NEVOLJE U DESNIČARSKOJ INTERNACIONALI: Tajani i improvizirani “antifašizam”

Ako ste jučer barem ovlaš proskrolali po važnijim hrvatskim internetskim portalima mogli ste komotno pomisliti: pa Ustav ne laže, ova zemlja je stvarno zasnovana na ZAVNOH-u!

Iz svih političkih kutaka čula se teška artiljerija: Ne dopuštamo revizionizam! Stop fašističkim izjavama! Izlazimo iz Europske pučke stranke! A one koje su otezali s izjavama poput premijera Andreja Plenkovića, na reakciju su prisilili mediji u kolektivnoj kampanji.

Doimalo se da imamo konsenzus. Čak se Milijan Brkić Vaso oglasio iako već mjesecima šuti jer je na tankom ledu u HDZ-u. Dakle, konsenzus je bio toliko očit da se umjesto Milorada Pupovca u obranu antifašističkih tekovina javio Brkić. A stvar nije prešutio niti Ivica Todorić. Što je bio uzrok tako neobičnom kolopletu reakcija? Kao što već znate, radilo se o govoru Antonija Tajanija, predsjednika Europskog parlamenta, na obilježavanju sjećanja na talijanske žrtve u Drugom svjetskom ratu na istočnoj obali Jadrana.

Glumci na praznoj sceni

Skup se tijekom vikenda održavao u Bazovici pokraj Trsta, a kako i priliči revizionističkim skupovima, nije bila ni spomenuta fašistička okupacija Istre i Dalmacije koja je na kraju dovela i do smrti onih koji su se komemorirali. Nema spora da je u oslobođenju tih krajeva bilo i nevinih talijanskih žrtava, ali one se, sukladno žanru takvih komemoracija, koriste kao izlika za slavljenje fašističkih pokreta. Ono što je, međutim, izazvalo buru u Hrvatskoj jest kraj Tajanijeva govora. Pritom je uzviknuo: Živjela talijanska Istra! Živjela talijanska Dalmacija!

Reakcije su bile, kako smo naglasili, odrješite, pa čak i one iznuđene, ali prilično improvizirane i izrečene s interpretacijskom nelagodom. Predstavnici vlasti kao da su poput priučenih glumaca ponavljali replike s ljevice koje se njima stalno upućuju. Pitanje je, dakle, što je to dopuštalo odrješitost, a što je izazivalo interpetacijsku nelagodu? Pa odrješitost je dopuštao kontekst: talijanske pretenzije prema hrvatskom teritoriju nisu nikakva prijetnja i tu zapravo posrijedi nema nikakvog sukoba. Manjak prinude da se iz talijanske okupacije naših krajeva u Drugom svjetskom ratu izvuku konzekvence za današnje političke stavove pružio je HDZ-u otvorenu scenu za improvizaciju lažnog antifašizma. Lišenog konteksta i tenzije.

No, kad su glumci sami na goloj sceni, često nedostaje oslonac koji bi im osigurao uvjerljivost nastupa. Taj oslonac su, naravno, partizani, ali HDZ-u ne dolaze u obzir niti kao scenski rekvizit. Drugi izvor nelagode je tzv. druga strana: tzv. NDH koja je te teritorije prepustila talijanskim fašistima. Tu baš nisu znali što bi jer se priča ne uklapa u narativ o partizansko-jugoslavenskom zlu kojim se zaobilazno ili eksplicitno rehabilitira tzv. NDH. Onda su se odlučili na papagajsko ponavljanje parola. Ili su krenuli u ozbiljniju improvizaciju poput spomenutog Brkića koji nije mogao spomenuti da su te teritorije oslobodili partizani već je nagovijestio kako branitelji neće dopustiti talijansko prisvajanje hrvatskog teritorija.

Nacionalistička internacionala

Talijanski fašizam, Pavelićev ustupak i partizansko oslobođenje domaćoj desnici očito predstavljaju jednako zahtjevan interpretacijski manevar kao i slučaj Stepinac. Žele ga pod svaku cijenu sakralizirati kako bi tako dodatno utvrdili demonski karakter Tita i Jugoslavije, ali ih onda to ometa u jednoj drugoj priči. Naime, glavni dokaz Stepinčeve “svetosti” bi trebalo biti spašavanje Židova i Srba za vrijeme tzv. NDH. A ako ih je on morao spašavati, onda baš ne može proći suluda priča o Jasenovcu kao radnom logoru. Naprosto, ili-ili, odlučite se, dečki.

A i s Talijanima je situacija toliko zeznuta da im je promaknula prilika za poštenu antikomunističku koaliciju. Tajani, inače Berlusconijev pijun kojeg su na čelo Europskog parlamenta jedva ugurali kao navodnu zaštitu protiv populizma (sic!), svoj je govor koristio prvenstveno u antikomunističke svrhe. Tako je rekao: “Ubili su ih oni koji su na uniformi imali crvenu zvijezdu.” Pa zar i Hrvate nisu ubijali oni koji su imali crvenu zvijezdu na uniformi? Nije li to glavna priča HDZ-a i ekstremne desnice? Što se onda ne ujedine s Talijanima? Boje se da bi opet “ostali” bez Dalmacije?

To je taj problem nacionalističkih internacionala. Uvijek netko ‘ispuši’ teritorij.

(Global CIR/Bilten)

Komentiraj