NAZOVIMO STVARI PRAVIM IMENOM: Ko je zaista odgovoran za teroristički napad u kojem su stradala dvojica sarajevskih policajaca?!

Stravično ubistvo dva sarajevska policajca na dužnosti koje se odigralo u ranim jutarnjim satima prošlog petka u naselju Alipašino Polje zaista zaslužuje da ponese epitet prave tragedije.

Adis Šehović i Davor Vujinović  nisu bili samo uzorni policajci, već i divni roditelji, dobre komšije i prijatelji. Otac Adisa Šehovića poginuo je ’95 godine te se on kao dijete šehida školovao i borio za život dostojan čovjeka, ne sluteći da je slična sudbina i njemu namijenjena godinama kasnije. Iza njega je ostao 21-godišnji sin koji je krenuo očevim stopama i trenutno pohađa Policijsku akademiju u Sarajevu. Iza Davora je ostalo dvoje malodobne djece, a tragični slijed okolnosti doveo je do toga da nastrada 100 metara od zgrade u kojoj živi njegova majka, čiji su se jecaji prolamali naseljem dok je trajao prvi policijski uviđaj.

Tog petka su mračne sile ispisale još jednu žalosnu stranicu historije ovog grada.

Tragika bh. društva

Žalost zbog prerano ugašenih života i bijes zbog svirepog čina kojeg su počinili okorjeli kriminalci koji vjerovatno godinama ‘ordiniraju’ po Sarajevu, je ono što čovjek prvo osjeti u ovakvim situacijama. To je ona prva reakcija, ljudska i sasvim opravdana. Kada se, međutim, ustalasane emocije malo smire, počinjemo shvatati i uviđati određene pojedinosti ovog slučaja, koje ga ne mogu okvalificirati samo kao puki obračun mafijaša sa policijom koja ih je zatekla u izvršenju krivičnog djela, već kao nešto mnogo ozbiljnije. Pored toga, ovaj slučaj još jednom zorno pokazuje i svu tragiku bh. društva i očaja u kojem se nalazi sigurnosni sistem ove zemlje koji je usljed njene teritorijalne i administrativne iscjepkanosti pun rupa i rupica kroz koje kriminalni klanovi i političke elite koje su im naklonjene love u mutnom.

Sigurnosna situacija je narušena ovim događajem. Program organiziranog kriminala krađe automobila traje od 1996. godine. Poslije akcija koje smo imali 2010. i 2013. godine, problem teških krađa jeste smanjen, ali taj problem nije riješen jer do sada nismo imali saradnju s drugim policijskim agencijama. Ako ne bude nastavljena ta saradnja kao jučer, ovaj problem neće biti riješen jer se radi o organiziranom kriminalu – rekao je policijski komesar KS Mevludin Halilović identificirajući da je  ključni problem neefikasnosti policije ustvari manjak komunikacije između različitih policijskih struktura na različitim nivoima vlasti, koje očigledno mogu sarađivati ali se to redovno dešava kada se tragedija već dogodi.

Građani Sarajeva se već duži niz godina nalaze pod konstantnim terorom kriminalnih bandi koje većinom dolaze iz Istočnog Sarajeva, ili šireg prostora manjeg bh. entiteta te u glavnom gradu BiH sprovode svoje kriminalne aktivnosti, prije svega kradući automobile. Zvanične statistike su potvrdile kako se na području Sarajeva dnevno ukradu najmanje tri automobila, koja gotovo nikada ne budu vraćena vlasnicima.

Izvori bliski policiji u Sarajevu za TV1 su potvrdili kako se ustvari zna ko su ubice policajaca u Alipašinom Polju. Navodno, riječ je o članovima organizovane kriminalne grupe iz Lukavice i Pala, koja već duže vrijeme ordinira po Sarajevu u čemu uživaju i zaštitu određenih struktura MUP-a RS. Izvor tvrdi da se, ukoliko postoji dobra volja MUP-a RS, počinioci mogu locirati i privesti u roku 24 sata, pod uslovom da ne pobjegnu u Srbiju.

TV1 saznaje da policije oba entiteta dobro znaju ko vozi automobil Range Rover, a ko Golfa 5 sa treptajućim svijetlima. Prema informacijama do kojih je došla TV1 u napadu na policajce sigurno su učestvovale dvije osobe, a pretpostavka je da ih je bilo 4. Za to da su u cijeli slučaj umiješani i policajci iz RS navodno postoje i dokazi iz ranijeg perioda kada je čak i dokumentovano prisustvo službenih osoba tokom primopredaje vozila koja se vlasnicima vraćaju za novac.

OPTUŽNICA PROTIV 27 OSOBA: Na području Sarajeva ukrali 200 automobila

Nazvati stvari pravim imenom

Jučer su se smjenjivale različite reakcije na zločin počinjen u sarajevskoj općini Novi Grad, ali su samo rijetki pojedinci događaj okvalificirali pravim imenom, a to je terorizam. Međutim, indikativno je kako se slična opreznost nije pokazala u slučajevima napada na vojnike OS BiH u Rajlovcu, ili još jednom zabilježenom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku, kada su postojale opravdane sumnje i dokazi da se ustvari radi o ličnim obračunima, a ne o djelima s terorističkom namjerom. Da li je to zbog činjenice što su u navedena dva slučaja akteri pucnjave bili nominalno muslimani, pitanje je koje zaslužuje posebnu pažnju i analizu. U svakom slučaju, oba događaja su do maksimuma eksploatisana u svrhu negativne propagande protiv BiH koja je poslužila za predstavljanje Bošnjaka prijetnjom po sigurnost ne samo Balkana već i cijele Evrope.

Uglavnom, na osnovu definicije terorizma iznesene od strane stručnjaka na polju sigurnosti jasno je kako se napad na policijske službenike na Alipašinom Polju može kvalificirati kao teroristički čin. Uzmemo li da je  ‘terorizam  sredstvo i metod političke borbe, oblik Specijalnog rata brutalnim, svirepim, nečovječnim, ekstremno nehumanim i anticivilizacijskim zlodjelima od strane terorističkih država, terorističkih političkih partija i terorističkih organizacija koje za objekte terorističkih napada uzimaju interese i vrijednosti sebi suprotstavljenih država, građana, naroda i političkih partija tako da su žrtve nevini ljudi, njihovi životi i zdravlje, moralni integritet i materijalna dobra’, koristeći se pritom različitim sredstvima i metodama, onda će nam biti jasno da je prvotni efekat koji se time postiže ustvari ‘iznenađenje i psihoza strijepnje u očekivanju zlodjela koja slijede, a pripremaju se i izvode u strogoj tajnosti, iako nosilac terorizma često transparentno preuzima odgovornost na sebe ili prebacuje na protivnika, uglavnom na strani žrtve’.  Valja napomenuti, kako u ‘uslovima suprostavljenih ideologija i političkih interesa, nije moguća efikasnija borba protiv terorizma kao prioritetne opasnosti za sigurnost i mir u globalnim, regionalnim i lokalnim okvirima’.

Tragični događaj od prošlog petka u sebi sublimira većinu navedenih osobina budući da su ‘ brutalnim, svirepim, nečovječnim, ekstremno nehumanim i anticivilizacijskim zlodjelima’ od strane kriminalne organizacije ugašeni životi dva mlada nedužna čovjeka, koji su uz to bili predstavnici državnih organa, pri čemu je izazvana ‘psihoza i strah’ kod građana BiH, koji se nisu još uvijek oporavili ni od ‘vatrene predizborne’ kampanje, a već u još dramatičnijem periodu formiranja vlasti dešava se teroristički napad pred njihovim očima.

Ko je zaista odgovoran?

Jasno je kako su sve policijske agencije i snage na nogama kako bi se što prije pronašli vinovnici ovog zlodjela, ali bi isto tako trebalo svima biti jasno kako su ove ubice tek izvršioci, odnosno krivci sa terena, dok su za cjelokupni ambijent u kojem je moguće da kriminalci nesmetano nose duge cijevi i napadaju na živote i imovinu građana, ali i na državne organe i institucije, odgovorne ustvari one politike koje u javnosti stvaraju atmosferu straha, terora i međuancionalnog nepovjerenja, koje državu proglašavaju nemogućom i nestabilnom, te koje se bore da na etničkim principima rastoče sigurnosni sistem BiH i obesmisle koordinisano zajedničko djelovanje svih organa zaduženih za očuvanje mira i ustavnog poretka BiH.

Dakle, teroristička skupina koja je napala policiju u Novom Gradu ne mora nužno biti instruirana da ubija policajce, ali je ona produkt politika i ideologija podjele države koje živim održavaju određene stranke i pojedinci, a kasnije se to evo odražava na svakodnevni život građana pogotovo u osjetljivom postizbornom periodu. Svako sabotiranje ujedinjenja i zajedničkog rada sigurnosnih i obavještajnih službi ili nečinjenje nikakvih napora da se njihov rad unaprijedi, ustvari je jedan oblik podrške terorizmu. Onemogućiti državu da odgovara na sigurnosne prijetnje jeste oblik podrške terorizmu.

Međutim, terorizam i kriminal ne poznaju bilo kakve barijere. Jučer je to bilo u Sarajevu, a već danas može se desiti u Banjoj Luci ili bilo gdje u BiH. Stoga politički akteri kao prioritet u narednom periodu trebaju postaviti problem sigurnosti, a u tome ih treba podržati i međunarodna zajednica. Krajnje je vrijeme za uspostavu jedinstvene državne policije, jer sa ovako organizovanom policijom, BiH teško da može biti poželjan partner bilo kome u svijetu. Stoga bi umjesto kritike upućene ionako neopremljenim i obezvlašćenim policajcima, gnjev građana trebalo usmjeriti prema kočničarima integracijskih procesa u BiH.

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. Bravo!
    Samo da tekst bude efikasan i jasniji treba napisati tko su ubojice!Mozda se tako lakse uhite?Ako ne u regiji, onda snagama van nje. Svijetu je dosta da BiH I CIJELI BALKAN idu nazad, dok on napreduje. Europa ne planira nestanak BiH kao drzave, znaci zeli je sacuvati jer joj je potrebna! Istina da je hajka na muslimane ali demokratske organizacije i pojedinci objasnjavaju njihovo porijeklo i zrtve iz zadnjeg bratoubilackog rata. Samo isti problem postoji posvuda : pogledajte film Sillvio i ostali!”Crna ruka” je jos uvijek prisutna na Starom kontinentu gdje su se razlicite mafije dale u posebnu suradnju. RS i opstaje zahvaljujuci njima! Zato treba organizirati sistematski, oblasni i regionalni otpor, vrstu Medjunarodnih brigada protiv fasizma, nacionalizama i korupcije!

    Reply

Komentiraj