Makedonski referendum, izbori u BiH i ‘banovićki Babo’

Neuspjeh referenduma u Makedoniji, odnosno izlazak tek 35% upisanih građana sa pravom glasa, veliki je udarac za euroatlantske integracije ne samo Makedonije već i preostalih šest država Zapadnog Balkana. Vlada premijera Zaeva je uprkos opstrukcijama uspjela ‘izgurati’ i napraviti solidan sporazum sa Grčkom koji rješava decenijski spor  oko imena ove bivše jugoslovenske republike. Međutim, napori domaćih i stranih zvaničnika nisu uspjeli ubijediti Makedonce da masovnije izađu na ovaj historijski referendum i čini se da smo, a mislim na cijeli region, ponovo vraćeni, ne na početak priče, već mnogo, mnogo prije početka.

Populizam i ‘velikodržavni projekti’

Makedonija je primjer države u kojoj su strani obavještajni centri uspjeli lažnim vijestima i manipulacijom javnosti nanijeti težak udarac EU i NATO-u u njihovom predvorju. Slučaj Makedonije treba izučavati i uzeti pouke za budućnost, jer bilo da se radi o ruskom, izraelskom, grčkom, srbijanskom ili albanskom utjecaju, rezultat je zasigurno nepovoljan po cijeli region, a najviše za Makedoniju koja se plahko pretvara u ‘državu-slučaj’. Koliko su Makedonci na gubitku najbolje svjedoči činjenica da neuspjeh referenduma ustvari slave oni kojih ih uopće ne priznaju kao naciju, odnosno oni koji niječu svaku makedonsku posebnost ili ih sve zajedno prisvajaju kao svoje.

Piše: Amel Jašarević

Val desnog ili lijevog populizma i lažnog patriotizma koji zagovara raskid sa multilateralizmom pokrenut je odlukom o izlasku Velike Britanije iz EU, odnosno Brexitom, a kasnije se nastavio ‘ludovanjem’ Trampove administracije koja polahko  jednu po jednu instituciju UN-a dovodi u pitanje. Takav scenarij razvoja globalnih događaja prijeti da na Balkanu probudi ‘velikodržavne i velikonacionalne’ projekte za koje su neki još prije devedesetih godina mislili da su zauvijek sahranjeni pa su tu iluziju krvavo platili. Kao izalaz iz historijskih kaljuža prošlog stoljeća Makedonija i druge balkanske države vidjele su EU i NATO integracije, gdje bi se ulaskom u velike naddržavne i sigurnosne sisteme fiksirale makar granice oko kojih i zbog kojih se svakih četvrt stoljeća na Balkanu lije krv.

Stoga je nedovoljna izlaznost na makedonskom referendumu zaista razlog za žaljenje, ali i zabrinutost. Neuspjehom referenduma dodatno se usložnjava i pitanje Kosova koje visi za vratom ne samo Srbiji, već sada i Makedoniji. Ko sada može utažiti velikoalbanske apetite za promjenama granica, ili velikosrpske iluzije o krnjoj velikoj Srbiji. Na koncu, ko će, ako globalni poredak dođe u pitanje, moći zaustaviti neki novi konflikt u BiH ili možda Crnoj Gori?

Dodik i Vučić u Moskvi

Ovo su stvari o kojima građani u BiH trebaju trezveno razmisliti jer dok pišem ove retke Dodik se nalazi u ruskom Sočiju, gdje se doduše nakratko, susreo sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji mu je navodno poželio sreću na oktobarskim izborima.

Dakle, Dodik jasno pokazuje koja je njegova orijentacija u političkom i ideološkom smislu. Sve ovo izgleda pomalo smiješno ako znamo da je  upravo tog istog Dodika u RS-u instalirao Soroš, onaj isti Soroš koji je školovao i Orbana ali i veći dio njegove partije Fides, koja se danas trudi rasturiti EU, odnosno isti Soroš čije su djelovanje zabranili i Putin i Orban, a slično razmišlja uraditi i Dodik.

Vučić se narednih dana sprema u Moskvu tražeći potporu u rješavanju ‘kosovskog čvora’, a iz Kremlja poručuju kako još nisu odlučili da li će pomoći Srbiji. Ko zna šta bi mogli tražiti od srbijanskog predsjednika zauzvrat, odnosno kakve su ucjene ovaj put na meniju?!

‘Banovićki babo’

I dok region bukti, u BiH traje predizborna kampanja, prljava i nabijena negativnim emocijama uz nezaobilazni nacionalistički folklor. Međutim, ova kampanja je ipak za nijansu drugačija. U Tuzlanskom kantonu je iz SDA izbačena već odavno samostalna i opskurna grupa Mirsada Kukića Kuke te je pod krinkom navodnog zalaganja za ‘ravnomjeran razvoj svih kantona’ u odnosu na Sarajevo, započela svoju avanturu u najkritičnijem poslijeratnom periodu po BiH. Javio se banovićki ‘Babo’, proračunat i sračunat, koji ne dovodi u pitanje genocidom nastalu RS, koji ne dovodi u pitanje presuđene Udružene zločinačke pothvate ‘sa istoka i sa zapada’, nego dovodi u pitanje autoritet Sarajeva, odnosno Federaciju BiH.

Obećava naivnim i ucijenjenim građanima poseban status Tuzlanskog kantona i da više neće oni ‘preko svojih leđa izdržavati Sarajevo’, odnosno da će novac koji zarade ulagati u svoje puteve i privredni razvoj. Na taj način se ponaša kao opozicija iako je već 20 godina privatizirao stranačke strukture SDA i gotovo samostalno upravljao svim procesima u kantonu sve dok na kormilo stranke nije došao Bakir Izetbegović koji se odmah odlučio obračunati sa lokalnim moćnicima koji su Tuzlanski kanton pretvorili u svoj feudalni posjed. Postavlja se pitanje šta je to prethodnih godina Kuku sprječavalo da gradi puteve i doprinosi razvoju svoje regije.

Bez iskorištavanja društvenog dobra, banovićkog rudnika, zlatne koke koja raspolaže sa preko 150 miliona maraka godišnje Kuko ne bi bio ono što je danas. Također bez svojih prijatelja i poznanstava u Srbiji, gdje je se liječio i usput ‘doktorirao’, Kuko zasigurno ne bi ni došao na ideju ‘odcjepljenja’ kojem tepa nazivajući ga ‘posebnim statusom’.

Postavlja se pitanje zašto se  nadležne federalne inspekcije i obavještajno-policijske strukture ne pozabave evidentnim privrednim kriminalom i podrivačkim akcijama Kukićeve klike. Niko ne može Kukiću u demokratskom društvu ukinuti pravo na političko angažovanje i formiranje stranke, ali se može i mora spriječiti kriminalno i antidržavno (antiustavno) djelovanje ma o kome se radilo.

Međutim, kada je riječ o Tuzlanskom kantonu onda govorimo o nepresušnom izvoru prirodnih bogatstava soli, uglja pa čak i nafte. Proširenje Termoelektrane u Tuzli, zatim izgradnja nove Termoelektrane u Banovićima su projekti koji vrijede milijarde konvertibilnih maraka i sve to trebamo imati u vidu kada govorimo o tuzlanskom Fikretu Abdiću. Također Elektoprivreda BiH, Bh telekom i još nekoliko bh. kompanija u dogledno vrijeme će vjerovatno biti privatizirane, a neko je očigledno bacio oko na te resurse ovog naroda te slabljenjem političke moći Bošnjaka, odnosno dovođenjem feudalnih moćnika, navodnih desničara i navodnih ljevičara, žele rasparčati bh. nacionalno blago, a sve to predstaviti kao ‘priliv stranih investicija’.

Ne smijemo dopustiti da nam državu raskomadaju energetski karteli i slične mafije koji se kriju iza pojedinih političkih projekata, a sve idući na ruku velikosrpskim i velikohrvatskim državnim projektima.

Bošnjaci su u trenutno najvećoj opasnosti da nakon agresije i genocida, na nekim narednim sastancima o ustavnim promjenama, u ime njih pregovaraju ljudi sumnjive prošlosti i sumnjivih namjera u najturbulentnijem vremenu buđenja populizma od kojeg strepi i moćna EU, a kamo li krhka BiH. Stoga i međunarodna zajednica mora shvatiti da ukoliko EU i NATO ne naprave deset koraka prema nama u zamjenu za jedan naš prema njima, na Balkanu će se početi odvijati dezintegracijski procesi i niko ne može predvidjeti kako će to završiti. Zbog toga su izbori 2018. historijski. Dobro pazimo kome ćemo dati legitimitet da u ime nas odlučuje o našoj budućnosti.

 

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

 

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. Boris Maslinko

    Gospoda, nie Makedoncite napolno ne se soglasuvame so Vasite konstatacii. Imeno Naseto pravo da molcime se slusna mnogu podaleku, odnosno nasiot molk e edinstvenoto nesto so koe uspeavme so bozja pomos da gi pobedime site birokrati od EU i NATO. Ovaa ne bese bitka na David i Golijat tuku na Golijat i na nesto mnogu positno od David. Si go socuvavme naseto ime – nasata gordost, sega i da ne ubiete nikogas, ama bas vikogas nema da mozite da ne pobedite.

    Reply

Komentiraj