‘SLOBINA BOSNA’: “Dobrovoljac i prevare” – hajd’ što je pisao, nego što je sebe potpisao!

Svako malo bh. javnost je bombardirana nekom novom knjigom ‘ratnih ispovijesti’ ljudi koji nisu ostavili nikakav vidljiv trag u odbrani RBiH od agresije, ali začudo uvijek imaju šta, nadugo i naširoko, kazati o prvom predsjedniku  Aliji Izetbegoviću, ali ni zbog čega drugog osim da naglase kako je predsjednik ‘bio u krivu’, a oni ‘u pravu’, te kako su eto oni ‘spašavali’ Bosnu od ‘Alijinih grešaka’ suprotstavljajući mu se u vihoru agresije.

slobina-bosna-123456

Šta očekivati od knjige koja je zaslužila da se reklamira na portalu čiji je bivši urednik i sadašnji povremeni kolumnista, zajedno sa svojim doživotnim partijskim šefom Nijazom Durakovićem, početkom devedesetih imao i ličnu historiju sa porodicom Milošević. (Podsjećamo, dva zemljaka iz Stoca, Nijaz Duraković i Rusmir Mahmutćehajić, jedno vrijeme su proveli i u redovima palestinskog militantnog pokreta PLO-a, boreći se protiv ‘američkog imperijalizma i cionizma’, gdje su se vjerovatno isprofilisala njihova kasnija filozofska dostignuća.)

Današnja zvijezda u usponu tog portala, kojem prema navodima medija, uredničku politiku kroji ‘Aljoša Čampara i rođaci’, jeste ‘devetomjesečni ministar odbrane RBiH’, Hamdija Hadžihasanović,  koji je mandat počeo sredinom 1993., a završio na proljeće 1994. godine.

Aljoši Čampari, kao da je malo što je prije nekoliko mjeseci falsifikujući izjavu lidera SDA, isti medij optužio Bošnjake i Armiju RBiH za rušenje Starog mosta u Mostaru, pa se očigledno otišlo i korak dalje u podvalama, kako bi se ‘dokazali’ i pomogli neprijateljima BiH i na ‘srpskom frontu’. (Inače, Čampara će ostati upamćen po posebnom izlivu emocija prema osuđenom ratnom zločincu i kriminalcu F. Abdiću, kada je pričao kako je njegov otac, Avdo Čampara, pred rat zbog zauzimanja za Abdića tokom afere ‘Agrokomerc’, čak godinu dana bio bez posla. Prema riječima ministra Federalnog MUP-a u tehničkom mandatu, činjenica da su živjeli jednu godinu na samo jednoj plati, obilježila ga je za sva vremena i ostavila trajne traume. Vjerovatno su te traume razlog što su tokom i nakon rata na stotine Čamparinih i Zvizdićevih rođaka završile u institucijama na različitim nivoima, na državnim jaslama, a preko leđa građana.)

Naravno da nije slučajna činjenica što se knjiga pojavila na 95. godišnjicu od rođenja prvog predsjednika nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, kao što nije slučajan ni njen sadržaj, ali ni izbor citata koji su odabrani u tom predstavljanju. U suštini, radi se o  dobro poznatoj strategiji zakuhanoj u ‘beogradskoj kuhinji’, a prema kojoj se preko ljudi koji nose bošnjačka imena treba udariti na temelje odbrane BiH, na način da se predsjednik Alija izetbegović kao vrhovni komandant, a onda i cijela Armija RBiH, politika i strategija odbrane, predstave kao ‘tuđinske’, nastale pod uticajem nekog stranog faktora.

U tom smislu autor i ove, jedne u nizu sličnih ili istih knjiga, reciklira stare laži o ‘islamizaciji Armije RBiH’, što je dobro osmišljena propagandna matrica s ciljem negiranja činjenice da je Armija RBiH nastala kao rezultat svijesti građana BiH, ali prvenstveno Bošnjaka, o svojoj državi i naciji, odnosno da je pokret za odbranu države RBiH bio izraz unutrašnjeg poriva i težnji za slobodom njenih patriota, a nikako dio neke ‘bliskoistočne platforme’. Insinuacije o navodnoj ‘islamizaciji’ jedine legalne i legitimne oružane snage na teritoriji RBiH devedesetih na fonu su ranijih lažnih konstrukcija velikosrpske politike o tome kako je bošnjačko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem htjelo stvoriti ‘islamsku državu’ u BiH, što je bila omiljena teza ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je i u Hagu, suočen sa optužnicom za ratne zločine,  tvrdio da je  samo ‘branio Evropu od islamskih fundamentalista i terorista’.

Međutim, autor se nije zadovoljio samo takvim kvalifikacijama već je otišao i korak dalje pa se u njegovim poređenjima indirektno može ‘iščitati’ kako Armiju RBiH, nasljednicu antifašističke tradicije NOB-a, upoređuje sa Hitlerovom soldateskom. Ovo je drugi element velikosrpske propagande, gdje se nakon udara na sam motiv vojnog organizovanja i odbrane, sada udara na karakter Armije RBiH, povezujući je sa poraženim vojskama iz Drugog svjetskog rata, želeći je tako diskreditovati u očima međunarodne zajednice i još jednom skrenuti na njen navodni ‘radikalizam’. Međutim, Hamdija je to tako uradio na primjeru ‘kultnog Hadžijinog skladišta’ da je na kraju ispalo kako je on zauzeo poziciju Wernera von Blomberga, Hitlerovog ministra odbrane, a ‘Čengići’ postadoše dovitljivi partizani ‘devete ofanzive’.

Na koncu, kao treći, ali ništa manje važan stepen u degradaciji borbe za nezavisnu i suverenu RBiH, velikosrpska propaganda targetira ljude za koje smatra da su dali ključni doprinos u organizaciji odbrane, očuvanju države i njenih institucija, gdje se na udaru pored prvog predsjednika Alije Izetbegovića, redovno baca ‘drvlje i kamenje’ na penzionisanog generala Armije RBiH Fikreta Muslimovića. Pored optužbi da je ovaj vrsni oficir nekadašnje JNA učestvovao u navodnoj ‘islamizaciji’ Armije RBiH, Hadžihasanović je u svojoj zanesenosti svojim kratkim ministarskim stažom toliko ponio da čak tvrdi kako mu je kao ministru odbrane, general Fikret Muslimović salutirao, odnosno ‘vojnički raportirao’. Naravno da svi znaju kako se radi o izmišljotinama, budući da je general Muslimović salutirao i raportirao jedinu predsjedniku Izetbegoviću, a sigurno ne nekom ministru koji je uzgred rečeno o vojsci znao onoliko koliko i o strategiji odbrane, a to je ništa.

Sve u svemu, ako se išta može kazati da je dobro u vezi s ovom knjigom, onda je to naslov ‘Dobrovoljac i prevare’, jer on odlično opisuje cijelu priču vezanu uz njen nastanak i objavu, budući da je onaj ko ju je pisao i potpisao, još jedan dobrovoljac u velikoj prevari koja se pokušava prodati pod istinu. Cilj te prevare jeste na bilo koji način pokušati opravdati srbijansku agresiju na nezavisnu  i suverenu državu RBiH te presuđeni genocid počinjen nad Bošnjacima, a svaki potez u tom pravcu sigurno će naići na aplauz iz Beograda i Moskve. Što se tiče autora, zbog ovog ‘djela’ i svog poistovjećivanja sa Hitlerovim ministrom odbrane, vejrovatno će biti nagrađen ‘političkom karijerom’ u Ademovićevom i Konakovićevom NiP-u.

Nastavit će se…

(Global CIR)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:
  1. […] ‘SLOBINA BOSNA’: “Dobrovoljac i prevare” – hajd’ što je pisao, … SADA ZNATE ZAŠTO SU BANANE JEFTINIJE OD JABUKA! Za dvije godine iz Južne Amerike na Balkan poslano više od 25.000 ‘kontejnera voća’ s kokainom! Objavljeno u: […]

Komentiraj