Subverzivno-agresivno djelovanje susjeda i euroatlantski put BiH

Jučer je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na marginama Sigurnosne konferencije u Minhenu kazao kako se ‘Beograd i Zagreb trebaju ugledati na vladajuće lidere Srba i Hrvata u BiH koji rade zajedno kako bi opstali’.  Pored toga što ova rečenica implicira da su Srbi i Hrvati navodno ugroženi u BiH, vjerovatno po Vučićevom mišljenju od Bošnjaka, ona ukazuje i na činjenicu da se hrvatska i srpska politika još uvijek nisu odrekle ratnih ciljeva formulisanih kroz dogovor Milošević-Tuđman i da ponovo mogu naći zajednički jezik kada je u pitanju podjela BiH, bez obzira što je Hrvatska članica EU i NATO-a, a Srbija ‘napredni kandidat’ za članstvo u EU.

Samo dan nakon toga, Mato Radeljić, bivši savjetnik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ustvrdio je da je Grabar-Kitarović navodno ranije obećala srbijanskom predsjedniku da neće koristiti termine ‘velikosrpska agresija’ i ‘genocid u Srebrenici, što su iz njenog ureda odmah opovrgnuli. Možda bi Bošnjaci i povjerovali hrvatskoj predsjednici i njenim ‘opravdanjima’ da samo prije nekoliko mjeseci nije plašila Evropu i svijet brutalnim neistinama o navodnim hiljadama ‘džihadista’ u BiH.

Ovakvi primjeri sinhronizovanog antibosanskog djelovanja pokazuju da se Beograd i Zagreb ne moraju uopće ugledati na Dodika i Čovića u BiH, već da oni vjerovatno daju instrukcije ovom dvojcu kako da blokiraju reformske i integracijske procese u BiH, da bi u pogodnom trenutku, na bazi ranijih zločinačkih projekata, dovršili posao uništenja bosanske države i njenog najbrojnijeg naroda.

U tom kontekstu zanimljiva su razmatranja bivšeg ministra vanjskih poslova Hrvatske, Ivana Stiera, da je nastala historijska situacija u kojoj treba uspostaviti ‘novi balans’ na zapadnom  Balkanu i konačno urediti odnose između Srbije i Hrvatske, ne pominjući pri tome da u rješavanju balkanskog balansa treba učestvovati BiH, jer u njihovom smislu riječi, novi balans i konačno uređenje odnosa Srbije i Hrvatske podrazumijeva nestanak BiH.

Ko blokira reforme?

Sa druge strane, prije nekoliko dana je Evropski parlament u Briselu usvojio Izvještaj o napretku BiH na putu evropskih integracija. “Evropski parlament ponavlja potrebu da BiH nastavi sa provođenjem ustavnih, političkih i izbornih reformi kako bi se zemlja transformirala u učinkovitu, inkluzivnu i funkcionalnu državu na temeljima vladavine prava,” navodi se u izvještaju, uz konstataciju da su reformski procesi u zastoju od 2017. godine uprkos generalnoj posvećenosti zemlje reformskoj agendi.

Izvještaj eksplicitno ne spominje glavne kočničare tih procesa, iako činjenice jasno govore da jedna članica EU na različite načine, ucjenama i političkim pritiscima, pokušava prisiliti bošnjačke političare da pristanu na dodatnu podjelu BiH i stvaranje uslova za ‘treći entitet’ kroz izmjene izbornog zakona. Sa druge strane, koristeći ‘srpsku političku komponentu’ u BiH, zvanični Beograd bi da namiri neke svoje račune zbog gubitka Kosova, dok istovremeno otvara nova poglavlja u pregovorima sa EU. Znači li to onda da su Hrvatska i Srbija prihvatljive za EU bez obzira na njihovu destruktivnu ulogu u BiH?

Ono što ipak ohrabruje jeste da u ovom Izvještaju nema pomena o idejama ili političkim nastojanjima za ‘federalizaciju’, odnosno političku podjelu Bosne i Hercegovine. U tekstu se navodi puno stvari koje Unija očekuje od BiH. Radi se o istinskim reformama kojih nema ili su urađene vrlo sporo i nisu završene. Posebno se ističu poboljšanje stanja vladavine prava, depolitizacija sudstva, završetak reforme javne uprave.

Jedan od inicijatora za unošenje stavova o navodno potrebnoj federalizaciji Bosne i Hercegovine bio je SDP-ov član iz Hrvatske Tonino Picula, koji je to probao nametnuti na sjednici Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta (AFET), ali nije uspio pa je vjerovatno zbog toga i glasao protiv usvojenog teksta Izvještaja u kojem se jasno naglašava da ‘građani Bosne i Hercegovine imaju pravo na funkcionalan sistem koji ne diskriminira nikoga’.

Promjene ‘Dejtona’

Da bi se takvo što postiglo neophodne su ustavne reforme. One nužno vode do nadogradnje i promjene Dejtonskog ustava BiH, a to znači ukidanje ‘statusa quo’. Aktuelne srpsko-hrvatske tendencije u BiH čini se ipak idu ka održavanju ‘statusa quo’ ili promjeni Dejtona s ciljem cementiranja njegovih anomalija i nedostataka, kako bi se na njihovim temeljima pridodale nove anomalije i nedostaci. To je sasvim drugačiji proces od onog kojeg zagovara EU, a to je proces progresivnih reformi s ciljem otklanjanja anomalija i nedostataka aktuelnog ustavnog uređenja uz jačanje institucija države.

Zašto EU nije odlučnija u obračunu sa degradirajućim politikama iz Zagreba i Beograda treba tražiti u dva osnovna razloga. Prije svega u efikasnosti velikosrpske i velikohrvatske propagande i diplomatije koje u velikim evropskim centrima sigurno utječu da Brisel bude nemarniji prema BiH, ali i u nedoraslosti i nesposobnosti bošnjačke i bh. diplomatije da međunarodnoj javnosti predstavi taj problem, da su zemlje koje proizvode probleme nesigurnosti i koje su subverzivno agresivne prema BiH, bolje prolaze u integracijskim procesima od naše zemlje, koja se brani od te subverzivnosti i agresivnosti.

Jedan od rijetkih koji je djelotvorno radio na tom polju jeste bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović,  koji je pri susretima s evropskim zvaničnicima svaku priliku koristio da im objasni specifičnosti BiH i razloge zbog kojih procesi u BiH idu sporije u odnosu na ostale države regije., ali i zbog kojih BiH treba imati poseban status u ovom procesu.

Poseban status za BiH

Usvojeni Izvještaj je, bez obzira na sve, još jedan pozitivan signal iz EU za Bosnu i Hercegovinu, ali to nikako nije dovoljno, budući da se naša zemlja nalazi na začelju kada su u pitanju reforme koje vode članstvu u EU. Proces pristupanja BiH u EU mora biti posebno osmišljen jer se radi o zemlji sa posebnim ustavno-pravnim uređenjem u kojoj se odluke donose konsezusom tri nekada sukobljene strane. Drugim riječima, našoj zemlji se mora ponekad ‘progledati kroz prste’ i uložiti dodatni napori na polju njene unutarnje reintegracije.

Ako je Brisel mogao jednoj Hrvatskoj oprostiti što je sa neriješenim pitanjem granica ušla u EU pa se sada tužaka sa svim susjedima, i ako žmiri na jedno oko kada je u pitanju rehabilitacija četništva, anti NATO te proruska  retorika zvaničnog Beograda, onda zasigurno može i osmisliti olakšani i ubrzani proces pristupa BiH u EU, kako bismo izbjegli da nekadašnje države agresori ponovo ucjenjuju BiH, kada prije naše zemlje, uđu u blok najrazvijenijih evropskih država.

Kao država žrtva brutalne agresije tokom devedesetih godina, koja ima i poseban status u okvirima međunarodne zajednice, BiH zaslužuje snažniju podršku Brisela, a Bošnjaci, kao narod koji je preživio genocid, najmonstruozniji zločin nakon Drugog svjetskog rata, trebali bi imati povlašten status u ovom procesu.

(Global CIR/A. Jašarević)

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. Američko Ruska nervoza je prisutna na sami pomen EU army, jake EU, samostalne EU, sjedinjenih europskih drzava ,u Francuskoj aktivirani odmah nakon spomena EU vojske,demonstracije zuti prsluci…. Sad je red da se Njemačka oslobodi okupacije stranih vojnih sila a tek onda jačati Europu. Nije Europa loša ideja ali su je krivo postavili, još uvjek je u stvaranju proces je u toku i moglo bi se sve posložiti da bude funkcionalna, prvenstveno administracija a onda i sve ostalo (jedinstven stav,jedna armija jedna spoljna politika). Naše komšije nisu naučile, lekciju iz predhodnog rata kada su mnogostruko jači bili. Hrvatska bi da nam brani ulaz u EU uzima more, Srbija da nadomjesti za Kosovo dijelove BIH koji su nastali genocidom i etnickim ciscenjem zaboravljajući da može izgubiti i Vojvodinu i Sandzak i još mnogo drugih teritorija….Prševska dolina Istočna Srbija…….pa čak i Negotinsku Krajinu…..Na kraju svega EU ce biti pobjednik kao i BIH…..

    Reply
  1. […] Subverzivno-agresivno djelovanje susjeda i euroatlantski put BiH […]

Komentiraj