Slobodan Mostar bio je dio operacije koja je za cilj imala oslobođenje kompletne Hercegovine od okupatora – od Jadranskog mora do Ivan-sedlaIvan-sedla.
Četrnaestog februara 1945. oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije, uspjele su i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo sve njemačke i ustaške snage pobjegle su iz grada.
Vrhovni zapovjednik njemačkih snaga Adolf Hitler priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. Mostar je u Drugom svjetskom ratu dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora ili, bolje reći, svaki osmi stanovnik nije dočekao slobodu.
Nijemci su, prema kasnijim svjedočenjima, do posljednjeg čovjeka grčevito branili Mostar. Grad na Neretvi bio je veoma važan za njih zbog komunikacije s većim centrima. Pobjedi u Mostaru prethodile su i trijumfalne akcije u Širokom Brijegu i Nevesinju, da bi potom započeo pobjedonosni hod preko Jablanice, Konjica i Sarajeva. Predsjednik SABNOR-a Mostar Sead Đulić podsjeća da su trupe koje su išle iz Mostara ka Sarajevu predvođene 29. hercegovačkom, kasnije preko Ljubljane dobacile i do Trsta.
Svakog 14. februara do 1992. Mostar je slavio. Važan datum u nezavisnoj Bosni i Hercegovini pao je u zaborav, pa gradska vlast pod kontrolom HDZ-a ni ovog puta neće obilježiti pobjedu nad fašizmom, što je prešutno (p)ostala obaveza tek dijela stanovništva i SABNOR-a.
Mostar je za okupatora bio važan, jer se nalazio na pravcu prema sjeveru koji je vodio ka Njemačkoj. Zbog toga su u Širokom Brijegu i Ljubuškom postavljene jake utvrde, koje su probijene osam dana prije probijanja u Mostar.
Intenzivne borbe u Mostaru počele su 12. februara, a dan i dva kasnije slomljeni su ključni njemački centri u gradu. U izvještaju Wehrmachta od 15. februara navedeno je da je odbrana grada razbijena, a za sve je okrivljena saveznička ustaška vojska, tačnije 369. hrvatska pješadijska divizija, koja se raspala.
(Global CIR/Agencije)
