Srbija kao faktor nestabilnosti na Zapadnom Balkanu

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, neprikosnoveni politički faktor u toj zemlji, javno zagovara politiku ‘jačanja Srbije’, kako bi onda ta ista ‘osnažena Srbija’ pomogla Srbima u cijeloj regiji, ali u praksi sve to nalikuje na već jednom viđenu Miloševićevu političku matricu, prema kojoj se ‘Srbija branila u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu i u Crnoj Gori’. Događaji koje danas gledamo na uzavreloj regionalnoj  političkoj sceni, u javnosti stvaraju dojam da su već jednom viđeni, a treba li podsjećati da je njihov konačni rezultat bila neviđena eskalacija ratova i nasilja na tlu Evrope od kraja Drugog svjetskog rata.

Srbija je ponovo postala faktor nestabilnosti na Balkanu i u Evropi, a sve zbog upornog odbijanja tamošnjih intelektualnih i političkih elita da raskinu sa negativnim naslijeđem devedesetih godina. Premda je politika i praksa Slobodana Miloševića pravno definirana i sudski verifikovana kao zločinačka i genocidna, to ne sprječava aktuelnu političku garnituru da faktički rehabilitira takvo političko naslijeđe. Događaji koji su proteklih godina potresali region Zapadnog Balkana te kojima svjedočimo i danas, prije svega na Kosovu, u Makedoniji, Crnoj Gori, a onda i u BiH te Hrvatskoj, najbolje svjedoče o koordiniranoj i orkestriranoj operaciji ‘beogradske politike’, koja ima jasno ocrtane geopolitičke i uskonacionalne ciljeve. Moglo bi se kazati da pukotine u savremenim geopolitičkim  kretanjima, Beograd pokušava iskoristiti za realizaciju plana o ‘Velikoj Srbiji’ u mirnodopskim uslovima.

Na primjeru Hrvatske, ipak, ne vidimo značajniju zainteresiranost zvaničnog Beograda za težak položaj srpskog naroda u toj zemlji, za razliku od devedesetih, kada je Miloševićev režim pokrenuo agresiju na Hrvatsku ‘zbog ugroženosti srpskog stanovništva’. Kako je Beograd ‘zaštitio’ tamošnje Srbe najbolje govore brojke o udjelu srpskog stanovništva u ukupnoj današnjoj populaciji Republike Hrvatske.

Geopolitički kontekst srbijanskog političkog avanturizma

Kada govorimo o geopolitičkom kontekstu regionalne krize, onda ne možemo, a da ne primjetimo, da je Srbija jedina država u Evropi koja navodno teži EU integracijama, a koja otvoreno zastupa politiku protivljenja NATO integracijama, stavljajući se na takav način u službu vanjskopolitičkih interesa Rusije u njenom nastojanju da spriječi širenje sjeveroatlantskog saveza na istok i jugoistok Evrope. O tome svjedoči ubrzano naoružavanje Srbije ruskim oružjem.

 Prije nekoliko dana, tačnije 17.2.2020. godine, u Srbiji je boravio ruski ministar odbrane, Sergej Šojgu, koji je komentirajući stupanj razvijenosti odnosa između dvije zemlje kazao da su snažniji nego ikada u historiji, a kao najbolji pokazatelj naveo je šest zajedničkih vježbi dvije vojske kojima je “prikazana visoka razina profesionalizma i vrhunska obučenost svih sudionika”, te “demonstrirani prijateljski odnosi na terenu”. Šojgu je ukazao na “historijsko prijateljstvo i zajedničku borbu srpskog i ruskog naroda u više ratova u prošlosti” i najavio da će na tradicionalnoj paradi na Crvenom trgu u Moskvi, u povodu 75. godina godišnjice pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, učestvovati i srbijanski vojnici. Posebno karikaturalno je izgledala njegova podrška Srbiji u sprječavanju „historijskog revizionizma i rehabilitiranju fašizma“, kada je to jedina država u svijetu koja je službeno rehabilitirala fašističke vođe iz Drugog svjetskog rata te njihovim sljedbenicima dodijelila ista prava koja imaju i antifašisti. To samo pokazuje da srpska politička elita još uvijek živi u paralelnom svemiru, koji se očigledno suprotstavlja euroatlantskim tendencijama kojima stremi cijeli region Zapadnog Balkana.

Međutim, da Šojgu nije došao praznih ruku, svjedoči i činjenica da su 22.2.2020. godine u Srbiju isporučene dvije baterije proturaketnog sistema Pancir S1, od ukupno šest naručenih.  Srbija čeka i isporuku ukupno 30 tenkova T-72, koji su dio vojnotehničkog sporazuma postignutog između Aleksandra Vučića i predsjednika Rusije Vladimira Putina. Tokom 2019. isporučena su oklopno-izviđačka vozila BRDM 2 MS, kao i jurišni borbeni helikopteri Mi-35 koji važe za sam vrh borbene avio-tehnologije. Poslije Šojgua, u Beograd dolazi još jedan visoki ruski zvaničnik, šef diplomatije Sergej Lavrov, koji će Beograd posjetiti 24. marta, na dan kada se obilježava 21. godišnjica od početka NATO bombardovanja Srbije. Ovi događaji, datumi i njihova simbolika sami za sebe dovoljno govore o navodnoj srbijanskoj vojnoj neutralnosti i ‘balansiranju’, što su osnovne floskule Beograda kada pokušava opravdati svoje anti-NATO djelovanje.

Suštinu aktuelnog destruktivnog ruskog utjecaja u regiji, preko Srbije, koja navodno na taj način brani svoje nacionalne interese, iznio je ministar odbrane Srbije, Aleksandar Vulin. „Srbija visoko cijeni to što Ruska Federacija nije priznala takozvanu državu Kosovo“, istaknuo je Vulin i zahvalio Rusiji “na principijelnoj i dosljednoj podršci u očuvanju teritorijalnog integriteta Republike Srbije i njezinih nacionalnih interesa”. Vulin je naglasio da Beograd nikad neće zaboraviti 2015. godinu “kada je na molbu predsjednika Vučića predsjednik Putin odlučio da Rusija uloži veto na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a i tako onemogući izglasavanje rezolucije koja bi osudila genocid u Srebrenici, čime je spriječila da Srbi budu proglašeni za genocidni narod”, navedeno je u saopćenju srbijanskog ministarstva. Istaknuvši da “Srbija želi snažnu i jaku vojsku jer je ona jamac stabilnosti i neutralnosti, ali i njenog napretka i razvoja”, Vulin je Šojguu zahvalio “na vojnotehničkoj pomoći koju Rusija pruža Vojsci Srbije”. On je “izrazio zabrinutost za Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori”, kao i “zbog napada na Republiku Srpsku i kršenje Daytonskog sporazuma”, te “posebno ukazao na to da je nedopustivo formiranje vojske Kosova, njezino naoružavanje i jačanje”. „Posebno brine izostanak reakcije Evropske unije, NATO-a i svih koji jamče provođenje Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN (na Kosovu)“, rekao je Vulin.

Sudeći prema Vulinovim riječima, koji je bio dio administarcije Miloševićevog režima kao i Aleksandar Vučić, jasno se može vidjeti narativ iz devedesetih godina prošlog stoljeća u kojem dominira ‘ugroženost Srba od neprijatelja sa svih strana, što rezultira naoružavanjem Srbije i njenom okretanju Rusiji’. Prema tome, u srbijanskoj politici očigledno nije došlo do bilo kakve promjene kursa ili moralne katarze, već se samo nastavlja ‘rat sa cijelim svijetom’ i negiranje realnosti, odnosno negiranje samostalnosti susjednih država, praćeno negiranjem genocida.

Spominjanje Kosova, Crne Gore i BiH, u kontekstu posjete ruskog ministra odbrane, jasno je upozorenje euroatlantskoj zajednici da se Srbija pretvara u problematični ‘ nosač ruskog oružja’ u središtu Evrope, koja je zbog navodnih nacionalnih interesa izgleda ponovo spremna ‘intervenirati u regiji’. Toga sve više postaju svjesni i evropski čelnici, a u tom smislu je indikativna izjava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koju je izrekao na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji održanoj 15 i 16 februara ove godine, odbijajući prihvatiti Vučićevo ulizivanje Evropi i sakrivanje iza EU integracija dok provodi otvoreno antievropsku politiku. Veoma poštujem predsjednika Srbije…, ali ono što se tamo dešava određuju Rusija i Kina, a ne Evropa“, jasan je bio Macron.  

Dok slave pojedinačna povlačenja nezavisnosti Kosova, Dačić, Vulin i Vučić, ne spominju javnosti koliko novca poreznih obveznika Srbije troše na isprazna lobiranja. Više je nego jasno kako je na sceni politika iscrpljivanja Srbije na razne načine i da zbog toga međunarodna zajednica ‘žmiri na jedno oko’, praveći se da ne vidi bahatost Beograda. Na kraju će se sva priznanja Kosova vratiti, a jedino ko će osiromašiti su građani Srbije. Pogrešnom politikom Srbija se dobrovoljno nudi kao moneta za preskupa Putinova geopolitička potkusurivanja, koji je i sam svjestan da poslije pobjede u Siriji, mora nešto i ‘žrtvovati’ u toj velikoj trgovini.

Srbija kao destabilizirajući faktor na Balkanu

Po Miloševićevoj matrici baziranoj na memorandumu SANU-a, aktuelna administracija Aleksandra Vučića učestvuje u destabilizaciji cijele regije kako bi sprječavajući integraciju regionalnih država u EU i NATO, osigurala što povoljnije rješenje za još uvijek neriješeno kosovsko pitanje i ako može odcijepila dijelove susjednih država te ih pripojila Srbiji, vječno očekujući neku ‘novu preraspodjelu karata’ na Balkanu, u Evropi i svijetu. Srbijanske obavještajne službe imale su udjela u svim većim skandalima, koji su ovih godina potresali regiju.

Sjetimo se dešavanja u Makedoniji uoči konačnog rješavanja spora sa Grčkom oko imena države, kojim su Skoplju faktički širom otvorena vrata NATO-a. U makedonskom parlamentu (Sobranje) 27. aprila 2017. godine došlo je do nasilnog upada „nepoznatih lica“ pristalica VMRO-DPMNE, koji su navodno bili nezadovoljni izborom makedonskog Albanca Talata Xhaferija (DUI) za predsjednika Sobranja. Tada je došlo do nasilja u kojima je, između ostalih, povrijeđen Zoran Zaev (SDSM), tadašnji premijerski kandidat i predsjednik Socijaldemokratskog saveza Makedonije. Srbija je željela zadržati svoj uticaj u Makedoniji, a istovremeno pokušati sprečiti ulazak Makedonije u punopravno članstvo NATO-a, što je ujedno i srpski i ruski interes. Zbog toga je u Makedoniji instalirana snažna srbijanska obavještajna mreža, koja je vršila usluge i za treće države. Ne iznenađuje činjenica da je upravo u Sobranju 27. aprila 2017. godine za vrijeme nereda i nasilja primijećen i bivši zamjenik direktora Bezbjedonosno informativne agencije Srbije (BIA-e) Goran Živaljević, poslije angažiran u funkciji savjetnika u Ambasadi Srbije u Skopju. Goran Živaljević zvani Guta preraspoređen je na dužnost prvog savjetnika u Ambasadi Srbije u BiH, nakon što se “proslavio” kao jedan od aktera nereda u Sobranju Makedonije od 27. aprila 2017. godine. U medijima su objavljeni i transkripti razgovora, koji dokazuju Živaljevićevu ulogu u organiziranju događaja koji su u Makedoniji okarakterizirani kao “državni udar”.

Godinu dana ranije, scenarij državnog udara mogli smo gledati i u Crnoj Gori. Poznato je, da je Srbija uključena u podršku opoziciji u Crnoj Gori, čiji je jedan dio pokušao izvesti državni udar u oktobru 2016. godine i svrgnuti sa vlasti Mila Đukanovića (DPS), zbog činjenice da je Crna Gora tada bila na pragu ulaska u NATO. Viši sud u Podgorici sredinom 2019. godine je nepravomoćno osudio čelnike opozicionog prosrpskog i proruskog Demokratskog Fronta (DF), Andriju Mandića i Milana Kneževića, na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina zbog sudjelovanja u organizaciji pokušaja terorističkog napada i prevrata na dan parlamentarnih izbora Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, ‘s ciljem sprječavanja ulaska Crne Gore u NATO’. U Crnoj Gori proteklih mjeseci traje politička drama zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim se u javni život zvanično vraća Crnogorska pravoslavna crkva, koja je svoju autokefalnost izgubila 1918. godine. Ovaj zakon je dočekan na nož u prosrpskoj opoziciji i od strane mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji su ga protumačili kao ‘otimačinu srpskih svetinja’. Crnogorski predsjednik, Milo Đukanović, odlučan je u odbrani ovog zakona kao i prava Crne Gore da ima „autokefalnu crkvu“, naglašavajući kako prekogranična SPC ustvari ”markira granice tzv. ‘velike Srbije”, te da on neće dozvoliti „posrbljavanje Crne Gore“. Ista ona političko-religijska nomenklatura koja je u Crnoj Gori optužena i osuđena za pokušaj državnog udara 2016. godine, s ciljem sprječavanja ulaska Crne Gore u NATO, sad mobiliše velike skupine vjernika da blokiraju crnogorske puteve i svakodnevno održavaju demonstracije, ugrožavajući mir i sigurnost u Crnoj Gori.

I premda je uoči otvaranja Minhenske sigurnosne konferencije potpisano nekoliko sporazuma između Beograda i Prištine, a koji se tiču obnavljanja željezničkog prometa i izgradnje autoputa Beograd-Priština, novoizabrani kosovski premijer Albin Kurti kazao je kako su ti sporazumi zaostavština prethodne kosovske vlade i da ih on lično i njegova vlada nisu odobrili. Time je ponovo poslao jasnu poruku da neće biti popuštanja u vezi s nastavkom pregovora sa Beogradom, a već ranije je naglasio da se zalaže za sistem reciprotiteta, te podcrtao da je spreman ukinuti sporne takse na srbijansku robu, samo ako je Beograd voljan sporazumom garantovati da će obustaviti kampanju negiranja kosovske nezavisnosti širom svijeta. Sa druge strane, Beograd nastavak pregovora uslovljava ukidanjem taksi. U svakom slučaju, kako stvari stoje, u tom pogledu neće biti značajnijih promjena.

Na kraju dolazimo do BiH, koja se nakon općih izbora 2018. godine susreće sa orkestriranim blokadama, koje dolaze od dominantnog  srpskog političkog faktora oličenog u Miloradu Dodiku, kojem se u destruktivnom političkom djelovanju šutnjom ili otvorenom podrškom, priključuje i Dragan Čović i njegov HDZ. Nakon godinu dana blokada formiranja vlasti sa namjerom da spriječi slanje ANP-a u Brisel i tako blokira NATO put BiH, Milorad Dodik je našao novi izgovor za blokiranje državnih institucija. Zatražio je od srpskih političkih predstavnika iz bh. entiteta RS-a da ne učestvuju u odlučivanju u državnim institucijama, ponovo iskazavši nepoštovanje prema Ustavu i zakonima države koju predstavlja. Povod za ovakvu Dodikovu reakciju bila je odluka Ustavnog suda BiH, kojom se određeni članovi pojedinih zakona donesenih u Narodnoj skupštini manjeg entiteta smatraju neustavnim. Prema tumačenju stručne javnosti i onih političkih faktora koji se identificiraju sa vrijednostima svoje domovine, takvim odlukama Ustavni sud je praktično spriječio otimačinu državne imovine u bh entitetu RS.

Dodik je zatražio odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, govoreći da se radi o ‘okupatorskoj instituciji’. Ponovo je zaprijetio odcjepljenjem dijela teritorije BiH  kazavši novinarima da je Republika Srpska krenula na put izlaska iz BiH, s kojeg nema povratka. “Mi ćemo to uraditi i neće nas zaustaviti ni SAD ni bilo ko drugi jer smatramo da je Dejtonski sporazum srušen, prije svega intervencijom međunarodnog faktora”, rekao je Dodik novinarima u Istočnom Sarajevu. Ponovio je rekao da su različiti stavovi o NATO integracijama BiH jedan od razloga zašto ovakva zemlja ne može opstati. “Mi ne želimo u NATO zbog svojih iskustava iz prošlosti, dok neki drugi imaju svoja iskustva i žele u NATO. Ne treba niko da trpi zbog nas, ni mi zbog nekog drugog. Dok sam ja tu, neće se dogoditi nijedna odluka u BiH koja će doprinijeti integraciji BiH u NATO“. “Hrvatima se mora vratiti puna suštinska konstitutivnost, Srbima bezbjednost u smislu da više ne budu žrtve prevara i prenosa nadležnosti i da se dogovorimo, ako hoćete, a ako ne, mislim da na proljeće naredne godine neće biti BiH”, izjavio je Dodik za zagrebački “Večernji list”, izdanje za BiH, te dodao da će vlast u bh. entitetu Republici Srpskoj podržati stvaranje trećeg entiteta, ako se Hrvati tako izjasne. Odmah nakon toga, Dodik je otputovao u Beograd gdje je prisustvovao obilježavanju Dana državnosti Srbije u društvu patrijarha Irineja i već pominjanog Andrije Mandića, osuđenog zbog pokušaja državnog udara u Crnoj Gori. Čak šta više, u prisustvu Vučića i Irineja, Milorad Dodik je jasno ponovio svoje strateško opredjeljenje, od čega se nije ogradio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. On je istakao da nije ni kukavica ni plašljivac, ali je uputio molbu da vode računa da je najveći uspjeh Srbija u tome da se čuva mir, da ima više djece i da ekonomija bude uspješnija. “Bit ćemo uz svoj narod i to ne dovodimo u pitanje. Ja niti prijetim, niti ucjenjujem, niti igram igre. Moja je samo molba, posebno zbog situacije u BiH, Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović da imaju u vidu interese cjelokupnog našeg naroda i naše zemlje. Razumijem njihovu bojazan i probleme s kojima se suočavaju. Dodik nas je obavijestio da se iza svega krije ideja da se RS-u uzmu šume, vode, a zatim i vrtići i škole”, dodao je.Vučić je kazao da je zamolio Dodika da sve što rade u BiH to rade demokratski kroz institucije. “Da li je nepravedno što se čini srpskom narodu, nemam sumnje u to. Jučer sam konačno shvatio da Haradinaj kad je uvodio takse nije bio sasvim sam, već da je bilo onih koji nisu imali protiv u međunarodnoj zajednici. Kao što je sigurno da nije nekome slučajno palo napamet da se SPC proglasi pravoslavnom ckrvom u Crnoj Gori, kao ni što nije nekome slučajno palo napamet da se ruši identitet Srba i RS-a u BiH”, rekao je Vučić 15. februara ove godine.

Tri dana nakon toga, Predsjednik Vlade bh. entiteta Republike Srpske Radovan Višković izjavio je da vlade RS-a i Federacije BiH u skladu sa Ustavom BiH treba da pokrenu rad tijela koje će činiti stručnjaci kako bi ‘zbog interesa građana bila utvrđena linija razgraničenja’ između dva entiteta, što je odbijeno od strane federalne vlade, gdje se oglasio i aktuelni premijer Fadil Novalić kazavši da Federacija BiH nije, niti će ikada učestvovati u bilo kakvim razgovorima koji se tiču entitetske linije. Inače iscrtavanje ‘međuentitetske granice’ jedan je od osam zaključaka, koji je nakon povratka iz Beograda Milorad Dodik uputio na usvajanje Skupštini RS-a. Dan nakon toga, Parlament FBiH usvojio je svoje zaključke, kojima se jasno protivi destruktivnim nasrtajima na Ustav i zakone države BiH iz entiteta RS.

Bošnjačka politika na liniji vrijednosti NATO-a i EU

Uslijedile su oštre reakcije državotvornih političkih faktora u BiH, ali i međunarodnih predstavnika, dok je ovu situaciju koja graniči sa pokušajem državnog udara.

“Ko je on da kaže da neće biti BiH? Je li to Milorad Dodik zaista umislio da je jači od Dejtonskog mirovnog sporazuma, od volje sila i velesila koje su u ovu zemlju investirale svoj ugled, vrijeme, novce, živote i tako dalje. Ja sam već malo stariji čovjek, a nije ni Dodik puno mlađi. Neće biti Dodika i neće biti Izetbegovića u politici i toga će se sjećati uskoro ljudi u ovoj zemlji, za nekih pet ili deset godina, a BiH će biti još sljedećih stotina i stotina godina. Niti će uspjeti da pocijepa BiH, niti da nas nešto prepadne sa ovakvim ponašanjem, niti međunarodnu zajednicu koja je već umorna od njegovog ponašanja i već je prozrijela te planove, niti će otjerati strane sudije iz Ustavnog suda. Samo će napraviti krizu koja će gore pogoditi njegovu stranu i one koji ga podržavaju nego nas koji pokušavamo uporno da stabiliziramo stvari u BiH”, kazao je lider SDA Bakir Izetbegović u jednom od najodlučnijih nastupa. Govoreći o odnosu međunarodne zajednice, predsjednik SDA je kazao da se ona mora pokrenuti i to što prije. “Krajnji je momenat da pokažu odlučnost. Tolerirali su jednu strahovitu aroganciju, kršenje odluka Ustavnog suda, drsko suprostavljanje odlukama Ustavnog suda, nagrađivanje ratnih zločinaca, odlikovanja Karadžiću, Plavšićki i tako dalje. Sve su to bile probne bombice da se vidi dokle se može ići. Da su na vrijeme reagirali, ne bi bilo ovoga što imamo sada”, ocijenio je Izetbegović. Dodik, smatra predsjednik SDA, ne može odcijepiti entitet RS, ali može napraviti konflikt iz kojeg ne bi znao izaći. “Mi ćemo se tome suprostaviti svim sredstvima. Takvu nepravdu nam neće napraviti. Do kraja, do oružja, ma sve. Sve ćemo uraditi. Samo je pitanje kada ćemo šta uraditi. Do zadnjeg ćemo braniti BiH”, poručio je Izetbegović, naglasivši da se zločini iz proteklog rata neće moći legalizirati. Na sličan način je reagovao i bošnjački član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, a stavove je saopćio i na sastanku sa ambasadorima zemalja ‘Kvinte’ (SAD, Francuska, Njemačka, Italija).

Nakon sastanka sa Džaferovićem, ambasadori ‘Kvinte’ i predstavnik EU izdali su zajedničko saopćenje u kojem jasno stoji da su ‘odluke Ustavnog suda BiH, kao i u bilo kojoj zemlji, konačne i obavezujuće i da se moraju sprovesti’. “Jednostrano povlačenje iz institucija ili blokiranje procesa donošenja odluka u njima, je neprihvatljivo i kontraproduktivno bez obzira sa koje strane dolazi i može samo oslabiti upravo ona poboljšanja i napredak koji građani žele da vide”, navodi se u njihovoj  izjavi.

Američki ambasador u Bosni i Hercegovini potvrdio je u intervjuu za bosanskohercegovački javni servis BHT1 da je Washington spreman uvesti dodatne sankcije protiv osoba za koje se utvrdi da ugrožavaju provođenje Dejtonskog sporazuma te kako je takvu poruku prenio i članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku. Nelson je kazao kako je Dodiku tokom susreta prenio stav SAD-a da se mora poštovati teritorijalni suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine jer će u protivnom slijediti posljedice. “Te posljedice također bi se ogledale u novim sankcijama jer u Washingtonu vladavina zakona diktira odgovor na bilo kakve aktivnosti koje jasno podrivaju Dejtonski mirovni sporazum. Taj sporazum je nešto što ljudi podržavaju širom ove zemlje i 25 godina, taj sporazum je tu i treba se poštovati”, kazao je američki diplomata.

Dan nakon toga, 21.2. ove godine, održana je i sjednica Predsjedništva SDA, nakon koje su iznesnei jasni zaključci najveće bošnjačke političke stranke. „Ustavni sud BiH je dejtonska kategorija, kao i recimo postojanje entiteta i bilo kakvo jednostrano osporavanje Ustavnog suda predstavlja jednostrano kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i napad na ustavni poredak BiH. O eventualnoj izmjeni strukture Ustavnog suda BiH može se razgovarati unutar eventualne reforme kompletnog bh. pravosuđa, a strane sudije mogu biti zamijenjene domaćim samo u sklopu jedne šire ustavne reforme, kojom bi se garantiralo funkcioniranje BiH bez bojkota i blokada“,  kazao je predsjednik SDA Bakir Izetbegović.

Predsjedništvo SDA, čije je zaključke Izetbegović prenio 21. 2. ove godine, pozdravilo je reakcije dijela međunarodne zajednice, koje su, prema njihovim ocjenama ovaj put bile odlučnije nego ranije, te ih pozivaju da konačno poduzmu i konkretne mjere kako kriza koju je prouzrokovao Milorad Dodik ne bi doživjela eskalaciju sa nepredvidim posljedicama. Iz SDA su pozvali HDZ BiH da predlaganjem predsjednika Federacije BiH pokrene proces uspostave izvršne vlasti u Federaciji BiH te da se time omogući otvoren i iskren dijalog o izmjenama izbornog zakonodavstva, poštujući presude Evropskog suda za ljudska prava. Također, očekuje se da HDZ ispravno procijeni aktuelni historijski trenutak i ne svrstava se na stranu generatora krize. Na koncu, predsjedništvo SDA pozvalo je sve političke aktere u Bosni i Hercegovini da se striktno pridržavaju Ustava, poštuju princip vladavine zakona i prestanu s generiranjem kriza. „Posljedica političkih kriza je odlazak mladih ljudi, izostanak stranih investicija, zaustavljanje rasta ekonomije i pad životnog standarda, što nikome u Bosni i Hercegovini neće donijeti dobro. Umjesto toga, potrebno je da se svi posvetimo ispunjavanju uvjeta iz Mišljenja Evropske komisije kako bismo ubrzali put BiH prema Evropskoj uniji te provođenju Programa reformi na NATO putu“, naveo je Izetbegović prezentirajući zaključke SDA.

Jedini politički sagovornici Milorada Dodika, kada su u pitanju njegovi zahtjevi za odlaskom stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, jesu predstavnici tzv. HNS-a, koji su u zvaničnom saopćenju kazali da se protive blokadi institucija, ali da podržavaju odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. Čak šta više, prvi sastanak nakon najave novih blokada i kršenja Ustava BiH, Milorad Dodik je održao sa Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH, gdje su se dogovorili o zajedničkom političkom djelovanju i upućivanju u parlamentarnu proceduru izmjena Izbornog zakona (što je zahtjev HDZ-a za formiranje Vlade FBiH) i Zakona o Ustavnom sudu (što je Dodikov zahtjev za deblokadu državnih institucija). Čović takvim političkim egzibicijama ide protiv volje vlastitog naroda, ali i sudija Ustavnog suda BiH hrvatske nacionalnosti. Sedam sudija, od ukupno devet u Ustavnom sudu BiH glasalo je da se ukine član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištvu bh. entiteta RS, što znači da su pored tri sudije strane i dvojice Bošnjaka tu odluku podržali i Hrvati.

U svakom slučaju, bošnjačka zvanična politika, artikulisana kroz zaključke SDA, još jednom je potvrdila da stoji na liniji zvanične politike lidera najmoćnijih članica NATO-a i EU, što je potvrđeno i na Minhenskoj konferenciji, dok se srpska politička elita još uvijek nije odrekla mitova i zabluda iz prošlosti te srlja u novi ‘konflikt sa cijelim svijetom’. Istinski prijatelji srpskog naroda su oni koji upozore njihove političare da priznaju greške iz prošlosti i da ih ne ponavljaju, već da zajedno sa susjednim državama budu dio civilizovanog svijeta i njegovih sigurnosnih mehanizama. Naravno, druga je stvar da li trenutno u srpskom političkom miljeu ima političara takvog kalibra, koji bi znali pravilno artikulisati poruke koje im dolaze od lidera najveće i najmoćnije političke stranke u BiH, Bakira Izetbegovića. Politički kurs koji je izabrao Aleksandar Vučić sigurno je daleko od toga.

(Global CIR/Piše: A.J.)

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

Komentiraj