Znanstvenici tvrde kako bi na noćnom nebu mogli postojati dokazi o postojanju prijašnjih svemira, konkretno ostaci crnih rupa iz drugih svemira.
Ova se ideja temelji na nečemu zvanom konformalna ciklička kozmologija (KCK). Radi se o teoriji da naš svemir prolazi kroz konstantne cikluse velikih prasaka i sakupljanja, umjesto da je počeo jednim Velikim praskom, piše IFLScience.
Ostaci crne rupe iz prijašnjeg svemira
I dok većina svemira bude uništena od jednog ciklusa do drugog, znanstvenici tvrde da bi nešto elektromagnetnog zračenja moglo preživjeti proces recikliranja. njihova su otkrića objavljena na arXiv.
“Tvrdimo da vidimo posljednje ostatke crne rupe koja je nestala još u prijašnjem eonu”, kaže matematički fizičar Roger Pentrose s Oksfordskog sveučilišta, suautor studije i jedan od tvoraca KCK teorije.
Dokazi dolaze u obliku ‘Hawkingovih točaka’, nazvanih po pokojnom Stephenu Hawkingu. On je teoretizirao da crne rupe odašilju zračenje znano kao hawkinsovo zračenje, a upravo je ono to za što Penrose i njegovi kolege tvrde da bi moglo priječi iz jednog svemira u drugi. Oni kažu da bi se hawkinsove točke mogle pojaviti u zaostaloj toplini nakon velikog praska, zvanoj kosmička mikrovalna pozadina (KMP). Hawkingsove bi točke izgledale poput krugova svjetlosti na KMP mapi.
Kontroverzna teorija
Prije se smatralo da se te točke anomalije u KMP-u stvaraju ili gravitacijski valovi ili međuzvjezdana prašina. No Penrose i njegovi kolege kažu kako bi njihova teorija mogla ponuditi intrigirajući odgovor. “Iako naizgled problematično sa stajališta kosmičkog širenja, postojanje takvih anomalnih točaka implikacija je konformalne cikličke kosmologije”, napisao je tim u svome radu.
“Iako emisije imaju izuzetno niske temperature, u KCK teoriji to je zračenje enormno koncentrirano konformalnom kompresijom cijele budućnosti u crnu rupu, što rezultira jednom točkom prelaza u naš trenutačni eon.”
No teorija o reciklirajućem svemiru nije bez kontroverzi. Većina trenutnih dokaza sugerira da se širenje svemira ubrzava, te da nije dovoljno gust da bi se ponovo skupio u jednu točku iz koje bi se opet raširio, što je teorije znana kao veliko odskakivanje.
Uz to, tek trebamo pronaći dokaze hawkingsovog zračenja, a kamoli hawkingsovih točaka. Drugim riječima, dok ovo je zanimljiva teorija, još je potrebno obaviti dosta posla prije no što netko ne počne tvrditi kako je definitivno postojao i prijašnji svemir.
(Global CIR/Agencije)
