VAPAJ IZ OKOLICE PRIJEDORA NA GODIŠNJICU STRAŠNOG ZLOČINA: ‘Ovaj mali broj Hrvata koji je ostao ovdje, oni ne žive, već jedva preživljavaju’

Krajem srpnja napunit će se 27 godina od najvećeg zločina koji je počinjen nad Hrvatima za vrijeme rata u BiH, gledajući samo jedno vojno djelovanje.

Naime, Vojska Republike Srpske je s dvije brigade napala selo Briševo, četiri kilometra od Prijedora i njegovih nenaoružanih 400 žitelja. Za dan i pol je polovica sela spaljena, 68 ljudi ubijeno, velik broj žena je silovan, a brojni mještani su odvedeni u obližnje logore Omarska, Keraterm, Manjača… Jedan od onih koji su preživjeli i koji žele obnoviti selo je Zdravko Marijan, prvi čovjek udruge Dom Briševo – Dobri, koji je za Al-Jazeeru objasnio čime se bavi i kakav je položaj Hrvata danas u sjeverozapadnoj Bosni.

Udruga Dom Briševo – Dobri predstavlja isključivo moje selo Briševo u kojem je ubijeno 68 Hrvata civila. Oni su ubijeni 24. i 25. srpnja 1992. godine. Kao udruga, imamo sporazum o suradnji sa još sedam udruga sa banjalučkog i prijedorskog kraja, te skupa činimo zajednicu Hrvata sjeverozapadne Bosne“, kaže Marijan.

Na rubu egzistencije

Smatra kako se više pažnje posvećuje Hrvatima u Federaciji BiH, negoli onima s prijedorskog i banjalučkog područja. Govori i kakvo je stanje u samom Briševu:

“Izdaja je velika riječ i optužba, no da li naši političari dovoljno brinu o nama, o tome bi se dalo pričati. Ja govorim o svome selu Briševu i prijedorskim Hrvatima, gdje možemo reći da smo razočarani. Najbolje se vidi kada dođeš u neko od tih sela, a moje Briševo je najbolji primjer kako smo ostavljeni i izdani. U selu nitko ne živi, obnova ne postoji, samo su četiri kuće obnovljene. Taj mali broj Hrvata koji je ostao dolje živjeti… Oni ustvari ne žive, nego preživljavaju, bez posla i na rubu egzistencije, kaže Marijan i dodaje: “Gledajući generalno status Hrvata u BiH, stječem dojam da Hrvati u zapadnoj Hercegovini bolje žive. Ne samo to, oni su pokretači i privrede u FBiH. Tu je srednja Bosna puno slabija, ali bolja je od nas Hrvata sjeverozapadne Bosne. Najbolje je biskup Franjo Komarica rekao: ‘Pa, ljudi moji, uništili su nam najplodniji i najljepši dio BiH, Posavinu i Bosansku krajinu’”.

Prije rata je, navodi Marijan, u Općini Prijedor živjelo približno šest posto Hrvata, odnosno nešto više od 6000 ljudi: “Ubijeno je oko 330 Hrvata. Mnogo ih je prošlo torture logora Keraterm, Omarska, Manjača i mnogih drugih. Mali broj Hrvata je ostao u Prijedoru i to je uglavnom riječ o miješanim brakovima. Pretpostavlja se da ih je danas u općini oko 750.“

30 udruga

Prije nekoliko je dana u Banjoj Luci na inicijativu dopredsjednika Republike Srpske iz redova hrvatskog naroda Josipa Jerkovića održan okrugli stol o temi “Hrvati u RS – O(p)stanak” na kojem su, uz predstavnike 30 registriranih udruga koje rade na održivosti i opstojnosti Hrvata na ovom području, sudjelovali i brojni politički i vjerski uzvanici, ali i Zdravko Marijan. Iz Hrvatske je došla pomoćnica ministra gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva.

“Bio sam na okruglom stolu u Banjoj Luci kojeg je organizirao dopredsjednik Vlade bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska Josip Jerković. Tome velikom skupu su nazočili Jerković, biskup Franjo Komarica, bivši ministar za raseljena lica u RS Davor Čordaš, zastupnik i predsjednik odbora za Hrvata izvan RH Božo Ljubić, saborski zastupnik Željko Raguš, pomoćnica ministra gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva u RH Ana Mandac, savjetnica sa posebnim položajem za pitanja Hrvata u BiH Žana Ćorić, voditelj službe za pravni položaj kulturu i obrazovanje Hrvata u BiH Ivan Zeba, Petar Mrkonjić, Mario Zeko, Anto Franjić, Dragan Juričević, Ivo Mijić, Ivo Kamenjašević i preko 30 udruga entiteta RS od kojih su neke registrirane u BiH, a neke u Hrvatskoj“, navodi Marijan i dodaje kako najviših čelnika Hrvata u BiH nije bilo, što možda i nije iznenađujuće s obzirom na njihov odnos prema narodu.

Odnos s vlašću ne postoji

Odnos hrvatskih vlasti sa RS, po meni, i ne postoji. Nemamo hrvatske škole, nemamo hrvatski TV kanal, obnove nema, posla nema. Nema ulaganja da bi se naši ljudi zaposlili u tome entitetu. Ovo sve što sam nabrojao potvrđuje loše odnose vodećih stranaka u RH sa entitetom RS“, ističe on i dodaje kako je prvi korak povratka osuđivanje svih ratnih zločinaca, a zatim “naći i pokopati sve nestale mještane. Drugi preduvjet je infrastruktura, znači struja, ceste, voda, a obnova kuća i zapošljavanje bi trebali ići paralelno, jedno s drugim.“

Kako unaprijediti te krajeve? Prvo mora politika odobriti, blagosloviti gospodarska djelovanja i početi ulagati u te krajeve kao i u ove bolje razvijene. Treba dati šansu svima i ne praviti regionalne razlike. Treba preživjeti ovo razdoblje do ulaska u EU, a onda iskoristiti fondove za razvoj koje Unija nudi“, zaključuje Marijan.

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj