(VIDEO) NAJCITIRANIJI GOVOR U AMERIČKOJ HISTORIJI: Izgovorio ga je Abraham Lincoln nekoliko mjeseci nakon bitke za Gettysburg

Gettysburg Address je jedan od najvažnijih i vjerovatno, u retoričkom smislu, najboljih govora ikad napisanih na engleskom jeziku. Održao ga je američki predsjednik Abraham Lincoln, nekoliko mjeseci nakon bitke za Gettysburg, koja se odigrala prva tri dana jula daleke 1863. godine, tokom građanskog rata između Sjevera i Juga.

Počinjemo u ljeto 1863. u Gettysburgu, gradiću u saveznoj državi Pennsylvaniji, koji je u to doba bilo farmersko mjestašce s tržnicom. Prvog, drugog i trećeg jula dvije velike vojske su se sukobile u Gettysburgu. Bila je to jedna od najznačajnijih bitki američkog građanskog rata, a zbog nje je i to mjestašce postalo izuzetno važan dio američke historije.

General Robert E. Lee doveo je južnjačku vojsku Konfederacije u Pennsylvaniju. Krenuo je na sjever nadajući da će uskoro pobijediti u nekoj odlučnoj bitci – izvojevati pobjedu koja bi mogla pomoći Konfederaciji. Južnjačke države u kojima je ropstvo bilo legalno, pokušale su 1861. godine, na početku građanskog rata, osnovati vlastiti državu. Države Sjevera nisu htjele dopustiti odvajanje od Unije.

Vojska generala Unije Georgea Gordona Meada slijedila je u ljeto 1863. konfederacijske snage.Dvije su se vojske susrele kod Gettysburga, u nesnošljivoj ljetnoj vrućini jula 1863. godine…Little Round Top, Cementery Ridge, the Devil’s Den, Pickett Charge… američka historija puna je imena mjesta u i oko Gettysburga gdje su se tog ljeta vodile borbe… U njima su poginule hiljade muškaraca, braneći ideju Sjedinjenih Američkih Država.

General Lee i vojska Konfederacije izgubili su ovu veliku bitku, nakon čega su bili primorani da se vrate na Jug. Mnogo se bitaka nakon toga još vodilo tokom građanskog rata, a neke su bile isto tako stravične kao ova kod Gettysburga. Međutim, tek ih je nekoliko upamćeno tako dobro.

Gettysburg je najveća bitka koja se ikad vodila na sjevernoameričkom kontinentu i bila je glavna tema govora koji je predsjednik Lincoln održao pet mjeseci nakon nje.

Drugog novembra 1863. godine David Wills iz Gettysburga napisao je pismo predsjedniku Lincolnu u kojem objašnjava da su tijela ubijenih vojnika u toj velikoj bitci sklonjena na posebno mjesto i da su pokopana. Pozvao je predsjednika da bude nazočan komemoraciji kojom će se odati počast vojnicima koji su poginuli braneći Uniju. Gospodin Wills također je napomenuo da će glavni govornik biti Edward Everett, najpoznatiji govornik u to doba u Sjedinjenim Državama.

Predsjednik Lincoln je prihvatio poziv. Historičari kažu da je to učinio iz nekoliko razloga. Predsjednik je možda odlučio da je to pravo vrijeme da se oda počast onima koji su položili živote u građanskom ratu, a možda je tu komemoraciju smatrao prilikom da objasni važnost rata kojem je cilj bio sačuvati jedinstvo Unije. Za Lincolna međutim nije bilo bitno spašavanje saveza država, već i uspostavljanje slobode i jednakosti na Jugu, u skladu s američkim zakonom.

Predsjednik Lincoln neko je vrijeme radio na pripremi svog govora. Napisao ga je sam, na papiru sa zaglavljem Bijele kuće. U Gettysburg je stigao vozom dan uoči svečanosti. David Wills ga je pozvao da noć provede u njegovoj kući… Predsjednik Lincoln, Edward Everett i David Wills napustili su ujutro kuću i zaputili se prema mjestu pokopa.

Zamislimo na nekoliko trenutaka da je sad 19. novembra 1863. Vrijeme je hladno i oblačno… gotovo je podne. Stigli smo na novo groblje u Gettysburgu. Petnaest hiljada ljudi okupilo se da čuje Edwarda Everetta i Abrahama Lincolna.

Gotovo dva sata predsjednik Lincoln je slušao govor Edwarda Everetta. Glas ovog velikog govornika zvučao je moćno. Govorio je o pogrebnim obredima iz drevnih vremena. Iznio je svoje misli o tome kako bi se mladim vojnicima koji su poginuli u Gettysburgu trebala odati počast. Nakon Everettova govora, jedan je čovjek ustao i objavio: “dame i godpodo, njegova ekselencija, predsjednik Sjedinjenih Država, Abraham Lincoln”….Predsjednik je ustao i polahko krenuo naprijed. Velika masa ljudi je zanijemila. Abraham Lincoln je počeo svoj govor ovim riječima:

Prije osamdeset i sedam godina naši su očevi na ovom kontinentu stvorili novu državu, začetu u slobodi i posvećenu ideji da su svi ljudi rođeni jednaki. Sad smo u velikom građanskom ratu koji će pokazati da li ova ili bilo koja druga država, stvorena i posvećena u istom duhu, može opstati na duže vrijeme. Sastali smo se na velikom bojištu ovog rata. Došli smo posvetiti dio ovog polja kao zadnje počivalište onih koji su svoje živote položili da bi ova zemlja mogla živjeti. Prikladno je i ispravno da to učinimo.

Međutim, u jednom širem smislu, mi nismo ti koji možemo posvetiti i blagosloviti ovaj komad zemlje. Ovi hrabri ljudi, poginuli i živi, svojom su borbom posvetili ovo tlo i to daleko nadilazi našu jadnu mogućnost da tome nešto dodamo ili oduzmemo. Svijet će tek malo zabilježiti i neće dugo pamtiti ono što mi sada ovdje kažemo, ali neće nikad zaboraviti ono što su ovi vojnici ovdje učinili. Stoga je na nama koji živimo da se ovdje posvetimo tom nedovršenom poslu, koji su oni što su se ovdje borili tako plemenito unaprijedili.

Mi se ovdje moramo posvetiti velikom zadatku koji je pred nama – ugledati se u one koji su slavno umrli i preuzeti na sebe stvar za koju su oni pružili najveći dokaz odanosti, moramo ovdje jasno zaključiti da oni nisu umrli uzaludno – tako da ova zemlje, vođena Bogom, doživi novo rođenje slobode – i da vlada naroda, od naroda i za narod ne nestane s lica Zemlje.

Politički protivnici Abrahama Lincolna odmah su kritizirali ovaj govor. No u tome nije bilo ničeg neobičnog. Veliki govornik Edward Everett znao je da kritičari nisu u pravu. Znao je da je govor predsjednika Lincolna složene misli i ideje izrazio jasno i jednostavno. On je odmah prepoznao moć i ljepotu Lincolnovih riječi. Poslije je napisao pismo predsjedniku u kojem je rekao da je Abraham Lincoln rekao “u dvije minute ono što je on pokušavao izreći u dva sata”. Novine u Sjedinjenim Državama prenijele su govor predsjednika Lincolna u cjelini.

Edward Everett je zamolio predsjednika da mu da kopiju govora. Predsjednik je ispisao primjerak i poslao mu. Ta kopija jedna je od pet za koje se zna da ih je Lincoln napisao vlastoručno. Danas su dva primjerka u Kongresnoj biblioteci, a jedan od njih bi mogao biti onaj s kojeg je predsjednik pročitao govor u Gettysburgu… Predsjednik Lincoln je također ispisao primjerak za pukovnika Alexandera Blissa. Taj se primjerak nalazi u Bijeloj kući, u Lincolnovoj spavaćoj sobi. Primjerak koji je predsjednik poslao Edwardu Everettu nalazi u Državnoj historijskoj biblioteci savezne države Illinois u Springfieldu. Povjesničar George Bancroft također je od predsjednika zatražio primjerak – ta kopija danas pripada Univerzitetu Cornell u Ithaci, u saveznoj državi New York.

Predsjednik Lincoln je sam prepisao svih pet primjeraka. I premda je smisao govora ostao isti, neke formulacije su drugačije u svakom od njih. Verzija koja se najčešće citira je ona koja se nalazi u Bijeloj kući. Govor je također uklesan i u zidove Lincolnovog spomenika, ovdje u Washingtonu.

Uz govor Martina Luthera Kinga „I Have a Dream“, Lincolnov govor je najcitiraniji govor američke historije, iako je bio jedan od najkraćih i sastojao se od samo desetak rečenica. 

(Global CIR/voanews.com)

Komentiraj