Jevrejski pokreti i nevladine organizacije protiv Izraela

Izrael pod vlašću radikalne desnice ima mnogo protivnika i neprijatelja, pa čak i među Jevrejima u Izraelu i širom svijeta koji odbacuju izraelski ekspanzionizam i agresivnost prema muslimanima na Bliskom Istoku.

Ustvari, među Jevrejima u Izraelu i širom svijeta djeluju političku pokreti koji se protive ekspanzionističkoj politici, agresivnosti i teroru izraelskog režima nad muslimanima. Neki od tih jevrejskih pokreta, kao što su ‘Naturei Karta’, ‘True Torah Jews’ (Židovi istinske Tore), ‘Jews Not Zionists’ (Jevreji, ne cionisti), osporavaju i nastanak i postojanje države Izrael. Uglavnom, anticionističi, odnosno antiizraelski pokreti među Jevrejima odbacuju zločinačku praksu države Izrael prema muslimanima, posebno prema Palestincima, suprotstavljajući  se cionizmu kao ideologiji, uz isticanje da je postojeći Izrael ‘antijevrejska država’.

Posebno osporavaju način nastanka Izarela, jer ga kao obećanu zemlju nije uspostavio Mesija (Božiji poslanik) čija se pojava tek očekuje. Takvi jevrejski pokreti se protive doseljavanju Jevreja u Izarel jer ih izraelski režim želi upotrijebiti kao ‘topovsko meso’ u vojnim operacijama, koje se često poduzimaju radi zauzimanja palestinskih teritorija na kojima se grade naselja za pridošle Jevreje. U vezi s tim, antiizraelski jevrejski pokreti ističu da je cionizam antiteza Tori i Judaizmu, te da Izrael, po ocjeni rabina Aharon Cohena, ‘nema moralno pravo da se poziva na žrtve nacizma, jer decenijama i sami primjenjuju skoro iste nacističke metode protiv Libana, protiv Palestinaca, ali i protiv Jevreja’.

Piše: Fikret Muslimović

Izraelska nevladina organizacija „B’Tselem“ je istražila činjenice u vezi 70 napada na stambene zgrade Palestinaca u Gazi, 2014. godine, što je samo mali dio ukupne zračne kampanje u trajanju od 50 dana, pa je o tome, u Istražiteljskom izvještaju navedeno: ‘Jedno od obilježja ovog sukoba u pojasu Gaze su brojni udari na sambene zgrade, koje su uništavane dok su njihovi stanari bili još u njima…Ovaj vid borbe je bio posebno užasan i bio je rezultat politike koju su formulisali vladini zvaničnici i viši vojni komadanti…Više od 96.000 kuća je oštećeno i uništeno u toku 50 dana sukoba u julu i augustu 2014. prema podacima UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama…’ Taj izvještaj ”B’Tselema” je sličan izvještaju Amnesty Internationala, u kome se pored zločina koje su počinili Izraelci nad Palestincima, ukazuje i na ‘ubijanja bez suđenja palestinskih civila’ u koje je Hamas posumnjao da rade za Izrael.

Pored izvještaja „B’Tselema“ i „Amnesty Internationala“, Izrael odbacuje i Izvještaj UN-a o zračnoj i kopnenoj ofanzivi na pojas Gaze 2014. godine, lažno propagirajući da je neistinit. U vezi s tim UN-ovim izvještajem, premijer Izraela Netanjahu je poručio javnosti: ‘Oni koji žele znati istinu trebaju pročitati naš izvještaj. Ko želi neosnovane optužbe protiv Izraela, neka troši vrijeme čitajući Izvještaj UN-a.’ Ta izjava izaziva gorčinu, posebno pri pomisli na televizijske i druge slike izraelskih zločina nad palestinskim civilima. Netanjahu očekuje da svijet treba vjerovati njemu, a ne svojim očima. I Human Rights Watch je optužio Izrael za zločine u gazi 2014. godine. Netanjahu je odbacivao izvještaje koje je o tom sukobu prezentirao UNHCR. Kruna u dokazima da je Izrael odgovoran za zločine su izjave izraelskih vojnika koji su od svojih nadređenih ‘dobijali naređenja da gađaju civile’.

Uri Avnery, aktivist mirovnog pokreta ‘Gush Shalom’, Jevrejin koji je bio blizak Arafatu, u intervjuu za sarajevski ‘Stav’ je rekao: ‘Optimistički gledam na krajnje rješenje bliskoistočnog pitanja…Granica između Izraela i Palestine trebala bi biti temeljena na onoj od prije juna 1966. godine, s manjim izmjenama o kojima se uzajamno dogovorilo. Istočni Jerusalem mora biti prijestolnica Palestine…Vojni sukob mora biti spriječen, blokada Gaze mora biti prekinuta…’

Prof. mr. Sc. Marjan Hajnal, Jevrejin, rođen u BiH (Visoko), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, član je udruženja pisaca i pjesnika u Jerusalemu, a u Tel Avivu je osnivač i direktor Centra za humanističko projektovanje slobodnog društva, o svom djelovanju protiv režima u Izraelu za sarajevsko ‘Oslobođenje’ je rekao da je zbog javnog iznošenja stavova o protiv režima u Tel Avivu snosio i da još snosi posljedice pa je u satiričkom smislu istakao: ‘Lajem dok trajem. Svakodnevno testiram izraelsku demokratiju i moram priznati da se sloboda političkog, novinarskog i književnog izraza poštuje’. Dakle, Hjanal kako ističe, zbog onog što govori snosi posljedice dok se sloboda javne riječi u Izraelu poštuje (satirički).

Neki od sadržaja izraelskog zlostavljanja Palestinaca

Izrael sistematski, uporno osvaja i kolonizira palestinsku zemlju. Palestinci su najugroženiji narod na svijetu. Ugrožavaju ih ne samo Izrael, već i teroristički ID, koji je usmjerio akcije prema Palestincima koji su proteklih decenija nakon progona od strane Izraela nalazili utočište u izbjegličkom kampu Jermuk (Sirija) u kojem je prije rata bilo 150.000 izbjeglica, a sada ih ima samo 18.000.

Razmjere izraelskih zločina nad Palestincima su ogromne, a televizijske i druge slike o tim zločinima su zastrašujuće. Protiv tih strahota, bez obzira što ima mehanizme, međunarodna zajednica ih ne upotrebljava u interesu sprječavanja ogromne i najdugotrajnije, sedmodecenijske anticivilizacijeske i humanitarne katastrofe na Bliskom Istoku. S jedne strane, izraelski državni terorizam, a s druge pasivnost međunarodne zajednice da se strahote zaustvae, smatraju se kao dio ukupnih uzroka eskalacije radikalizma u formi Al-Kaide i ID-a.

Doseljeni Jevreji se agresivno ponašaju prema Palestincima u Zapadnoj obali, istočnom Jerusalemu i pojasu Gaze. Krajem februara 2015. godine, jevrejski doseljenici, u dva sela u Zapadnoj Obali su zapalili džamije i po zidovima ispisivali rasističke poruke protiv muslimana. Krajem jula 2015., doseljenici su spalili palestinsku kuću i ‘živu bebu od 18 mjeseci’. Uporedo sa širenjem jevrejskih naselja na palestinskoj teritoriji, Sud u Izraelu je naredio rušenje palestinskog sela Susja i progon njegovih mještana pod tvrdnjom da je to selo bespravno sagrađeno na zemlji pod kontrolom Izraela, iako je to selo nastalo mnogo prije okupacije  dijelova Zapadne Obale, 1967. godine. Izraelci puštaju vodu iz akumulacija da bi u blokiranoj Gazi poplavila palestinska imanja, uništila usjeve i prinudila Palestince  da napuste svoje kuće. Izrael je uspostavio mjere ograničavanja uvoza građevinskog materijala za rekonstrukciju porušene Gaze, na šta upozoravaju zvaničnici UN-a zaduženi za obnovu tog palestinskog područja od posljedica izraelskog bombardovanja. Izraelska brutalnost je ispoljena i zabranom Palestincima da se mole Bogu u jerusalemskoj džamiji Al-Aksa. Učestalo, izraelska policija ograničava pristup Palestinaca svom Starom gradu u Jerusalemu.

U izraelskim zatvorima se nalaze mnogi Palestinci, čak i djeca. Tako, naprimjer, početkom 2015., u zatvoru je, među 280 maloljetnika, 45 dana bila 14-godišnja djevojčica Malak al-Khatib, uz dodatnu kaznu od 1.500 američkih dolara. Izrael osporava pravo Plaestinaca na mjesečni poreski prihod od 127 miliona dolara, što je ponekad praćeno prijetnjama za uskraćivanje američke pomoći Palestincima od 400 miliona dolara godišnje.

U blokadi pojasa Gaze učestvuje i Egipat, čije vlasti smatraju da je ‘Hamas’ teroristička organizacija, pa navodno, u cilju sprječavanja terorističkih akcija na Sinaju, drži zatvorenim granični prijelaz Refah, koji se povremeno otvara. Inače, egipatski apelacioni sud je poništio pravosudnu odluku da je palestinski ‘Hamas’ teroristička organizacija, jer za donošenje takve odluke nije bio nadležan nijedan sud u Egiptu…

(Global CIR/Odlomak iz knjige ‘Sedamdeset godina genocida Izraela nad Palestincima’, generala Fikreta Muslimovića, Sarajevo 2018)

PROČITAJTE JOŠ:

General Fikret Muslimović – znalac, profesionalac i prepreka rušiteljima BiH!

Objavljeno u:

Komentiraj