(VIDEO) ZVANIČNI BIOGRAF PRINCEZE DIANE TVRDI: Prijestolonasljednik Edvard VIII otvoreno podržavao Firera, istina o njegovoj abdikaciji je mnogo mračnija…
Historija je princa Edvarda VIII predstavila u romantičnom svjetlu, kao čovjeka koji se odrekao prijestolja zbog svoje američke ljubavi Volis Simpson. Ali istina je daleko tamnija, kaže autor Endru Morton (Andrew Morton), zvanični biograf princeze Diane.
U svojoj knjizi “17 Preokreta: kraljevi, nacisti i najveće zataškivanje u historiji”, Morton otkriva kako je Edvard VIII bio otvoreni simpatizer nacista.
Hitler je godinama gajio dobre veze sa Edvardom. Sve je počelo nedugo pošto je postao kancelar 1933. godine. Adolf Hitler je podstakao princezu Frederike, mladu članicu nemačkog plemstva, da proba da osvoji britanskog princa. Hitler se nadao da će se vratiti u dane kraljice Viktorije, kada su se britanski plemići ženili iskuljučivo njemačkim princezama
Diktatori su ovih dana popularni
Princ Edvard VIII je bio podjednako intervencionista u spoljnim poslovima, što je uticalo na njegovo uvjerenje da po svaku cijenu treba izbjeći još jedan rat. Sredinom tridesetih godina, on je stalno pokušavao da promoviše dobre odnose sa Njemačkom.
Kontroverzno, 1935. godine je održao govor Britanskoj legiji u kome se nada pomirenju sa Njemačkom, što je moglo direktno da utiče na anglo-njemački pomorski sporazum o kome se u isto vrijeme pregovaralo.
U upečatljivoj biografiji autor opisuje kako je princ Edvard bio “sasvim za Hitlera” i rekao da “nije naše da se miješamo u unutrašnje poslove Njemačke po pitanju Jevreja ili po bilo kom drugom pitanju.
Princ Edvard je rekao da su “diktatori veoma popularni ovih dana i da ćemo možda imati jednog u Engleskoj”, rekao je Morton.
Bakingemska palata navodno nije zapošljavala Jevreje ili katolike
Kada je protjerani njemački Car pisao Brusu Lokhartu zahvaljujući mu na organizaciji sastanka, on je, kako se navodi, izrazio nadu da će to dodatno uticati na njemačko-engleske odnose. Princ je, kao i mnogi iz njegove klase, instinktivno antisemita i Bakingemska palata navodno nije zapošljavala Jevreje ili katolike na bitnim položajima, a tako je bilo sve do kraljice Elizabete II.
Međutim, nema nikakvih dokaza koji sugerisali da se on ikada saglasio sa politikom genocida. Biografija sugeriše da je smatrao kako je to “Hitlerov problem i nije imao nikakve veze sa anglo-njemačkim odnosima”.
