Zašto bi svi bošnjački i hrvatski lideri u BiH trebali stati iza inicijative SDA o preispitivanju naziva entiteta ‘Republike Srpske’?!

Najava da će SDA podnijeti apelaciju Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti naziva bh. entiteta Republike Srpske, izazvala je veliku buru i paniku među političkim predstavnicima u manjem bh. entitetu koji su promptno i žustro reagovali i na samu mogućnost pravnog osporavanja dugo godina zloupotrebljavanog naziva koji je dio paketa Dejtonskog sporazuma.

Nervoza srpskih partija i lidera u BiH nije bezrazložna. Oni shvataju da nakon presuda u kojima je Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu institucije paradržavne tvorevine Republike Srpske optužio i presudio za izvršavanje zločina genocida i etničkog čiščenja, sam naziv i korijen manjeg bh. entiteta je toliko kompromitiran i moralno-pravno neutemeljen, da će svaki pravični proces na bilo kojem sudu, bilo međunarodnom ili Ustavnom sudu BiH, rezultirati istom presudom – osporavanjem naziva entiteta Republika Srpska.

Genocidna politika u uslovima mira

 Žestina srpskog reagiranja protiv najave pravnog preispitivanja naziva entiteta RS-a, ukazuje da su i sami svjesni, sigurno svjesniji od svih drugih, da je taj naziv suprostavljen ne samo logici stvari, već da je suprostavljen suštini ustavnog uređenja BiH, posebno zbog činjenice što je srpska vojska sa ostalim mehanizmima represivnog aparata Srbije, na teritoriji nazvanoj „Republika Srpska“ vršeći genocid protjerala i pobila bošnjački i hrvatski narod,  koristeći okolnost da se poubijani u stotinama masovnih grobnica i prognani širom svijeta ne mogu uvrstiti u demografski potencijal, što bi bilo moguće da nije bilo njihovog ubijanja, zlostavljanja i progona.

Pokretanje inicijative za preispitivanje naziva entiteta RS-a, aktueliziraju se dvije strane anticivilizacijske srpske politike: (a) genocidna zločinačka praksa etničkog „čišćenja“ tokom rata i (b) poslijeratna praksa dominacije, hegemonije, obespravljivanja, ponižavanja i zlostavljanja nesrpskog stanovništva u RS-u, što je ustvari nastavak ideologije po kojoj je izvršen genocid ubijanjem i progonima u toku rata.

U krajnjem, za bošnjačku politiku, radi mira i prosperiteta, ne bi bio problem, čak i naziv RS, ako bi vlast u RS-u bila korektna prema nesrbima, ako bi se kanila hegemonije, ako bi u svaki glas koji se tretira kao entitetski glas bila ukalkulirana politička volja Bošnjaka, Hrvata i ostalih. Međutim, srpska politička praksa je u tolikoj mjeri izvan ljudskih obzira da se više to ne može tolerirati, niti bilo ko, ako se bavi politikom u interesu mira i ljudskog dostojanstva, može tolerirati nastavak provedbe genocidne politike u uslovima „mira“.

U tom kontekstu treba razmatrati Dodikov stav da neće biti rata, što kaže valjda s ciljem da uljuljka Bošnjake i Hrvate kako bi u odnosu na svoju sudbinu ostali u nemaru te kako bi se ta njihova pasivnost iskoristila za takozvano „razdruživanje mirnim putem“, što je politička strategija koja je dovedena do apsurda po logici da je teritorija RS samo srpska, da je to srpska država, da samo Srbi mogu odlučiti da se ta teritorija prisajedini sa Srbijom.

Zar se više mogu trpjeti Dodikovi pokušaji ponižavanja i ismijavanja države BiH i nesrba? Treba mu neko i nekada reći da ne može to činiti bez posljedica. Pri tome treba imati u vidu da Dodikovo ismijavanje živih Bošnjaka i ismijavanje međunarodno priznate države BiH, Bošnjaci i Hrvati doživljavaju kao njegovo gaženje po stotinama hiljada poubijanih, prognanih, ranjenih i trajno onesposobljenih. Kada Dodik kaže da je RS samo srpski entitet, to svi trebamo doživjeti kao ismijavanje  i nas živih patriota BiH i svih onih koje je politika koja je osnovala RS poubijala i bagerima trpala po masovnim grobnicama, pa ih čak, da bi sakrili  svoje zločine, kasnije bagerima premiještala na takozvane sekundarne grobnice.

Ako su stali na čelo Bošnjaka i Hrvata i svih ostalih patriota pa i Srba koji su se čestito ponašali, ni Bakir Izetbegović, ni Nermin Nikšić, niti bilo koji političar ili kvazipolitičar ne smiju odćutati Dodikova svakodnevna ponižavanja, ismijavanja i nas živih i svih žrtava zločina za koje je odgovorna „Republika Srpska“. Zato što svi imaju obaveze u tom pravcu, jednako Izetbegović kao i Nikšić i ostali.

Uvijek je ‘pravo vrijeme’ za istinu

Govoreći o inicijativi Izetbegović je pojasnio da je ona pokrenuta sada jer je inteziviran napad na BiH, na njen euroatlantski put i integritet. „Povezuje se rješenje Kosova sa rješenjem statusa RS-a. Napada se na simbole BiH. Ovo što radi gospodin Dodik, on kao da ne želi imenovanje mandatara, on kao da želi da mi imamo jednu permanentnu temperaturu i krizu u BiH. To ime RS-a služi tome svemu“,  izjavio je Izetbegović.

Kazao je da entitet RS pripada svim narodima te da je cilj inicijative SDA da se to potcrta. „Ono što ćemo mi tražiti jeste da se u naziv unesu i Bošnjaci i Hrvati“, dodao je.

Izetbegović je kazao da su probosanske snage u defanzivi još od pada Aprilskog paketa, a da je Milorad Dodik u ofanzivi i da je to intenzivirao u posljednja tri mjeseca te da, dok god ćute probosanske snage i dok se bore međusobno za vlast i dominaciju, taj se trend neće promijeniti. „ Vrijeme je da se kaže dosta je. RS je baziran na kostima pobijenih ljudi, na etničkom čišćenju koje je kulminiralo genocidom. Prihvatili smo je jer smo htjeli mir na Balkanu i u BiH, jer je bilo dosta rata i ubijanja, ali nismo prihvatili da će to biti entitet u kojem će se ponižavati drugi narodi“, pojasnio je predsjednik SDA.

Iako je iz navedenih objašnjenja lidera SDA sasvim jasno da je pokrenuta inicijativa u duhu Daytona i da je pokrenuta kako bi se prekinulo antiustavno i antidaytonsko djelovanje srpskog, ali i dijela hrvatskog političkog establišmenta, koje ide ka razaranju države BiH uz mirno posmatranje sa strane OHR-a, među strankama koje se deklarativno zalažu za jedinstvenu i nedjeljivu BiH nije naišla na razumijevanje ili makar solidarnost. Ona je sa strane ‘opozicionih’ analitičara tretirana kao pokušaj Izetbegovića i SDA da se stranke koje žele graditi ‘normalnu državu BiH’ homogenizuju oko SDA. Tako je strateški interes bošnjačkog naroda i države BiH da se olakša život za preko 200.000 povratnika u RS-u, tumačen u svrhu denvnopolitičkih prepucavanja bez da mu se posveti potrebna pažnja.

Ne smije niko među Bošnjacima, po principu zamjene teza usmjeriti svoju kritiku protiv SDA i Izetbegovića, a ostaviti na miru Dodikovu politiku koja je produžetak ratne zločinačke politike u kojoj su nastale katastrofalne posljedice. Normalne ljude obuzima tuga i jad kada, nakon što je najavljena apelacija za preispitivanje naziva RS-a, čuju da se neki političari koji su identificirani po mržnji prema Izetbegoviću i SDA, izjašnjavaju kako nije bilo vrijeme za isticanje ideje o takvoj apelaciji.

 Prema reakcijama tzv. ‘opozicije’ ispada da su Izetbegović i SDA krivi za Dodikovo antiustavno djelovanje, pa su se potrudili da zbog njihove ‘krivnje’ jer navodno nije pogodio vrijeme za isticanje svoje ideje, putem malicioznih reakcija protiv SDA i Izetbegovića ojačaju srpsku genocidnu namjeru progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva poslije rata. Tako bi RS, pošto je po njihovom mišljenju samo srpski entitet, srpski političari lakše mogli uzeti i sa sobom ‘odnijeti’ u susjednu Srbiju zajedno za  svim kostima, mezarjima, još neotkrivenim masovnim grobicama, džamijama i drugim kulturnim obilježjima, sa jasnom namjerom da to sve kasnije polahko i bez ikakvih smetnji poruše, iskorijene, kao što je poznato da su činili kroz historiju.

A kada će biti to pravo vrijeme za suprotstavljanje Dodiku? Zašto je do sada šutio građanski ili lijevi blok u BiH o stanju povratnika u RS-u, o obilježavanju neustavnog dana RS-a, o svakodnevnim atacima Milorada Dodika na državne simbole, sipanje soli po ranama žrtava genocida itd. Ako već nisu u stanju da brinu za opće interese svih naroda na području države BiH, trebali su makar načelno stati uz lidera SDA, složiti se da je inicijativa potrebna i opravdana makar u duhu ‘komunističkog morala’ ili ‘građanske solidarnosti’. Ali o čemu mi ovdje pričamo, o navodnim ‘antinacionalistima’ koji su napravili prvu poslijeratnu vladu Kantona Sarajevo bez ijednog predstavnika Srba i Hrvata. To samo po sebi govori kakvih se principa oni drže.

I zaista, da je mislio na ‘tajming’ i ‘politički profit’, a ne na svoj narod i državu, Izetbegović sigurno ne bi pokretao ovu inicijativu niti je stavljao na ‘dnevni red’, jer treba imati hrabrosti pokrenuti ovako nešto kada kao potencijalne partnere u takvom poduhvatu imate politički i nacionalno nedorasle kadrove poput Nikšića, Konakovića, Kojovića i sl. Da ih je i pozvao na ‘državni’  konsenzus oko pitanja apelacije ili drugih pitanja od vitalnog državnog interesa, oni se ne bi ni odazvali, jer ili nemaju dovoljno razvijenu svijest o tome ili jednostavno imaju ‘prečih problema’.

Ali ipak, po prirodi svoje ljudskosti Nikšić, Čović, … i svi ostali lideri  Bošnjaka i Hrvata bi trebali stati uz Izetbegovića, pokazati jedinstvo sa žrtvama srpske politike, a ne ostavljati sumnju da pomažu politici koja je u crno zavila sve narode u BiH, pa i Srbe. Dakle, da li stati uz Izetbegovića, više nije političko, već je to moralno, etičko, ljudsko pitanje. Zato treba da se srame i stide svi oni koji iz niskih političkih strasti mržnje prema Izetbegoviću i SDA, faktički pomažu politici koju vodi Dodik i ostali u RS-u.

Jedinstvo antidržavnih snaga

 Sa druge strane u političkom korpusu RS-a imamo sasvim drugačiju situaciju.

Toliko je jedinstvo srpskih političkih stranaka i pasivnost međunarodne zajednice oličene u visokom predstavniku, da se Dodik drznuo kazati kako preko noći ‘može uspostaviti kontrolu na ‘entitetskim granicama’. Nemojmo se zavaravati, ovdje se ne misli na granice prema Srbiji ili Hrvatskoj već na izmišljenu granicu prema Federaciji BiH. Podsjećamo ne postoji nikakva međuentitetska granica, već postoji međuentitetska linija koja ima značaj kao i linije između različitih općina – dakle na njoj ne postoji bilo kakva infrastruktura koja bi ograničavala promet ljudi, roba i usluga.

Sa druge strane, znači li to da u RS-u već postoji politička i vojna infrastruktura koja je spremna sprovesti plan secesije jednog dijela BiH preko noći? Gdje se nalaze te paravojne jedinice, ko ih je organizirao, pod čijim su nadzorom i komandom i kako to da ‘međunarodna zajednica’ nije vidjela te aktivnosti kroz ovoliki niz godina koliko Dodik otvoreno prijeti rasturanjem države? Da li se radi o četničkom Ravnogorskom pokretu, Serbskoj časti i drugim organizacijama koje održavaju bliske veze sa Rusijom i Srbijom?

Hrvatski politički faktor, oličen u liku i djelu Dragana Čovića, sinhronizovano sa Dodikom, dijelom zagrebačkog i beogradskog političkog establišmenta, a koristeći rastući utjecaj Rusije u regiji, djeluje ucjenjivački i neprijateljski prema ovoj, ali i drugim inicijativama koje slabe RS. Razlog je jednostavan. Čović želi ‘treći entitet’, koji bi poput RS-a, bio ‘ekskluzivna nacionalna teritorija’ Hrvata, iako ni u prvom ni u drugom slučaju Dayton ne prepoznaje takve kategorije. Ako bi RS bila osporena kao isključivo ‘srpska teritorija’, onda ni Čović ne bi imao izgovor da nešto slično traži i za Hrvate, odnosno HDZ, a da je na tragu takve politike svjedoči i jučerašnja deklaracija HNS-a u kojoj su odbačene presude za UZP Prliću i ostalima.

Ovakvi stavovi hrvatskih političara okupljenih u paradržavnom projektu HNS-a, nakalemljenom na zločinačkoj tradiciji Herceg Bosne, opravdavaju se u krajnje proustaški nastrojenim medijima kao ‘odgovor Bošnjacima koji ne znaju cijeniti to što su ih Hrvatska i Hrvati spasili od potpunog uništenja’, jer je preko Hrvatske tokom devedesetih u BiH stizalo dosta oružja, humanitarne pomoći, spašavane su izbjeglice i sl.

U bošnjačkom narodu je uvriježeno mišljenje kako prigovaranje i nezahvalnost idu ruku pod ruku. Bošnjaci su zahvalni svima, pa i Hrvatskoj i hrvatskom narodu, na svakom vidu pomoći i saradnje tokom devedesetih, ali i kada bi svaki Bošnjak ponaosob uputio pismo zahvalnosti Hrvatskoj zbog pozitivnih akcija usmjerenih prema BiH, kojih je bilo, to neće promijeniti ovu zakonomjernost  da ‘nabijanje na nos’ te pomoći, ide uz nezahvalnost za ono što su Bošnjaci učinili za Hrvatsku.

Zato što Bošnjaci ne ‘prigovaraju’, hrvatska javnost je očito zaboravila na apel Alije Izetbegovića da se Bošnjaci ne uključuju na strani JNA u sukobe u Hrvatskoj, te kasniju preporuku da ukoliko ne mogu pristupiti regularnim snagama Armije BiH, Bošnjaci pristupe hrvatskoj vojsci i da se, rame uz rame sa Hrvatima bore protiv srpskog agresora u Hrvatskoj. Zaboravlja zvanični Zagreb i ovdašnji hrvatski političari da je preko 20.000 izbjeglica iz Hrvatske bilo zbrinuto u Bosanskoj krajini, koji su tamo pronašli sklonište bježeći pred srpskim agresorom, da je preko 1.100 Bošnjaka poginulo u odbrani Hrvatske…

Inicijativa treba biti tek početak…

Međutim, SDA se ovim izostankom podrške ne bi smjela obeshrabriti. Čak naprotiv, sada se pokazalo ko je zaista dobronamjeran, moćan i hrabar da bude predvodnik pozitivnih promjena u državi i na koga se ovaj narod može osloniti kada dođe do kritičnog trenutka kada se mora podvući crta.

Narod sve ‘bilježi’, pa će tako upamtiti mlitave reakcije ‘bh. bloka’, SBB-a, i ostalih njihovih novinarsko-univerzitetskih priljepaka, koji su Dodiku dali šlagort za omalovažavanje inicijative SDA.

Na SDA je i njenim funkcionerima da ideju o apelaciji uzmu kao početak jedne šire inicijative osporavanja zloupotrebe entiteta RS-a u bildanju srpskog velikodržavnog projekta u kriznim momentima kada se rješava kosovsko pitanje. Reakcija zvaničnika RS-a neka bude dodatni motiv da se razradi čitav sistem mjera jačanja povratničke populacije u RS-u kroz  jačanje njene ekonomske i političke moći, dokazujući tako svima da je RS samo entitet u kojem niko nema, niti može imati, ekskluzivna prava u odnosu na druga dva naroda ili na njihovu štetu. Pored domaćih, neophodno je angažirati međunarodne stručnjake, analitičare, pravnike i novinare kako bi se pokrenuo jedan širi front u afirmaciji ideje umanjenja hegemonije RS-a koja nema uporište u ustavu.

A svima onima, koji guraju nebuloznu ideju da je cijela inicijativa pokrenuta radi želje SDA da uspostavi nove većine i vlade, odgovor je jednostavan.

Budući da se mlitavi ‘bh.blok’ zajedno sa ostalim ‘rogovima u vreći’ nikada neće moći dogovoriti oko formiranja vlasti na federalnom i državnom nivou, pozicija SDA u vlasti, koja trenutno ima predsjedavajućeg Vijeća ministara i premijera federalne vlade, je neupitna i u narednom periodu. Da je SDA cilj ostanak u vlasti, ne bi upravo ona pokretala prve razgovore o koalicijama u koje bi na bazi izbornih rezultata ušli i predstavnici bh. bloka. Drugim riječima, SDA želi da vlade na federalnom, državnom, ali i kantonalnim nivoima budu izraz političke volje naroda, a ne da budu taoci ucjena baziranih na ličnim interesima. Za nadati je se da će i drugi politički akteri konačno shvatiti ozbiljnost situacije i bez egzibicionističkog populizma  prihvatiti pruženu ruku SDA, jer je za spas ove države neophodan najširi politički front.

(Global CIR Team)

Objavljeno u:

Komentiraj