Ništa mi neće Prvi mart pokvariti!

Nakon najava Valentina Inzka da će uskoro iskoristiti bonske ovlasti i sankcionisati kršitelje Ustava BiH, ali da čeka da i Tužilaštvo BiH pokrene postupak protiv Dodika zbog kršenja Ustava i po mnogima ‘puzajućeg državnog udara’, bošnjačka i probosanska državotvorna politika koju personificira lider SDA Bakir Izetbegović, bliži se konačnoj pobjedi na onom polju sa kojeg su se povukli svi oni koji se nisu ‘željeli zamjeriti Dodiku’, a to se prije svega odnosi na tzv. građanske opcije.

Dani u kojima je SDA na čelu sa Izetbegovićem uz podršku koalicionih partnera uspjela izboriti slanje ANP-a u Brisel, u kojima je se izborila da apelacijom Ustavnom sudu i njegovom pozitivnom odlukom spriječi otimačinu državne imovine u manjem bh. entitetu, dani kada je međunarodna zajednica jedinstvenim  glasom progovorila protiv kršenja Ustava i Dodikove bahatosti, dani kada očekujemo uklanjanje crkve bespravno sagrađene u dvorištu nane Fate Orlović, dani kada očekujemo implementaciju presude suda u Strazburu u vezi s izborima u Mostaru, dani u kojima se odobravaju stotine miliona konvertibilnih maraka za izgradnju puteva u FBiH….su historijski dani i pobjeda ove napaćene zemlje i njenog naroda u borbi sa svim nedaćama i preprekama, koje su se pred nju ispriječile. Svako onaj ko ima i zrno morala, zrno odgoja i zrno pameti, trebao bi biti ponosan na kolosalne uspjehe, koje je uprkos tome što mora sarađivati sa onim snagama koje žele razgraditi državu, uspjela postići stranka SDA zahvaljujući vodstvu Bakira Izetbegovića. Taj ponos treba biti još veći jer se sve to dešava u mjesecima kada smo obilježili ključne datume naše novije historije, kao što su 25. novembar, Dan državnosti BiH i kada se spremamo svečano obilježiti 1. mart, Dan nezavisnosti BiH.

Danas 29. februara obilježava se 24. godišnjica od zvaničnog okončanja zločinačke opsade grada Sarajeva, najduže u historiji ljudskog roda, tokom koje je ubijeno preko 12.000 nedužnih građana grada Sarajeva, među njima 1.500 djece, a 50.000 ljudi je lakše i teže ranjeno. Opsada je počela zauzimanjem međunarodnog aerodroma od JNA u noći sa 4. na 5. april 1992. godine. Sarajevska je opsada, sa 1425 dana, jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja. Nakon “berlinskog zračnog mosta”, ovo je bio “najduži” zračni most u historiji svjetskog zrakoplovstva.

Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. U brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine. Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu pretrpjeli su civilni, kulturni i vjerski objekti.

Međutim, Sarajevo i BiH, neće pričati o ovom datumu niti o sutrašnjem danu, 1. martu, Danu nezavisnosti BiH, na način kako bi to trebalo. Iako je to jedan od najznačajnijih datuma u ukupnoj historiji BiH, jer su 29. februara i 1. marta gotovo dvotrećinskom voljom građani na referendumu odredili daljnji put BiH, a to je bio put nezavisnosti, međunarodnog priznanja i slobode, on će biti stavljen u stranu. Stavljeno će biti u stranu i to što je opsada glavnog grada BiH počela na rođendan tog grada, kada je oslobođen od fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, a da je završena 29. januara 1996. godine, na četvrtu godišnjicu održavanja referenduma za nezavisnost.

Mi, ipak, ne smijemo dozvoliti da nam slavlje zbog državničkih i političkih pobjeda koje smo izvojevali u proteklom periodu, pomuti par usijanih glava koje su se potrudile da priteknu u pomoć Miloradu Dodiku i neprijateljima ove zemlje u trenutku kada su oni bili u potpunoj medijskoj i političkoj izolaciji, a njihovi antidržavni projekti pred krahom. Snimak koji je objavio načelnik općine Novi Grad, uvrijeđen jer je izgubio jednu unutarstranačku političku utakmicu, je ono o čemu će mediji pisati ovih dana, puneći srce neprijateljima ove zemlje i naroda. Kada god je ovoj državi bilo teško i kada god se ona polahko počela upinjati, javili bi se kojekakvi Konakovići, Efendići, Čampare da podmeću klipove u glavni motor koji je uzdiže, a to je stranka SDA na čelu sa njenim liderom Bakirom Izetbegovićem.

Postavlja se pitanje, kakva je razlika između Elmedina Konakovića koji je objavljivao prepisku sa predsjednikom stranke Bakirom Izetbegovićem, optužujući ga da je navodno stavio stranku ispred države i Semira Efendića koji objavljuje nelegalno snimane, a možda i montirane razgovore svojih stranačkih kolega u kojima se spominju imena lidera stranke SDA ili šefa državne Obavještajno-sigurnosne agencije, ne razmišljajući kakvu to štetu nanosi ugledu ove zemlje i političkoj i pregovaračkoj poziciji predsjednika Bakira Izetbegovića u nekim budućim okršajima sa dvojcem Dodik-Čović. Stiče se dojam da, dok Dodik blokira državne institucije BiH, a Čović federalne, određene destruktivne politike i persone koje ih predstavljaju, žele Kanton Sarajevo i najjaču državotvornu stranku držati kao taoce, ponašajući se kao ‘stranka u stranci’.

Ne želim stajati u odbranu bilo kojeg aktera u navedenom snimku, neka državne institucije rade svoj posao,  osim što ću kazati da je diskutabilno i štetno što se Asim Sarajlić u razgovoru krije iza predsjednika SDA. Međutim, ono što su uradili Semir Efendić, Aljoša Čampara i izvjesni Tvrtković sa objavljivanjem ovog snimka u ovakvim okolnostima, ne samo da predstavlja neprijateljsko djelovanje prema ovoj državi, već je to udar i na integritet OSA-e. Pored toga,  na stranačkom nivou, to je otvoreno iskazivanje nepoštovanja prema organima stranke te dovođenje u pitanje legitimnosti njihovih odluka, ali i srozavanje njenog ugleda i rejtinga. Dakle, radi se o momentu, okolnostima i načinu na koji je ovaj snimak ugledao svjetlo dana, što se ne može opravdati bilo kakvom uvrijeđenošću ili iznevjerenim očekivanjima, jer je šteta višestruka, a koristi nema ni za koga, osim za Milorada Dodika sa čijih će se antidržavnih postupaka barem nakratko skrenuti medijska pažnja.  

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović po statutu stranke ima pravo odlučiti koga želi pored sebe kao saradnike u stranci. On kao neupitna politička ličnost, u dva navrata je potvrdio svoj politički legitimitet voljom birača  direktnim glasanjem na općim izborima kao kandidat za člana Predsjedništva BiH. Na dva stranačka kongresa ga je potvrdila kao neprikosnovenog lidera i sama stranka SDA, pa prema tome njegov legitimitet i odluke su neosporne. Siguran sam da on lično niti je znao za ove stvari sa snimka, niti bi ih odobrio. Sa druge strane, naručioci i realizatori nelegalnog snimanja razgovora i njegovog objavljivanja, sami su sebi skočili u stomak, odnosno pokazali da im se ne može vjerovati, jer su radi svoje stolice i funkcije spremni žrtvovati državne interese i simbole političke borbe za jedinstvenu i cjelovitu BiH. Ko će nakon ovoga htjeti takve kadrove, poput Efendića i Čampara u svojoj stranci, ko će nakon ovoga htjeti takve ljude pored sebe, ko će ih moći gledati kao političke lidere ili autoritete, kada su spremni uraditi ovako nešto na Dan nezavisnosti BiH i u trenutku kada je BiH izložena najžešćim napadima antidržavnih snaga oličenih u Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću. Uostalom, u unutarstranačkoj utrci dozvoljeno je lobiranje, to je politička praksa svih demokratskih društava, a manipulacija ovim snimkom i slučajem od strane opozicionih stranaka je besmislena, budući da se radilo o unutarstranačkim izborima, za pozicije unutar stranke, a ne za neke državne funkcije.

Međutim, ovo nije samo priča o Efendiću, idejnim tvorcima i čak nalogodavcima ove cijele priče, ovo je priča i o onome ko je došao ozvučen sa namjerom da snima svoje stranačke kolege. Kako sam uspio shvatiti radi se o osobi koja je završila medresu, dakle radi se o hodži, vjerskom službeniku. Kakav je to primjer dao i na koji način predstavlja IZ i sve ljude koji su učestvovali u njegovom obrazovanju. Trebamo li se plašiti da će i drugi vjerski službenici krenuti njegovim putem pa recimo prisluškivati ili tajno snimati džematlije i sl. te se uključivati u političke igre.  Da li je to što je uradio mjera islama i muslimanstva?

U svakom slučaju, vrlo su opasni oni ljudi koji traže da se čitav narod i država žrtvuju radi njihovih pozicija i funkcija, zarad parčeta njihove narcisoidne zadovoljštine i umišljenog poštenja i veličine. Radi se o nezrelim i uskogrudim ljudima, koji ne znaju sagledati širi okvir situacije i problema. Svojim ponašanjem na svu sreću neće nauditi ni SDA niti njenom predsjedniku, već će svojom niskoću još više naglasiti njihovu veličinu. Predsjednik SDA, Bakir Izetbegović, bio je i na dnu i na vrhu društvene ljestvice, bio je sin političkog zatvorenika, zatim sin predsjednika i države i stranke, pa je ipak krenuo sa dna stranačke ljestvice da se uspinje svojim radom i zalaganjem. I kada je bio žrtva sistema i kada je bio važna karika sistema, nije ogovarao niti govorio protiv svojih političkih oponenata ili čak otvorenih neprijatelja, nego je marljivo radio i ljudski se odnosio i prema pobjedama  i prema porazima. Kada je na stranačkom kongresima odlučivano da Sulejman Tihić bude izabran za predsjednika SDA, nije se ljutio, niti pravio medijske harange, već je uljudno prilazio i čestitao. Na kraju, svojim odgojem, ponašanjem, radom i zalaganjem osvojio je srca ljudi i postao višestruki i izborni i unutarstranački pobjednik, te izrastao u istinskog lidera svoga naroda i svoje zemlje.

Efendić je iz ‘studentskih klupa’ sa nekog azijskog univerziteta, Bog zna kakvim mahinacijama, zasjeo u neku od fotelja ministarstva  za kulturu obrazovanje i mlade KS, a ubrzo nakon toga, brzinom svjetlosti, postao kandidat za načelnika općine Novi Grad, gdje je u dva mandata, dakle osam godina, raspolagao sa više stotina miliona maraka budžetskih sredstava. Naravno on ne vidi da mu je to dato zato što mu je prije svega stranka ukazala povjerenje, pa tek onda birači na izborima. O onima koji su Efendiću pružili moralnu i logističku podršku za ovo nedjelo, koje je napravio objavljivanjem snimka, već je davno sve rečeno – radi se o ljudima koji su bili miljenici svih sistema i u svakom od njih plivali u ugodnim i mirnim vodama.

Na kraju, Stranka demokratske akcije (SDA) oglasila se u vezi sa snimkom koji je objavio Semir Efendić, naglasivši da je ‘izborna skupština Kantonalne organizacije SDA Sarajevo je održana u skladu sa Statutom i Izbornim pravilima, tako da novoizabrani Kantonalni izvršni odbor ima puni legitimitet i legalitet’. U redovnoj proceduri nije bilo nikakvih prigovora. Naknadno objavljeni snimak razgovora predstavlja pokušaj destabilizacije novoizabranog organa SDA. Takav snimak, ako je postojao, trebao se prezentirati odmah po nastanku ili na samoj skupštini, dostaviti rukovodstvu Stranke i nadležnim državnim institucijama. Sadržajem snimka, njegovom autentičnošću, načinom, motivima nastanka, javne distribucije i eventualne odgovornosti za sve aktere treba da se bave institucije države. Političkom odgovornošću bavit će se organi SDA i o tome donijeti potrebne odluke. SDA najoštrije osuđuje sve eventualne nezakonitosti i manipulacije, bez obzira ko ih je počinio – navodi se u reakciji SDA, a pametnom je i išaret dosta.

(Global CIR/Amel Jašarević)

1 Komentaron this Post

  1. Stvarno jadno šta su uradili

    Reply

Komentiraj