ZAPADNI BALKAN NA PREKRETNICI (I): Crna Gora nakon izbora – moderna europska država ili ruska pravoslavna džamahirija?!

U Crnoj Gori danas će , 30. augusta  2020. godine, biti održani parlamentarni izbori, na kojima učestvuje 11 partija i koalicija. To su jedanaesti Izbori od uvođenja višepartijskog sistema u Crnoj Gori, a peti nakon sticanja nezavisnosti i po mnogo čemu su specifični i sudbonosni ne samo za Crnu Goru već i za cijelu regiju zapadnog Balkana.

crna-gora

Velikosrpska i ruska hegemonija

Prije svega, oni se održavaju u svjetlu najavljenih pregovora u Washingtonu, na kojima će se 4. septembra okupiti predstavnici Srbije i Kosova. Svaki novi pomak ili korak ka međusobnom priznanju između Srbije i Kosova proizvede veliku lavinu reakcija u regionu, jer je očigledno da srbijanska zvanična politika, ali i naučno-kulturni te medijski mainstream, još uvijek nisu raskrstili sa idejama o mijenjanju granica ili razmjeni teritorija na Zapadnom Balkanu. Po njihovom ubjeđenju granice Hrvatske, BiH, Crne Gore i Makedonije još uvijek nisu konačne, i ako već trebaju, kako to vole reći ‘da se odreknu Kosova’, onda im se to ‘valjda mora namiriti’.

Ta ideja direktno korespondira sa ruskim geopolitičkim ciljevima, jer je na primjeru Ukrajine i aneksije Krima, Rusija pokazala da joj suverenitet drugih država ništa ne znači, ukoliko je jača od njih. Rusiji je potrebno da se taj proces promjene granica desi na još nekoliko strateških područja, kako bi opravdala svoju agresiju na susjednu zemlju i legitimizirala je. 

Pored toga, cilj Rusije je usporiti ili trajno onemogućiti širenje NATO-a na Zapadnom Balkanu i u blizini svojih granica, pa se aktuelna politika Srbije u regiji, manifestirana kroz izvoz konflikata u Makedoniju, BiH i Crnu Goru, može shvatiti kao izraz ruske vanjske politike, čiji je glavni oslonac u regiji Srpska pravoslavna crkva, kao čuvar srpskih mitova i zabluda, uključujući i onu o ‘velikoj Srbiji’. SPC vodeći se geostrateškim ciljevima Rusije ne priznaje ni Crnogorsku niti Makedonsku pravoslavnu crkvu, a sporove ima i sa ostalim susjednim pravoslavnim crkvama pa je i sa tog aspekta destabilizirajući faktor na Balkanu.

 Konačno, ruski geostrateški interes jeste izlazak na Jadransko more, a jedino ko je još u Evropi spreman pomoći Moskvi u takvim planovima jeste Beograd, koji se nikada nije odrekao svojih pretenzija prema Crnoj Gori, kao ni prema ostalim susjedima.

Dakle, već na samom početku smo identificirali puno saglasje i preklapanje srbijanskih nacionalnih i ruskih strateških geopolitičkih ciljeva na Zapadnom Balkanu.

Pokušaj političke eliminacije Đukanovića i uloga SPC-a

Ono čemu svjedočimo u Crnoj Gori posljednjih godina, a posebno u posljednjih nekoliko mjeseci opominje nas da se na provedbi ovih ciljeva itekako ozbiljno radi. Na sceni je brutalni pokušaj obaranja vladajućeg režima u Crnoj Gori. Da bi se došlo do takvog prevrata moraju se poklopiti interesi neke strane sile, koje smo gore objasnili, sa interesima nekog unutrašnjeg političkog faktora, najčešće opozicije.  U slučaju Crne Gore radi se o jednom narodu i njihovim političkim predstavnicima, koji se većinski nisu slagali sa nezavisnošću Crne Gore, koji ne priznaju crnogorsku državnost, naciju, crkvu niti jezik, već smatraju da su samim tim što moraju živjeti u nezavisnoj Crnoj Gori ugroženi.

Tako su ispunjeni svi uvjeti da se pokrene velika kampanja za diskreditaciju aktuelnog rukovodstva Crne Gore i svega onoga što je kao državu čini na okupu, svega onog što je ujedinjuje i daje osjećaj samostalnosti i vjerodostojnosti. U tom smislu ključna meta diskreditacije i koordinisanih napada  kako iznutra tako i onih u regiji jeste Milo Đukanović, aktuelni crnogorski predsjednik i lider vladajućeg DPS-a, ali što je mnogo važnije, sinonim borbe za nezavisnu i suverenu Crnu Goru.

Na hiljade članaka u srbijanskim tabloidima i portalima, stotine televizijskih i YouTube emisija,  na stotine različitih akademika, eksperata, analitičara, književnika, pop pjevača…sve je stavljeno u službu blaćenja i diskreditovanja crnogorskog predsjednika. Nazivaju ga mafijašem, švercerom, narko-dilerom, ubicom i sl. Svaki dan ispliva poneki skandal vezan za srbijansko miješanje u crnogorske izbore, bilo da se radi o agitovanju za opoziciju, bilo da se organizovano pripremaju hiljade glasača da budu transportovani u Crnu Goru.

Posebnu dimenziju cijelom poduhvatu daje okolnost što su takvi politički faktori  udruženi sa religijskim vođama Srpske pravoslavne crkve, koja djeluje eksteritorijalno u cijeloj regiji  i prema riječima crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića ‘markira granice Velike Srbije’.

Mitropolit Amfilohije ne krije svoje neslaganje i odbojnost prema Đukanoviću pa ga je u više navrata proklinjao na različite načine. Nakon što je 2014. godine Crna Gora uvela sankcije Rusiji, Amfilohije je kazao: “Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3.000 puta od mene“. Posljednja kletva koju smo mogli čitati u srbijanskim tabloidima bila je ‘Dabogda završio kao Porošenko’. Podsjećamo, okidač za ulična okupljanja i proteste koji su se nastavili i za vrijeme pandemije u Crnoj Gori kroz tzv. ‘litije’ inspirisala je upravo Srpska pravoslavna crkva zbog novousvojenog crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji Crnogorsku  pravoslavnu crkvu  postavlja na mjesto koje joj pripada.

Dakle svjedočimo pokušaju ciljane političke eliminacije ne samo jednog političara i njegove stranke, nego cijelog jednog projekta koji se zove nezavisnost Crne Gore.

GRU i prosrpska opozicija

Međutim, da stvar bude gora, oni koji danas pokušavaju osvojiti vlast u Crnoj Gori već jednom su osuđeni za pokušaj državnog udara 2016., u kojem su učestvovali i državljani Srbije i Rusije, a u planu je bila čak i likvidacija aktuelnog crnogorskog predsjednika.

 Andrija Mandić i Milan Knežević prvostepeno su osuđeni na po pet godina zatvora, a optužnica je potvrđena i u 11 drugih slučajeva, pa je ukupno izrečeno 70 godina zatvora. Ruski državljanin Eduard Šišmakov osuđen je na 15, a Vladimir Popov na 12 godina zatvora za pomaganje i stvaranje kriminalne organizacije. Nekadašnji komandant srpske policijske jedinice Žandarmerije Bratislav Dikić osuđen je na osam godina zatvora, dok su preostalim osumnjičenima izrečene kazne od sedam godina do godinu i devet meseci zatvora. Prema navodima optužbe, zavjera je trebalo da se realizuje na dan izbora u oktobru 2016. godine koji su protekli u sjenci policijskih akcija hapšenja tokom samog izbornog dana. U optužnici stoji da su se crnogorski, ruski i srpski državljani udružili da bi na vlast doveli proruske snage u Crnoj Gori. Za Mandića i Kneževića, jedna od stvari koja je opredijelila sudiju Suzanu Mugošu da donese ovakvu odluku bila su njihova putovanja u Rusiju, za koja je ocijenila da su služila za dogovaranje kriminalnih aktivnosti. Na optužnici su dvojica ruskih državljana, Eduard Šišmakov i Vladimir Moisejev, pripadnici obavještajne službe GRU, koji su svoje iskaze dali u Moskvi.

Direktor crnogorske Uprave policije Veselin Veljović tvrdi da raspolažu operativnim podacima da pojedinci i grupe planiraju izazivanje incidenata i nemira na dan parlamentarnih izbora. „Naša saznanja ukazuju da ova lica preko društvenih mreža i drugih kanala zagovaraju da tokom glasanja i nakon zatvaranja biračkih mesta građani izađu na ulice, izazivaju nemire i narušavaju javni red. Pozivam građane da svi zajedno podijelimo odgovornost i sačuvamo građanske i civilizacijske vrijednosti društvene zajednice kao zajedničko dobro i interes svakog pojedinca i porodice”, naveo je Veljović, naglasivši da će oni koji budu pokušali ispoljiti “destruktivno i ekstremno ponašanje, izazivati građansku nestabilnost i kršiti zakonske propise, biti spriječeni i snosit će odgovornost”.

Tim tenzijama doprinosi prosrpska opozicija u Crnoj Gori, i to kroz predizborni slogan da svaki rezultat koji nije pobjeda opozicije ne može biti priznat, što predstavlja oblik posrednog pozivanja na ulice. Upravo suprotno, ukoliko se desi da pobijedi prosrpska opozicija u Crnoj Gori, onda to nije pobjeda Crne Gore, već pobjeda uvezene ideologije i politike koja ne želi Crnu Goru kao samostalnu i nezavisnu državu. To bi bila pobjeda projekta velikosrpske politike i ruske hegemonije.

Dežurni propagatori proruskih i velikosrpskih političkih stavova i ideja neopravdano i neutemeljeno povezuju situaciju u Crnoj Gori sa aktuelnim dešavanjima u Bjelorusiji ili sa ne tako davnim protestima ‘žutih prsluka’ u Francuskoj. Radi se o perfidnoj podvali, s ciljem da se unaprijed diskredituje sam izborni proces i sami rezultati izbora, kako bi u slučaju nepovoljnog rezultata po opoziciju mogli pokrenuti novu anticrnogorsku kampanju baziranu na nepriznavanju izbornih rezultata. Crna Gora i Bjelorusija se ne mogu porediti. Lukašenko je autokrata koji je opozicionim liderima onemogućavao pasivno izborno pravo, odnosno, pravo da se kandiduju i budu birani. Nijedan takav slučaj nije zabilježen u Crnoj Gori. Sa druge strane, pokret žutih prsluka u Francuskoj bio je motiviran socijalnim buntom zbog poskupljenja goriva i reformi u Francuskoj, a ne zbog nemogućnosti ostvarivanja fer i poštenih izbora, kakav je slučaj sa protestima u Bjelorusiji, a sigurno nema nikakve veze za ideološki i politički motiviranim antidržavnim aktivnostima crnogorske opozicije. Druga je stvar što su neki političari pokušali privatizovati proteste u Francuskoj, poput proruske desničarke Marine le Pen.

Crnogorski izbori su izuzetno važni za BiH, kao što je važno da naučimo lekcije iz Makedonije. Od izbora 2018. godine naša država bukvalno je blokirana na svakom koraku i na svakom mogućem polju i očigledno je da se iza svega krije neki ozbiljniji scenarij. Milorad Dodik je već nekoliko puta izražavao podršku litijama u Crnoj Gori, a planirao je onemogućiti dolazak crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića 11. jula ove godine na godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici. Dan uoči crnogorskih izbora u Nikšiću su se mogli vidjeti i ‘opozicionari’ iz manjeg bh. entiteta poput zastupnika PDP-a u entitetskom parlamentu Draška Stanivukovića koji je uhapšen i protjeran u BiH. To samo pokazuje da su simpatije prema ruskom utjecaju i ruskoj viziji Balkana široko rasprostranjene među političarima i pozicije i opozicije u entitetu RS.

O tome kako bi ishod crnogorskih izbora mogao utjecati na cijelu regiju, a posebno na BiH, te da li su dešavanja u Crnoj Gori samo proba za ono što se planira u BiH, pisat ćemo u sljedećem nastavku.

Nastavit će se….

(Global CIR/Amel Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. И ДАЉЕ ПОДДРЖАВАЈТЕ КРИМИНАЛЦА, ОДНЕШЧЕ ОН СВОЈУ ЗЕМЉУ У ЕУ, СИГУРНО, АЛ НА НАСЛОВНИМА СТРАНАМ ВОДЕЧИХ ЧАСОПИСА ЗЕМАЉА ЕУ, КАКО ЈЕ ОПЉАЧКАО ПРЕДИВНУ ЗЕМЉУ

    Reply
  1. […] ZAPADNI BALKAN NA PREKRETNICI (I): Crna Gora nakon izbora – moderna europska država ili ruska… Šta BiH i Bošnjaci mogu očekivati od moguće teokratske vlade u Crnoj Gori?! Objavljeno u: […]

  2. […] ‘postrojavanje’ u Višegradu, žrtve zločina uputile apel da se skup zabrani! ZAPADNI BALKAN NA PREKRETNICI (I): Crna Gora nakon izbora – moderna europska država ili ruska… ZAPADNI BALKAN NA PREKRETNICI (II): Crna Gora i BiH – devedesete u novom svjetlu! BIH KAO […]

Komentiraj