METEORSKI PLJUSAK! ‘Perseidski bal’ na nebu 12. augusta

Izraz zvijezda padalica potiče iz narodnog folklora i vremena kada ljudi nisu znali o kakvoj se pojavi radi. Priliku za još jače upisivanje želja ili bar svojevrstan bal na nebu imat će svi između 11. i 13. augusta, jer će upravo tada meteorski pljusak Perseida dostići svoj maksimum. 

Catch the Perseid Meteor Shower at Its Peak - Sky & Telescope ...

Vrhunac meteorskog pljuska je pred zoru 12. augusta. Međutim, meteore ovog roja možemo posmatrati već sedam dana prije i sedam dana poslije maksimuma. Najbolje ih je posmatrati pred zoru u doba maksimuma, mada će Mjesec u fazi posljednje četvrti svojim sjajem ometati opažanje slabijih meteora.

Perzeidi potiču od materijala koji je na svojoj putanji oko Sunca izbacila periodična kometa Swift-Tuttle. Ona oko Sunca obiđe jednom u 133 godine i posljednji put je bila u našem susjedstvu 1992. godine. Naredno približavanje je 2135. godine. Perzeidi su karakteristični po zelenoj i zelenoplavoj boji tragova koja potiče od sagorijevanja magnezijuma. Oni Perzeidi koji prodru u niže slojeve atmosfere pokazuju u tragovima i žutoljubičastu boju.

Kada je riječ o meteorskom pljusku, broj meteora varira od godine do godine u zavisnosti od toga da li Zemlja prolazi kroz centralne ili granične dijelove meteorskog roja. Ove se godine očekuje oko 40 meteora na sat, pišu Nezavisne.

Kako nastaje meteorska kiša?

Osim Sunca i planeta, naš sistem se sastoji još od patuljastih planeta, satelita, asteroida, kometa i meteorida. Meteoridi su međuplanetarni ostaci nastali od dijelova kometa ili asteroida. Sam pojam se odnosi na tijelo prije ulaska u Zemljinu atmosferu sa redom veličine od nekoliko mikrometara do nekoliko metara. Ulaskom u Zemljinu atmosferu meteorid postaje meteor koji popularno u narodu nazivaju ‘zvijezdom padalicom’.

Većina ih sagorijeva na visini od 80 do 120 kilometara, ostavljajući tako za sobom svijetli trag, a kroz Zemljinu atmosferu mogu se kretati brzinama od 11 do 72 km/s. 

Vatrenim kuglama ili bolidima nazivamo meteore koji imaju veći sjaj i ostaju duže vidljivi, te često stižu do površine Zemlje. Kada meteor padne na Zemlju dobija naziv meteorit. Ukoliko imamo skupinu meteora onda ih nazivamo meteorski roj ili kiša meteora.

Posebno su zanimljive kiše meteora koje se mogu posmatrati svake godine u određeno vrijeme. Njihov je nastanak uglavnom vezan za komete, odnosno krhotine (meteoride) koje one ostavljaju za sobom kružeći oko Sunca. Kružeći oko Sunca Zemlja nailazi na njihovu putanju, a rezultat je meteorska kiša koja u svom maksimumu može sadržavati i do 100 meteora u jednom satu.

Svi se meteoridi u meteoridskom potoku kreću uporedo jedan sa drugim, pa se posmatraču sa Zemlje čini da svi meteori dolaze iz jedne tačke na nebu (radijant). Ime meteorske kiše vezano je uz sazviježđe gdje se nalazi radijant. Svake godine na noćnom nebu možemo gledati veće meteorske kiše: Quadrantide, Lyride, Eta i Delta Aquaride, Perseide, Orionide, Tauride, Leonide, Geminide i Urside.

Najveći dio njih sagori u Zemljinoj atmosferi, a samo rijetki dospijevaju do površine i nalazimo ih na tlu kao meteorite. 

Mnogo meteorita padne u okeane i mora, na Arktik i Antarktik. U pisanoj historiji navedeno je tek nekoliko slučajeva da je meteorit pogodio čovjeka.

Druga je stvar kada u atmosferu ulete krupnija tijela (mali ili veći asteroidi). Takav slučaj se desio u Čeljabinsku, Rusija, u februaru 2013. godine, kada je asteroid prečnika dvadesetak metara uletio u atmosferu. Veći dio je sagorio, ali su komadi pali kraj ovog grada. Od zračnog udara nastalog tokom zadnjih sekundi prije pada razbijen je veliki broj prozora i oko 1.500 ljudi je potražilo ljekarsku pomoć od povreda nastalih krhotinama stakla i manjih predmeta. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava.

(Global CIR/Agencije)

Komentiraj