KONAČNI MORALNI KRAH DINE KONAKOVIĆA: Očinske savjete Izetbegovića interpretira kao ‘kompromitirajuće poruke’

U svakom zlu postoji zrno dobra. Tako i ova aktuelna kantonalna Vlada u Sarajevu, pored sve štete koju nanosi i kantonu i državi, a ponajviše bošnjačkom narodu jer nije odraz njegove volje izražene na izborima, dobra je zbog toga što je zahvaljujući njoj na vidjelo izašlo pravo lice i agenda Elmedina Dine Konakovića i njegovog neidentificiranog političkog cirkusa ‘Narod i pravda’, kako bi im narod već na predstojećim lokalnim izborima mogao presuditi po pravdi, zbog manipulacija i populizma na koje su ih ‘uzeli’ na prethodnim izborima.

Jutros je Elmedin Dino Konaković konačno objavio SMS poruke koje spominje već više od godinu dana, a koje su navodno kompromitirajuće po vrh SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Međutim, kao i u prethodnim napadima na pofesoricu Izetbegović, Konaković ne da nije postigao željeni rezultat, već se je, sasvim suprotno njegovim očekivanjima, njegov moralni i politički rejting srozao stepenicu niže u mulj malograđanštine, dok je Izetbegović ponovo izašao superioran  i moralno uzvišeniji nego što je bio.

Ovo je bio Konakovićev odgovor na ranije istupe Izetbegovića u kojima ga je otvoreno pozvao da objavi sve što ima. Već na prvi pogled vidi se kako u porukama nema spornih konstrukcija , koje je sasvim izvjesno, skovao Konaković i njemu bliski ljudi, a koje se sažimaju u jednoj rečenici ‘stranka je važnija od države (naroda)’.

“Moram reći da je cijenim stranku, ali ja imam odgovornost prema Bogu, narodu, građanima Kantona pa tek onda prema SDA. Dovođenje u red vodovoda mnogo mi je bitnije od reakcije pojedinaca iz SDA.” Selam, Dino. Je li te zbilja neko iz vrha SDA inicirao na ovakvu izjavu?, glasila je poruka Izetbegovića, na šta je Konaković odgovorio: „Alejkumu selam predsjednice. Jasno sam rekao da je to iz vrha KO SDA. Pisao sam vam o problemu koji imam sa Cesirom i jos nekim pojedincima. To postaje nepodnosljivo i na stetu sistema i naseg naroda. Medijima je naravno intriga da napisi vrh i da se mozda misli da ste to vi.“

Potom je Izetbegović napisao: „Tako to trebaš definisati. Formulacija da ti je “narod preči od SDA” nanosi štetu i tebi i stranci. Stranka ti drži leđa, imenuje te, brani te kao porodica. Ne možeš govoriti o rodbini loše, bagatelisati je kompletnu samo zato sto je jedan od trideset rođaka loš. Bujrum na kafu iduće sedmice. Selam.“. U nastavku razgovora dogovorena je kafa zajedno sa Asimom Sarajlićem, ali ovo je suština razgovora, kojeg je zlonamjerno interpretirao Konaković.

Prije svega, Izetbegović je bio sasvim u pravu jer u porukama doista nema ništa što bi ga kompromitiralo. U ovom slučaju se predsjednik SDA ponio više kao otac koji savjetuje svoje dijete, nego li kao ‘autoritativni predsjednik stranke’, kako ga u javnosti predstavlja Elmedin Dino Konaković. U maniru očinskih savjeta, Izetbegović pokušava objasniti da je SDA ustvari sastavni dio naroda, da ona živi i proživljava sve što proživljava i njen narod, te da Dino Konaković u tom smislu nanosi štetu i stranci i narodu subverzivno djelujući, odnosno suprotstavljajući u svojim izjavama interese naroda i SDA, koji su u suštini isti.

Sa druge strane, kao i svaki dobar domaćin, Izetbegović ne želi da se javno iznose eventualni unutarstranački nesporazumi, ne zato što misli da su oni sramota ili kompromitirajući za njega lično, već zbog toga što onda te izjave dolaze do ruku onih koji ne žele dobro ovom narodu i državi. Te izjave se kasnije izvlače iz konteksta i zloupotrebljavaju upravo da bi se naštetilo ovom narodu i njegovoj političkoj snazi i moći.

Iz svega je jasno kako Izetbegović ustvari ni ne misli na sebe, već pokušava sačuvati cijeli organizam naroda, kojeg čini SDA, koji ima i svojih problema i nedostataka, ali koji se trebaju riješiti prijateljskim razgovorom i dijalogom, a ne plasiranjem u javnost ‘problema’, za koje će se kasnije ispostaviti da nisu ni postojali, već su bili rezultat Konakovićevih ličnih frustracija i želje da određene ljude po svaku cijenu postavi na određene pozicije.

Na osnovu pažljivog iščitavanja poruka, jasno je kako Izetbegović postupa i u skladu sa osnovnim islamskim načelima, a to je da kada vidiš kako neki tvoj prijatelj ili saradnik griješi, na to mu ukažeš privatno, samostalno i u četiri oka, a ne da ga javno izvrgavaš sudu nedobronamjerne javnosti.

Da je zaista ono za šta se predstavlja, Elmedin Dino Konaković, je u svemu ovome trebao vidjeti dobro, i čak biti ponosan jer uz sebe ima predsjednika koji ga nije gledao kao konkurenciju koju treba eliminisati, već kao osobu koja, kao i svaki drugi član stranke, ima potencijale, samo ih treba usmjeriti na prave stvari.

Međutim, Konaković, budući da je već u tom vremenu razrađivao ispod žita vlastitu stranačku mrežu i pošto je očigledno imao skrivene namjere, zbog kojih je i sačuvao ove poruke, cjelokupni razgovor namjerno pogrešno interpretirao nastojeći nanijeti štetu ugledu svojoj tadašnjoj stranci i predsjedniku. Vjerovatno je danas i dodatno frustriran jer je već sada jasno kako će i na predstojećem stranačkom kongresu SDA, Izetbegović ostati neupitan kao lider stranke, ali i zbog činjenice da se već polahko nazire i kraj vještačkoj koaliciji u KS, čiju okosnicu čini NiP.

Nasuprot Izetbegovića, koji je postupio onako kako je odgojen i kako je naučio od svog rahmetli oca, Konaković je postupio onako kako je on naučio ili kako ga je neko drugi, očigledno nedobronamjeran posavjteovao. Kada je SDA prolazila kroz jedan težak period, a samim tim kada je i BiH bila ugrožena zbog turbulencija u SDA izazvanim raspadom poslaničkog kluba na državnom nivou i drugim udarima na njenu strukturu i misiju, Dino je odlučio demonstrativno napustiti stranku i za sve svoje neuspjehe koje je nagomilao kao premijer KS, optužiti svoje stranačke kolege i predsjednika SDA. Tako je ustvari ispalo da je Konaković cijelo ovo vrijeme dok je blatio svoje stranačke kolege, ustvario radio ono za šta je njih lažno optuživao. Njegova nutrina je izašla na vidjelo i sve što radi u ovim mjesecima nakon izlaska iz SDA, sve to ustvari sada svjedoči protiv njega.

Za razliku od Konakovića, Izetbegović nije želio ulaziti u žabokrečinu u koju je Dino gurnuo NiP, nego je s vremena na vrijeme odmjereno reagovao na napade i branio svoju porodicu i stranku kako bi to uradio svaki normalan i pošten čovjek.

Indikativno je, međutim, kako Konakovićeve objave dolaze baš u trenutku kada su naša zemlja i naš narod ponovno izloženi globalnom medijskom linču zahvaljujući hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i njenim zlonamjernim izjavama u Izraelu, ili kada iz Hrvatske stižu vijesti o vrlo vjerovatnoj gradnji deponije nuklearnog otpada uz granicu sa BiH.

Već smo ranije pisali kako se usitnjavanjem bošnjačke političke moći kroz formiranje niza malih strančica pokušava oslabiti noseći državotvorni stub BiH, a to je SDA. Konaković to uporno radi svojim bjesomučnim napadima u trenutku kada se Srbija naoružava i otvoreno sarađuje sa Rusijom destabilizirajući regiju zbog pritiska međunarodne zajednice u vezi s konačnim rješenjem statusa Kosova, dok sa druge strane kurs beogradske politike u BiH čvrsto drži Milorad Dodik te tako sprječava nastavak euroatlantskih integracija, zajedno sa Čovićem koji mu čuva leđa u Federaciji BiH.

Ali kako očekivati od ‘sitne duše’ Konakovića da to razumije i kako mu objasniti koliku štetu pravi svojim javnim istupima općim interesima ovog društva, ali i samom sebi, kada se njegov svijet i smisao života svodi na imenovanja direktora, upravnih i nadzornih odbora, ‘zauzimanje’ javnih preduzeća te jeftini populizam na koji više ne padaju ni članovi njegove vlastite stranke.

Konaković sada bukvalno cvili i jadikuje, te svoju političku aktivnost svodi na objavljivanje ranijih prepiski sa liderom SDA, nastojeći pravljenjem vještačkih skandala održati makar kratkotrajni fokus javnosti na sebi i svojoj propaloj politici, a ne primjećujući da se tako ustvari srozava na nivo trača, te da će njegove objave uskoro biti tema žutih tabloida, prije nego li ozbiljnih medija. U suštini, prava je istina da Konaković danas pati za SDA, žao mu je što je napustio stranku, što je izgubio prave prijatelje i što više nikada neće imati ugled i političku moć kakvu je imao dok je bio njen član.

(Global CIR/A. Jašarević)

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. partija ako ne funkcionira kao porodica od te partije i stranke nema ništa. U SDA stranci uvijek ima ljudi koji su zalutali. Ali SDA je bošnjačka porodica ,SDA je Bošnjačka kuća. Dino Konaković zvani Gavrilo je obična tetkica…..Nikada više neće biti Konaković u poziciji kojoj je bio.

    Reply

Komentiraj