bliskom Istoku simbolizira činjenica što je Sarajevo početkom 2017. godine, uprisustvu reis-ul-uleme Huseina ef. Kavazovića i člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, Bakira Izetbegovića, bilo domaćin ‘Muslimansko-jevrejske konferencije’ na kojoj su i muslimani i jevreji iznosili slična stajališta. Predstavnici Jevreja su govorili da su im ‘muslimani divni i dragi ljudi’, da je situacija na Bliskom Istoku zabrinjavajuća, ali da su ‘promjene moguće’ jer je ‘moguća saradnja između islamske i jevrejske zajednice.’..

Srbijansko priznanje Palestine

Srbija je priznala Palestinu i s njom uspostavila diplomatske odnose. U Beogradu je sagrađena nova zgrada za Ambasadu Palestine. U izjavama zvaničnika Srbije, Palestina se tretira prijateljskom državom. Srbija, kao članica UN-a, je podržala Palestinu za dobijanje statusa posmatrača u Generalnoj skupštini UN-a. U vezi sa sukobima između Kosova i Srbije, Palestina je na strani Srbije i neće priznati nezavisnost Kosova. Bratimljenje Kragujevca sa palestinskim gradom Jerihonom i Zaječara sa Kalkilijem odražava dobre zvanične odnose Srbije i Palestine.

Prilikom boravka u Beogradu 10.06.2015. godine, palestinski predsjednik Mahmud Abas je rekao da njegov narod i država Palestina cijene ‘podršku Srbije u UN-uprilikom glasanja za status posmatrača Plestine u UN-u’.

Tokom posjete palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa Beogradu, tadašnji srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić je rekao: ‘Izrael i Palestina su naše dvije prijateljske zemlje, a i sami znamo da mnogo toga može da se postigne pregovorim, a ništa ako se ne razgovara…Za Srbiju je veoma značajno to što Palestina podržava Srbiju u spoljnopolitičkim prioritetima…Palestina se odlučno protivi ulasku Kosova u UNESCO.’

Prije Abasove posjete Beogradu, Izrael su posjetili, prvo srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, aprila 2013., a zatim, početkom decembra 2014. i premijer Srbije Aleksandar Vučić. Njegova posjeta Izraelu je označena kao ‘historijska’. Tokom posjete, Vučić je rekao da će ‘Izrael zamoliti za podršku Srbiji u SAD-u i u drugim zemljama gdje Izrael ima veliki utjecaj i značaj’. Analitičari cijene da je ta ambicija Vučića suviše idealistička, jer Izrael svoje jake pozicije u SAD-u koristi za sebe, ne za druge zemlje, a uz to, pozicije Izraela u SAD-u su oslabljene zbog sve učestalijih nesporazuma Izraela i SAD-a o važnim međunarodnim pitanjima. U SAD-u ima sve više i više onih političara koji kritikuju Izrael.

Vučić se zahvalio Izraelu što nije priznao Kosovo i što Izrael podržava Srbiju u međunarodnim organizacijama.

Po ocjeni političkog analitičara u Vašingtonu, Obrada Kesića, bh. entitet RS tretira se ‘najboljim prijateljem Izraela u Evropi’, što je utemeljeno na podršci Izraelu u političkim i vojnim akcijama protiv Palestine, u što spada i sprječavanje srpskih lidera da BiH podrži Palestinu kada je dobila status posmatrača u UN-u. Srbija i Rusija podržavaju Palestinu, dok RS, bezrezervno podržava Izrael protiv Palestine. Na pitanje zašto se ispoljava razlika politike vladajućih lidera RS-a u odnosu na politiku Srbije i Rusije, odgovara se mišljenjem da RS zbog podrške Izraelu ne može imati posljedica u odnosima sa muslimanskim zemljama, a da Rusija i Srbija, u slučaju podrške Izraelu protiv Palestine mogu imati negativnih ekonomskih i političkih posljedica u odnosima sa muslimanskim svijetom.

Razlike Dodikove entitetske, ruske i srbijanske politike prema krizi na Bliskom Istoku

Srpska nacionalistička politika podržava ekspanzionističku i zločinačku praksu Izraela. Posebno se daje podrška izraelskim zračnim i kopnenim napadima na palestinska područja, u okviru čega se opravdava stav Izraela da su palestinski civilni blokovi ‘legitimni vojni cilj’, tako da je samo u zračnim udarima 2014. Godine od takvog tretmana stambenih blokova, u zračnim akcijama bombardiranja poginulo 2.200 civila. Apsurd srpske nacionalističke politike u podršci Izraelu da su stambene zgrade legitimni vojni cilj, vidi se po činjenici što ista ta politika osporava istinu da vojna kolona u kojoj je poginulo pet pripadnika JNA nije bila legitimni vojni cilj, iako su međunarodni pravni autoriteti, u predmetu Dobrovoljačka, dokazali da je kolona bila legitimni vojni cilj.

Podrška Izraelu od strane srpskog lidera Dodika podrazumijeva osporavanje da Palestinci uspostave državu na teritorijama koje obuhvataju i područja okupirana u ratu 1967. godine. Podržavajući izraelsku desnicu, Dodik se faktički suprotstavlja stavu ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji se zalaže za prava Palestinaca.

Jedan dio velikosrpskih protagonista u vezi sa palestinsko-izraelskim sukobom podržava Rusiju i Srbiju, dakle podržava državu Palestinu, što je suprotstavljeno interesima Izraela, dok drugi dio velikosrpskih protagonista (Dodik) u vezi istog palestinsko-izraelskog sukoba podržava Izrael, čestitajući ‘uspjehe’ koje je izraelska vojska postigla u zračnim napadima po palestinskim civilima u Gazi. Postavlja se pitanje, zbog čega fingira  ‘nedisciplina’ glavnih protagonista velikosrpske politike u strateškim pitanjima međunarodnih odnosa. Dok Rusija podržava Iran isporukama savremenog oružja, a Srbija ima dobru saradnju sa Iranom, dotle srpska entitetska politika u Banjoj Luci osuđuje Iran, optužujući ga za terorizam, upravo onako kako to u svojim osudama protiv Irana čini i Izrael. Odgovarajući na rusku saradnju sa Iranom, Izrael je prodavao oružje Ukrajini, kako bi se uspješnije suprotstavila Rusiji…

(Global CIR/Odlomak iz knjige ‘Sedamdeset godina genocida Izraela nad Palestincima’, generala Fikreta Muslimovića, Sarajevo 2018)

PROČITAJTE JOŠ:

General Fikret Muslimović – znalac, profesionalac i prepreka rušiteljima BiH!

Objavljeno u:
  1. […] Razlike između Dodikove entitetske, ruske i srbijanske politike prema krizi na Bliskom Istoku […]

Komentiraj