OSMISLILI BANKARSKI SISTEM KAKAV DANAS POZNAJEMO! 1312. godine papa Klement V dekretom ukinuo zloglasni templarski red

Templari, poznati u Hrvatskoj kao „hramovnici“, osnovani su kao samostanski vojnički red potkraj Prvoga križarskog rata sa zadatkom da štite hodočasnike na putu u Svetu Zemlju. Tokom dva stoljeća, od isposničkog reda, zahvaljujući  mnogobrojnim darovima i privilegijima, postali su jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih organizacija u Europi. Svoje su bogatstvo povećali pozajmljujući novac, osmislivši bankarski sistem kakav danas poznajemo. No golemo bogatstvo i gotovo neograničena moć postali su uzrok njihove propasti.

Veliki meštar stolovao u ‘Solomonovom hramu’ u Jerusalemu

Red se dijelio na vitezove, klerike, perjanike i služeću braću, a na čelu reda bio je veliki meštar i Veliko vijeće. Veliki meštar stolovao je u Jerusalemu u Vrhovnoj kući Reda ili Salomonovu hramu, a pomagalo mu je vijeće starijih i iskusnijih vitezova. Zamjenik velikog meštra bio je „senešal“ koji je mogao sudjelovati čak i na najtajnijim sjednicama Velikog vijeća. Treći po redu u templarskoj hijerarhiji bio je „maršal“, nositelj najviše vojne vlasti. Oblasni maršali bili su vojni zapovjednici u svojim regijama, ali pokoravali su se maršalu Reda.

Vitezovi Hrama bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo postali su značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostaloga pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Rezultat takva položaja bio je njihov brzi uspon.

Slikovni rezultat za templari solomonov hram

Vojni dio reda dijelio se na vitezove opremljene kao oklopno konjaništvo i drugi dio koji su činili pripadnici iz nižih društvenih slojeva i sačinjavali su laku konjicu.

Prva oružana akcija templarskih vitezova u Palestini odigrala se 1138., nakon što su muslimanski odredi osvojili  grad Tecou. Prethodno su svoje vojničke sposobnosti iskazali u borbama protiv Maura u Španjolskoj i Portugalu.

Osmislili bankarski sistem

Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, templari su krajem 12. stoljeća svoje sjedište premjestili prvo na Cipar, a zatim u Francusku i počeli su osnivati svoje podružnice – kuće po cijeloj Europi.

Tokom dva stoljeća, od isposničkog reda, zahvaljujući mnogobrojnim darovima i privilegijima, postali su jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih organizacija u Europi. Svoje su bogatstvo povećali pozajmljujući novac, osmislivši bankarski sistem kakav danas poznajemo. No golemo bogatstvo i gotovo neograničena moć postali su uzrok njihove propasti.

Kralj Filip IV Lijepi sa anžujskim simbolom ljiljanom, kojeg je
Kralj Tvrtko I Kotromanić uveo kao simbol Kraljevine Bosne i Bošnjaka

Papa i francuski kralj

“Najstrože zabranjujemo svima da ulaze u taj Red, da prime ili nose njihove odore ili da se ponašaju kao Templari!“ Ovim je riječima zaključena 22. marta 1312. papinska bula nazvana „Vox in Excelso“ („Glas s neba“), kojom je zabranjeno djelovanje zloglasnom svećeničkom redu templara. Međutim, sve je počelo pet godina prije, i to na petak trinaesti!

Nakon što je protjerao lombardijske bankare i preuzeo njihova bogatstva, francuski kralj Filip IV. Lijepi okomio se i na najmoćniji srednjovjekovni viteški red – templare. Uhićenje templara u Francuskoj dogodilo se u petak 13. oktobra 1307. pa otuda  i potječe vjerovanje da je petak 13. nesretan dan. Filip je pozvao i ostale europske kraljeve da mu se pridruže u progonu templara.

Slikovni rezultat za papa klement V
Papa Klement V

Oni su to vrlo rado prihvatili kako bi se dočepali njihova golemog bogatstva pa je sudbina templarskoga reda zapečaćena. Optuženi su za herezu, a proces protiv njih imao je i potporu pape Klementa V., koji je u francuskom gradu Avignonu bio pod nadzorom francuskoga kralja.

Templari koji su uspjeli pobjeći gotovo sigurnoj smrti, su se potom sakrili u Engleskoj, a u Španiji i Portugalu su prešli u druge redove.

Bosanski ban Borić doveo malteške vitezove

Kada su u pitanju naši prostori, bosanski ban Borić, prema mnogim historičarima otac Kulina bana, je na područje Bosne i Hrvatske doveo red malteških vitezova (ivanovaca, hospitalaca). Već u XII. stoljeću su ‘ivanovci’ imali ogromne posjede na Ivanščici s utvrđenim gradom Belom. Ivanovci su u Hrvatskoj svoje posjede stekli isključivo kraljevskim darovanjem i kasnijim preuzimanjem templarskih posjeda nakon ukinuća Templarskog reda 1312.

(Global CIR/Agencije/Foto:Wikipedia)

Komentiraj