Da li će se uozbiljiti, ili ćemo i dalje gledati ‘ljevičarski’ rijaliti?!

Iako su stranke koje sebe vole nazivati građanskim ili lijevo orijentiranim navodno uspjele formirati načelne i neformalizovane  koalicije u nekoliko kantona FBiH, jasno je kako one boluju od nedostatka političke kulture i državotvorne svijesti. Nedostatak tih esencijalnih elemenata političkog djelovanja ustvari ih najbolje opisuje, ali i obesmišljava njihove usiljene i ‘nategnute’ političke platforme.

Ne postoji drugi način da se objasni aktuelno mešetarenje na političkoj sceni u kantonima sa dominantnom bošnjačkom većinom. Tzv. lijeve i građanske stranke, jednostavno su postale robovi izvan BiH formiranih uobrazilja i stavova koje su opetovano reciklirali na svojim predizbornim skupovima i stranačkim predstavljanjima, a koji se sažimaju u jednoj rečenici: ‘Mi nećemo sa nacionalistima’, čiji su zadržaj kasnije reducirali na samo jednu političku partiju izbacivši novi slogan: ‘Mi nećemo sa SDA’.

Pritom ni u jednom trenutku nije dovedena pozicija SNSD-a ili HDZ-a u pitanje, jer su za ‘antibosansku ljevicu’ to legitimni predstavnici Srba i Hrvata. Cjelokupni fokus njihovih aktivnosti je samo SDA, ali ne kao stranka, već kao politika i ideja koja je uz sve ostale patriotski orijentisane snage, uspjela očuvati i sačuvati onu esenciju multietničkog života. Očuvana suština Bosne je na koncu omogućila i SDP-u i DF-u i NS-u da se u punom kapacitetu mogu realizirati sa svim svojim uvjerenjima i opredjeljenjima kao ravnopravni politički subjekti. Takvu mogućnost nisu dobili i ne mogu dobiti u Zapadnoj Hercegovini ili manjem bh entitetu.

Iskrivljeno predstavljanje

SDP može pobijediti u dijelu većinski bošnjačkih sredina samo zbog toga što političko-ideološko usmjerenje SDA nikada nije bilo huškačko, radikalno ili osvetničko prema drugom i drugačijem ni onda kada je ta stranka sama mogla formirati vlast na svakom nivou. Stoga se SDP-ovo iskrivljeno predstavljanje SDA kao tobože ‘nacionalističke stranke i relikta prošlosti’ savršeno uklapa u velikosrpske i velikohrvatske mantre koje služe da Međunarodnu zajednicu odvrate od podrške SDA-u sa jedne strane, a sa druge strane da pokušaju rehabilitovati one politike i projekte koje su izvršile agresiju na našu zemlju i počinile genocid ili bile dijelom UZP-a.

Piše: Amel Jašarević

Još katastrofalnije i dalekosežnije posljedice može izazvati fokusiranje svekolike islamofobije, koja posljednjih godina cvjeta u populističkim krugovima EU, prema jednoj državi, narodu, političkoj partiji ili čak jednom pojedincu. Usmjeriti oštricu islamofobije prema SDA-u i naslijeđu Alije Izetbegovića, ne samo da je sa ljudskog aspekta nemoralno, već je i historijski neutemeljeno i opasno po državu čiji je pokušaj uništenja Karadžić u Hagu pravdao i legitimisao kao  ‘spašavanje Evrope od islamista’.

Kakvi su to umovi koji ne vide da u jednoj Njemačkoj, koja predstavlja sinonim uspješnosti ujedinjene Evrope, već dugi niz godina funkcionira koalicija demokršćana i socijaldemokrata. Kako ne vide da je većina članova evropskog parlamenta ustvari  sačinjena od predstavnika narodnjačkih stranaka širom Evrope? Kako ne primjećuju da je SDA članica evropske asocijacije pučkih narodnih stranaka (EPP) najmoćnije stranačke organizacije u Evropi, čiji su članovi Angela Merkel, Emanuel Macron, Jean Klod Juncker, Donald Tusk…

Izbacivanje SDA, kao najveće probosanske  državotvorne stranke, na bazi njenog navodnog nacionalizma i radikalizma zaista je besmisleno, kao što je besmislena i propaganda koja potencira njenu navodnu usmjerenost ka istoku. U usporedbi sa liderima regije, Bakir Izetbegović zasigurno prednjači u simpatijama zapadnih lidera. To je nebrojeno puta dokazao kroz srdačne susrete sa njemačkom kancelarkom, francuskim i američkim predsjednikom, ali i sa nizom drugih visokih funkcionera EU, koji shvataju da je lider SDA podjednako obazriv i prema evropskoj i prema orijentalnoj komponenti našeg kulturalnog identiteta, uvijek imajući na umu da unutar njega preovladava kulturološki kod zapadnoevropske civilizacije. Mnogo je konkretnih benefita koje je takav imidž aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH donio BiH, a jedan od posljednjih ogleda se u povratku francuskih vojnika u misiju EUFOR-a u BiH, nakon tri godine odsustva, a koji je ozvaničen dva dana nakon Izetbegovićevog boravka u Parizu .

I dok je dio bh. medija u dnevnopolitičke svrhe javnosti servirao apsolutne neistine i izmišljotine o detaljima Izetbegovićevih sastanaka u Parizu, očigledno je kako je lideru SDA ipak na prvom mjestu bila sigurnost BiH u ovim turbulentnim vremenima kada se raspliću najopasniji regionalni čvorovi. To mnogo govori o Izetbegovićevom europejstvu, državničkoj svijesti i osjećaju za prostor i vrijeme u kojem živimo, ali i o antieuropskom usmjerenju tzv. građanskih opcija i njihovih lokalnih priljepaka, koji su zarad jeftinog populizma spremni biti opozicija vlastitom narodu i državi. Tako manifestiran nedostatak državotvorne svijesti i nedostatak političke kulture najveći su uzrok zbog kojeg lideri pomenutih stranaka ne izlaze izvan okvira dva-tri kantona, odnosno što ih narod ne shvata ozbiljno i ne doživljava kao svoje predstavnike.

Tendenciozna udruživanja

Predstavnici potencijalnih ‘novih većina’ u više kantona FBiH oglušili su se, barem za sada,  na pozive SDA, kao relativnog izbornog pobjednika, da zajednički na programskim načelima pokušaju formirati vlast. Tendenciozno udruživanje samo s ciljem izbacivanja najveće bošnjačke stranke iz vlasti jeste siguran put samouništenja  ovih privremenih i vještačkih političkih opcija.

Jednostavno, historijsko iskustvo nas uči kako su završili oni koji su zarad vlastitih egoističnih pogleda bili opozicija vlastitom narodu. U jednom trenutku isplivaju , budu aktuelni, a onda nestanu sa političke scene.

Uzmimo za primjer Harisa Silajdžića, koji je također bio dio jednog udruženog antibosanskog projekta zvanog ‘alijansa za promjene’, ali i na čelu koalicije koja je faktički oborila poznati ‘aprilski paket ustavnih promjena’.  Gdje je danas on, a gdje njegov politički projekat? Još je za razliku od aktuelnih političkih kreatura ‘nove alijanse’ bio obrazovan, elokventan i harizmatičan političar. Međutim, mala je utjeha što će aktuelne političke pojave biti kažnjene već na sljedećim izborima, jer u pravilu za vrijeme svojih kratkoročnih mandata naprave veliku i dugoročnu štetu, a onda se ušute i žive u strahu od mogućih procesa.

Možda ne bi bilo loše da lideri potencijalne ‘većine’ uzmu pouku iz slučaja Nikole Gruevskog, bivšeg makedonskog premijera, koji je jednom zablistao, a sada kao osuđenik i bjegunac sa potjernice traži azil i izbjeglički status u Mađarskoj.

Višečlane koalicije će samo oduzeti ovoj državi i narodu dragocjeno vrijeme i usporiti reforme u periodu kada cijela regija hrli ka EU i NATO-u. Pored toga dodatno će podijeliti i iscrpiti probosanski orijentirane građane BiH jer će zagovarati ideološki suprotstavljene političke stavove.

Bošnjaci se posebno osjećaju izigranim jer o nazivu njihovog jezika, odnosno nazivu predmeta u školama, na kantonalnom nivou odlučuju ljudi koji se već godinama poigravaju sa ovom temeljnom odlikom bošnjačkog nacionalnog identiteta.

Još uvijek je nejasno kako se neko drznuo dirnuti i u sam naziv bosanskog jezika kada je ostvarenje tog prava ovaj narod čekao gotovo jedno cijelo stoljeće. Otkud hrabrost i politička volja bilo kome da dovodi u pitanje, makar i kroz naziv predmeta, ono što je ogromna većina građana BiH još 1991. godine na popisu imenovala kao bosanski jezik. Bosanski jezik je i tada, gotovo stoljeće nakon što je zabranjen 1907. godine, pokazao svoju vitalnost i preko 37% građana se izjasnilo da govori tim jezikom, dok je na popisu iz 2013. preko 52% građana svoj jezik imenovalo bosanskim. Podsjećamo, to je veći procenat nego što je zabilježeno stanovnika bošnjačke nacionalnosti u BiH, što govori da se s tim nazivom identificiraju i pripadnici drugih naroda. Također, bosanski kao naziv koji je izveden iz imena države, upravo je kohezioni faktor koji treba ujedinjavati i zbližavati sve narode BiH, a ne biti kamen spoticanja.

Neko nam u Kantonu Sarajevu izgleda pokušava ‘objasniti’ kako bosanski jezik ‘razdvaja djecu’, a navodno ih ‘hrvatski’ spaja u Jajcu ili ‘srpski’ u RS-u. Na koncu, jezik i njegov naziv je ustavna kategorija i ko god posegne za njegovom zloupotrebom morat će snositi i posljedice.

Pobjednici traže grešku kod sebe

Danas, kada je bošnjačka i probosanska scena maksimalno izdiferencirana, i kada je srpski i hrvatski blok maksimalno ukrupnjen i djeluje sinhronizovano, ljudi od odgoja, sa istančanim sluhom i političkim osjećajem ponovo pozivaju sve patriotske snage, prije svega izborne pobjednike, da se okupe oko zajedničkih političkih principa ispod kojih se neće ići. U tom pozivu kojeg je sinoć i na TV1 uputio predsjedavajući Izetbegović, jasno je demonstrirana politička širina i zrelost da se urade prave stvari za BiH. ‘Dijelit ćemo vlast, da ne bismo dijelili državu’, znakovita je poruka za one koji razumiju.

Pitanje je hoće li na drugoj strani biti dovoljno političke volje i snage da se savladaju iracionalni animoziteti i državni interes stavi u prvi plan. Takav pristup, prije svega SDP-a i DF-a, u mnogome bi ojačao BiH i relaksirao odnose u Federaciji. Suprotna odluka, uvela bi Federaciju i cijelu državu u neizvjesno razdoblje u kome bi noseća politika bošnjačkog naroda bila onemogućena da donosi i kreira ključne zakone, a to nikome neće donijeti dobro.

Političari i lideri kojima je prvotni cilj izbacivanje SDA iz vlasti, po svaku cijenu i kroz ničim utemeljene izgovore, svjesno ili nesvjesno, učestvuju u specijalnom ratu protiv BiH, prema kojem je zamišljeno da kroz konstantne pritiske i obesmišljavanje države, Bošnjaci jednoga dana odustanu od cjelovite BiH, što će spremni i ujedinjeni dočekati hrvatski i srpski političari i u BiH i u susjedstvu. To je krajnji cilj preglasavanja i izbacivanja SDA iz vlasti.

Ako nastave ići takvim putem, tzv. građanske opcije, udružene sa interesnim strankama patuljicima, mogle bi nanijeti nepopravljivu štetu državi i na bazi truhlih kompromisa na kraju prokockati ono što smo kroz časnu odbranu stekli u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća.

 

(Global CIR/A. Jašarević)

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. Aferim!

    Reply

Komentiraj