Istina je jedna i jednostavna…

Rat oružjem se može dobiti ili izgubiti, ali propagandni rat se ne može dobiti ako ste žrtva tog rata. Situacija u oružanom sukobu je jasna, ‘ili mi, ili oni’, dok se u propagandnom djelovanju nameće niz suptilnosti i okolnosti koje donose prevagu na jednu ili drugu stranu.

Kada je u pitanju naša zemlja, jedan od načina vođenja propagandnog rata usmjerenog protiv njene opstojnosti jeste proizvodnja i plasiranje  lažnih vijesti. Lažne vijesti, međutim, nisu tu da se u njih vjeruje, već da proizvedu klimu da se ni u šta ne vjeruje i da sve postane upitno. Kontinuiranim bombardovanjem lažnim vijestima, neprovjerenim informacijama i poluistinama, ciljana skupina, narod ili cijelo društvo, jednostavno gubi kompas i počinje sumnjati čak i u one pozitivne tekovine koje ga ustvari i drže na okupu i čine narodom sposobnim da organizuje svoju državu.

Kada jedan narod bude doveden u takvu situaciju da posumnja čak i u svoje ratne lidere, koji su dobili rat oružjem, a sam naš opsatanak je pobjeda, ili kada posumnja u ispravnost ciljeva i motiva zbog kojih su se borili, nastupa druga faza u propagandnom ratu koja podrazumijeva postavljanje lažnih autoriteta u svakom segmentu društva. Tako se u javnom prostoru pojavljuju svi ti silni stručnjaci o svemu i svačemu, komentatori, intelektualci i na koncu političari. Drugim riječima kazano, oni koji bi trebali šutjeti govore, a oni koji bi trebali govoriti zašute.

Nakon što se ovakvim sistemskim propagandnim  poduhvatom  bukvalno ‘poklopi’ jedan narod ili država, onda se uvijek vraćamo slobodnim pojedincima, jer  znamo da svaka promjena u društvu kreće od hrabrih i mislećih pojedinaca. I naši stari bi rekli da treba bježati od mjesta u kojem nema hećima.

Međutim, kako ćemo ih prepoznati u ovom propagandnom vrtlogu…

Takvi ljudi nisu nametljivi, ali svi imaju potrebu za njima i njihovim savjetima te osjećaju toplinu u njihovom prisustvu. Statični su i vežu se za jedno mjesto, transparentni su i ne kriju svoju pošlost. Vidjet ćete da su zadovoljni svojim stanjem i primanjima, jer se vode principom da što čovjek ima manje potreba, olakšava sebi život. Kao takvi onda postaju mjerom stvari, odnosno sami ljudi oko njih prepoznaju da upravo oni imaju pravo pričati o moralu.

Međutim, najlakše ćete ih prepoznati  ako budete analizirali protiv koga su okrenute strijele i strelice propagandne mašinerije. Kada bolje pogledate vidjet ćete da jedino što se ovim ljudima zamjera jeste originalnost, a napadaju ih većinom nestabilni ljudi koji imaju tu slabost da ne mogu priznati da je neko bolji od njih, ili jednostavno ljudi koji rade za suprotnu stranu.

(Global CIR/A. Jašarević))

Komentiraj