UOČI SUTRAŠNJIH PROTESTA! Postavljene zaštitne ograde ispred pravosudnih institucija, Tegeltija poručuje: ‘Ako je moj grijeh što idem u kafanu – griješan sam, priznajem’

Ispred zgrade Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH pripadnici MUP-a KS postavili su zaštitne ograde i pripremaju se za proteste koji će sutra biti održani ispred ove pravosudne institucije.

Riječ je o protestu koji je inicirao ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Protesti će, simbolično poručujući da je vrijeme za promjene, početi u 11:55 sati ispred zgrade Visokog sudskog i tužilačkog vijeća zbog afere “Potkivanje”, u kojoj se spominje i predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milan Tegeltija dao je ekskluzivni intervju za N1 u jeku afere i navoda o njegovoj umiješanosti u koruptivne radnje.

N1: Kako je ugovoreno sastajanje u kafani?

– Ja sam jasno rekao da mi se gospodin Pandža obratio preko našeg zajedničkog prijatelja, odnosno mog kuma, gospodina Vladimira Jerušića – tu nema ništa sporno, ništa nisam sakrio, to je istina. To je način na koji se ljudi obraćaju drugim ljudima kad žele s nekim stupiti u kontakt. Nađu nekog koga poznaju i pitaju možemo li popiti kafu.

N1: Kako pravite kriterij s kim sjednete u kafanu da govorite o procesima u postupku, a s kim ne?

– Kriterij je sljedeći – ja, kad mi se obrati moj kum, smatram da je to pouzdana osoba. Ovdje je u pitanju bio inspektor SIPA-e, nemojte to zaboraviti. Inspektor SIPA-e je čovjek koji tu radi. Moj kum je radio nekad u policiji, bili su kolege, poznaju se, na neki način bili i kolege u poslu i meni je bilo potpuno prirodno da s njim popijem kafu.

N1: Alešević je tri puta pisao Uredu disciplinskog tužioca. U jednom od odgovora je dobio postavku da sudije Suda u Bihaću nisu prekršile ovlasti, a on se žali na sudije Općinskog suda u Velikoj Kladuši. Na druga dva nije dobio odgovor, kaže da ima više od 200 poziva upućenih VSTV-u. Da li to onda svjedoči o činjenici da regularnim putem komunikacije – koja je istaknuta na vašoj internet-stranici, telefonski kontakt – ne možete dobiti ništa, nego da morate poznavati Vašeg kuma da bi mogli razgovarati s Vama o slučaju?

– To je jedna sasvim pogrešna percepcija. Gospodin Alešević se obratio UDT-u i dobio odgovor od UDT-a. Gospodin Alešević se obratio u kabinet s nekakvim pritužbama protiv određenih nosilaca pravosudnih funkcija – sve te primjedbe po automatizmu su signirane na UDT. Signirana je njegova pošta na UDT čim u sebi sadrži pritužbu ili žalbu na rad nosilaca funkcije. On je te dokumente koji su došli na kabinet poslao 07. februara 2018. i 06. juna 2018. a pritužba nakon istrage je odbačena kao neosnovana 19. februara  2019. To je nakon mog razgovora sa gospodinom Aleševićem u novembru 2018.

N1: Je li uobičajena praksa da se u kafani sastajete s ljudima?

Da. Ako je moj grijeh što idem u kafanu – griješan sam, priznajem.

N1: Stvarno mislite da nema ništa sporno u tome što vi o predmetu u postupku razgovarate u kafani?

– Gledajte. Odlazite na stranu priče o kojoj ću ja govoriti. Prije svega, ovo je konstrukcija koja je napravljena od portala Žurnal i kasnije popraćena ostalim medijima. Ja o tom predmetu nisam razgovarao s čovjekom o suštini. Meni je čovjek u razgovoru rekao, kao što mi je reklo 100, 200, 300 ljudi, kao što mi ljudi na ulici kažu, ima ih zaista milion – priđu za sto pa sjednu sa mnom. Isto im kažem, obratite mi se, dajte mi broj predmeta pa ćemo vidjeti o čemu se radi, uputit ćemo to gdje je potrebno. To je normalna praksa! Šta to treba drugo da radi predsjednik Vijeća? Da bježi od ljudi, govorim – nemojte mi to pričati, ne interesuje me ništa? Pa to su smiješne stvari. Ja o predmetu nisam pričao, niti sam govorio bilo kome da ću na predmet da utječem. Ja sam se ovdje bavio sistemom.

N1: Postoji li formalni način na koji to možete raditi? Da li je nužno, da biste se sistemski nečim bavili, da sjednete u kafanu i pričate o tome? Kako ljudi mogu doći do Vas drugačije?

– Do mene se može doći, naravno – svaki čovjek koji uputi zahtjev za prijem, pritužbu, na ovaj kabinet – to prođe kroz filter kabineta, kroz šefa kabineta – ti se predmeti prosljeđuju odmah ako mogu tamo gdje treba. Ukoliko šef kabineta kroz taj dokument ocijeni da je potrebno da ja, da postoji nešto u tome zbog čega ja treba da obavim razgovor sa strankom – on me o tom obavijesti i tada ja primim stranku i to se dešavalo. To vam sve mogu potvrditi i moj bivši šef kabineta Admir Katica i sadašnji Marijana Popović. To na taj način funkcionira.

O svom odnosu prema cijelom slučaju Tegeltija navodi: “Moj sud – ja ničim u svom ponašanju nisam pokazao da sam pristrasan u ovom, bilo kojem predmetu.”

N1: Jeste li pokazali visoke moralne kvalitete?

Naravno. Ja sam čovjeka, koji mi se u privatnom životu obratio, uputio da mi se obrati institucionalno.

N1: A šta ćemo dalje s ovim novcem? Ima li to neke veze s visokim moralnim kvalitetima?

– Kad govorite o novcu, ne govorite o meni. Da analiziramo taj snimak – prije svega, taj snimak koji je objavljen na portalu Žurnal.info je moj najveći argument. Prije svega, on je isječen. On ne pokazuje cijelu sliku tog događaja. Šta se na njemu vidi? Tri etape. Prva etapa je u kojem su inspektor Pandža i Nermin Alešević zajedno, mene tu nema. Druga etapa je kada ja sjedim s njima u društvu i treća etapa je ponovo etapa kad mene nema. Šta se vidi na tom snimku – na tom snimku se postavlja pitanje postoji li moja krivična odgovornost, disciplinska i moralna. Na snimku se prvo vidi da kaže on: “Sud je trenutno zatvoren, čovjek sad došao iz Sarajeva” – zašto sam ja s čovjekom u kafani uopšte – mi smo trebali biti u Sudu, Sud je trenutno zatvoren. Čovjek je došao iz Kladuše u Sarajevo, da se ne bi vratio kući, ja s njim razgovaram tamo gdje mogu.

N1: Valjda Sud radi, nije samo jedan dan na svijetu da radi pa je zatvoren, valjda radi svaki dan u okviru radnog vremena?

– Radi, ja sam taj dan bio u Banjoj Luci. Moje vrijeme nije lako dobiti, ja puno radim i puno putujem. Šta se dalje govori – Pandža bez mog prisustva govori Aleševiću: “Nemoj ti njemu ništa, nemoj pred njim ništa govoriti on će odmah ustati i otići.”

N1: Šta se ne vidi na snimku?

– Na samom početku razgovora između mene i gospodina Aleševića – to mora biti zabilježeno na tom snimku, gospodin Alešević meni počne da govori o nekakvim ljubavnim odnosima između određenih sudija i tužilaca u kantonu, ne mogu se sjetiti ko s kim. Postoji moja decidna rečenica koja glasi sljedeće: “Nermine, to ne želim da slušam, nemoj o tome da mi pričaš.” Sljedeća, nakon što mi je gospodin Alešević izložio svoj problem, prva rečenica koju sam mu rekao, a koja nije snimljena je: “Nermine, šta ti sad očekuješ ovdje od mene?” On kaže: “Pa, predsjedniče, da mi nešto pomognete. Ja kažem: “Nermine, ja ti ovdje ništa ne mogu pomoći.” I to je zabilježeno, a nije objavljeno.

N1: Jeste li Vi pozvani u Tužilaštvo na ispitivanje?

– Ne, još. Ja jedva čekam da me pozovu, odmah da vam kažem. Pošto je ta konstrukcija o mojoj korupciji propala – shvatili su oni koji su to kreirali, pokušavaju se isprovocirati moja moralna i disciplinska odgovornost, na osnovu toga da sam vršio neprimjereni utjecaj na predmet ili neprimjereni kontakt sa strankom. Ja nisam sudija, ja nisam sudija u operativnom statusu sudije koji sudi taj predmet. Gospodin Alešević ni druga stranka u postupku nisu moje stranke u postupku. Ja sam predsjednik Vijeća, ali ja se kao predsjednik brinem o tome da institucije sistema funkcioniraju efikasno, prema tome moj kontakt u pogledu efikasnosti sistema je sasvim dozvoljen, s bilo kim i bilo kada i u bilo kojoj situaciji. Sve što u privatnom životu čujem, a što se odnosi na moj posao, ja upućujem da se to institucionalizira i to je jedino ispravno.

(Global CIR/Agencije/N1)

Komentiraj