-
PRVI POTEZ KINE POSLIJE INAUGURACIJE! Peking uveo sankcije za 28 Amerikanaca, na listi i Pompeo! - 3 horas ago
-
KAMALA I BAJDEN POLOŽILI ZAKLETVU! Amerika dobila 46. predsjednika koji je u inauguracijskom govoru poručio: ‘Neslaganje ne smije dovesti do razdruživanja’ - 4 horas ago
-
BROJE SE MINUTE DO BAJDENOVE INAUGURACIJE: U toku evakuacija Vrhovnog suda zbog prijetnje bombom - ago
-
VIDEO: Snažna eksplozija u Madridu, ima povrijeđenih - ago
-
MUP Srbije: Postoje dokazi nelegalnog prisluškivanja Vučića i njegove porodice! - ago
-
VAŽAN KORAK KA POMIRENJU! Američka ambasada: Bez odlaganja promijeniti nazive ulica nazvane po zločincima i fašistima u BiH! - ago
-
POTVRDA BUNDESTAGA! Christian Schmidt i zvanično kandidat za Inzkovog nasljednika - ago
-
GORBAČOV UOČI INAUGURACIJE NOVOIZABRANOG AMERIČKOG PREDSJEDNIKA: SAD se trebaju više baviti svojim problemima, nego tuđim, a za regionalna pitanja moraju dogovoriti ‘pravila’ sa Moskvom! - ago
-
Kako poboljšati imunitet: 5 trikova za zimu bez prehlada! - 23 horas ago
-
(VIDEO) Prizor koji se ne viđa često: U Sahari pao snijeg! - 23 horas ago
Kako su nastali ‘čitanje u sebi’ i pisanje sa razmacima između riječi?
Julije Cezar bio je potomak drevne porodice Julija, bivši rimski konzul, pontifeks maksimus, političar i omiljeni vojskovođa, imperator kome je Senat iz godine u godinu prepuštao sve više moći i diktator Rima. Ono što Cezara čini jedinstvenim, osim fantastičnih ratnih i političkih uspjeha, jeste da je zapravo jedan od rijetkih ljudi Antike za koje pouzdano znamo kako su umjeli da čitaju i u sebi.

Ova ‘božanska vještina’, sposobnost da se tekst pogleda i pročita bez glasa, da niko drugi to ne čuje, u nekoliko prilika daje Cezaru značajno preimućstvo nad suparnicima.
Većina njegovih savremenika po svemu sudeći napisane tekstove ili sluša ili čita naglas. Mada će u historijskom filmu, romanu ili kakvoj drugoj predstavi iz Starog svijeta, junaci često ovlaš pogledati depešu, razmotati papirus ili pergament, a potom ih pročitati bez mrdanja usnama, takva slika je anahrona – u antičko doba je najvjerovatnije bila rijetkost.
Istraživači historije teksta više od jednog vijeka smatraju da je čitanje u sebi vještina koja je karakteristična isključivo za ljude modernog doba. Danas je čitanje svakodnevna, lična, a često i usamljenička praksa, dok se u Antici, kao i gotovo sve drugo što je danas privatno, poput iskazivanja vjere, straha i mržnje, odvijalo javno, na trgu ili forumu.
Međutim, to pitanje nije sasvim zaključeno i još uvijek je predmet silnih akademskih rasprava. Prvu vijest o čitanju u sebi u nauci je obznanio ugledni njemački klasični filolog Eduard Norden (1868-1941) koji će 1898. zaključiti da ljudi Antike vjerovatno nisu bili u stanju da čitaju u sebi.
Američki autor Pol Saenger u izdanju Univerziteta Stenford 1997. godine objavljuje značajnu knjigu (nažalost, neprevedenu kod nas) “Space Between Words: The Origins of Silent Reading”, u kojoj razmatra tehnologije kojom su klasični tekstovi bilježeni. Naime, ljudi Starog svijeta nisu poznavali današnju interpunkciju i još važnije – pri pisanju nisu koristili razmak između riječi.
Razmak će tek u sedmom vijeku otkriti prepisivači u manastirima Irske, a tehnika će se proširiti Evropom do kraja devetog vijeka. Sa otkrićem razmaka, čitanje postaje mnogo jednostavnije. Zato razvoj pismenosti i tehnika kojima se tekstovi zapisuju, kao i potonje otkriće štampe, dovode do omasovljenja vještine čitanja u sebi. I posljedično, promjene poimanja spoljnog i unutrašnjeg svijeta.
Pitanje razmaka je, inače, povezano sa čitanjem naglas još u psihološkom eksperimentu iz 1962. godine u kome se ispostavilo da ispitanici nisu bili u stanju da čitaju tekst bez razmaka, a da pri tom ne subvokalizuju.
Kako, uostalom, uopšte čitati tekst gdje riječi nisu razdvojene razmacima?
Pokušajte:
Danaspouzdanoznamodajemoderničitalacuvježbandaprepoznajeriječiokompratitekstibezvokalizacijemupripisujeznačenje…
Čovjek Antike je, međutim, prinuđen da čita tekst na ovaj način, bez razmaka. Da li je pritom u stanju da to radi bez glasa? Izvjesno je da pojedinci, ‘miljenici bogova’ poput Julija Cezara, jesu vladali tom sposobnošću.
(Global CIR/Agencije)