‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDODIRLJIVOSTI IZRAELA!

“Mi smatramo ove istine očiglednim: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom. U cilju osiguravanja ovih prava, vlade ustanovljene među ljudima, izvode svoje zakonite moći iz suglasnosti onih nad kojima se vlada. Ako ikada ijedan oblik vlade postane prepreka ostvarivanju ovih ciljeva, pravo je naroda da ga promjeni ili ukine, da ustanovi novu vladu, koja će ležati na temeljima takvih načela, i organizirati svoje moći tako da najbolje utiče na narodnu sigurnost i sreću.” (‘Američka deklaracija o neovisnosti’, 1776. godine).

“Ljudi se rađaju i žive slobodno i jednaki u pravima.” (‘Deklaracija o pravima čovjeka i građanina’, Francuska 1789. godine).

Prethodne četiri godine mandata američkog predsjednika Donalda Trampa obilježili su brojni diplomatski i ekonomski proboji koji su do tada smatrani nemogućim ili nerješivim.

Tako je predsjednik Tramp bio prvi američki predsjednik koji je kročio na tlo Sjeverne Koreje i zaključio sa njenim liderom sporazum (12.06.2018) koji garantuje mir na Korejskom poluotoku i denuklearizaciju poluotoka, čime je jednim potpisom riješio veliku sigurnosnu prijetnju SAD-a sa jedne strane, te zadao novu glavobolju Kini sa druge strane. Zatim je izveo SAD iz nekoliko međunarodnih ugovora koje je smatrao štetnim, poput Iranskog nuklearnog sporazuma (ponudivši Teheranu da sklope ‘bolji i povoljniji’ ugovor po Ameriku i Izrael) te Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama, čime je osigurao da SAD mogu neometano proizvoditi naftu i gas iz škriljaca, a što je nakon pedeset godina rezultiralo činjenicom da su SAD postale izvoznik nafte i plina na svjetskom tržištu.

Već na startu svog mandata Donald Tramp je povukao SAD iz Trans-pacifičkog partnerstva (TPP), zaključujući sa njegovim članicama bilateralne trgovinske sporazume. SAD su se povukle i iz ranijeg trgovinskog sporazuma o slobodnoj trgovini sa Meksikom i Kanadom (NAFTA) te je pod njegovim liderstvom zaključen novi sporazum za koji kaže da je ‘pošteniji i pravedniji za Ameriku’. Za vrijeme njegovog mandata počelo je političko i ekonomsko obuzdavanje Kine kroz uvođenje sankcija i prisiljavanje Pekinga na potpisivanje novog trgovinskog ugovora, koji bi bio povoljniji po SAD i smanjio američki trgovinski deficit u trgovini s tom zemljom. Prvi dio tog ugovora potpisan je sredinom januara 2020. godine, ali su pregovori prekinuti zbog pandemije koronavirusa. Tramp je doprinio sigurnosti Evrope kroz insistiranje na povećanju uplata u budžet NATO-a od strane evropskih saveznika te uvođenjem sankcija Rusiji na projekt Sjevernog toka 2, čime je osigurao da Evropa ne postane ovisnik o ruskom plinu. Za vrijeme Trampovog mandata dvije države Zapadnog Balkana (Crna Gora i Sjeverna Makedonija) postale su članice NATO-a. Kao neprijatelje čovječanstva označio je narko-terorizam, komunističku partiju Kine, farmaceutski lobi.

Pored toga pokrenuo je procese povlačenja američkih trupa iz Afganistana, Iraka i Sirije na Bliskom istoku te iz Njemačke u Europi, u sklopu strategije okončavanja ‘nepotrebnih ratova’, čime je SAD-u uštedio dodatne milijarde dolara. Prebacivanjem ‘Berlinskog zida’ iz Evrope na granicu između dva Meksika doprinio je smanjenju ilegalnih migracija te borbi protiv narko terorizma i trgovine ljudima.[1] * U posljednjih četiri-pet godina brojne su zemlje počele graditi slične zidove.[2]

 Predsjednik Tramp stavio je veto na Zakon o nacionalnoj odbrani za fiskalnu 2021. godinu u srijedu (23.12.2020), nazvavši ga “poklonom” američkim protivnicima Kini i Rusiji. Objašanjavajući zašto je to uradio kazao je da predloženi “Zakon ne uključuje ključne mjere za nacionalnu sigurnost, uključuje odredbe koje ne poštuju naše veterane i historiju naše vojske, a u suprotnosti je s naporima moje administracije da Ameriku stavi na prvo mjesto u našim akcijama nacionalne sigurnosti i vanjske politike.” Pod nepoštivanjem historije američke vojske Tramp prije svega misli na stavke koje se odnose na preimenovanje naziva vojnih baza koje su do sada nosile imena generala južnjačke Konfederacije iz vremena Građanskog rata. Uz to, ustvrdio je da se Zakon izravno protivi jednom od njegovih glavnih vanjskopolitičkih ciljeva – dovođenju više američkih vojnika kući, nazivajući “neustavnim” zamjenjivanje njegove vlasti kao vrhovnog zapovjednika. “Protivim se beskrajnim ratovima, kao i američka javnost. Međutim, zbog dvostranačkih prigovora, ovaj Zakon želi ograničiti predsjednikove mogućnosti povlačenja trupa iz Afganistana, Njemačke i Južne Koreje”, kazao je Tramp. Međutim predsjednikov veto na Zakon o odbrani oboren je dvotrećinskom većinom u Predstavničkom domu Kongresa (28.12.2020), a čekalo se razmatranje u Senatu koje se održalo 1. januara 2021. gdje je rezultatom 81-13 veto i zvanično oboren zahvaljujući, između ostalog, i glasovima pojedinih republikanaca.

Američka vojska je obnovljena novim vrstama oružja za vrijeme Trampovog mandata, a vojna industrija može se pohvaliti historijskim ugovorima o isporuci oružja koji se mjere u stotinama milijardi dolara. 20. maja 2017. američki predsjednik Tramp i saudijski kralj Salman bin Abdulaziz Al Saud potpisali su seriju pisama namjere da Kraljevina Saudijska Arabija odmah nabavi oružje od Sjedinjenih Država u ukupnom iznosu od 110 milijardi američkih dolara, a tokom 10 godina 350 milijardi dolara. U posljednjim danima 2020. godine  (30.12.2020) američki State Department odobrio je novu isporuku oružja Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu u vrijednosti od preko 290 milijardi dolara. Ovi su ugovori dočekani sa oduševljenjem u vojno-industrijskom kompleksu SAD-a, a sama činjenica da se Izrael ne protivi ovako velikim isporukama oružja arapskim zemljama govori o tome da se ne osjeća ugroženim pa čak i da na njih gleda sa jednom dozom blagonaklonosti.

Mediji u službi ‘globalnog komunizma’

Predsjednik SAD-a u svom je pismu kao poseban razlog za veto izdvojio Član 230 Zakona o pristojnosti komunikacija iz 1996. godine kao razlog za veto, tvrdeći da će neuspjeh njegova ukidanja “učiniti naše obavještajne aktivnosti praktički nemogućim za provođenje”. U tom Članu je sadržana odredba koja glasi da se “nijedan dobavljač ili korisnik” interneta ne bi trebao “tretirati kao izdavač ili proizvođač” informacija koje je objavio drugi pojedinac, što je protumačeno da se društvene platforme poput Facebooka i Twittera ne tretiraju kao izdavači pa tako nisu ni odgovorni za sadržaje koje puštaju ili cenzurišu.

Ovaj član Zakona posebno je aktueliziran nakon što su zajedničkim snagama velike medijske korporacije udružene sa društvenim mrežama mimo zakonskih i Ustavom propisanih procedura demokratskog predsjedničkog kandidata Bajdena proglasile pobjednikom izbora, odbijajući bilo kakvu mogućnost dovođenja u pitanje rezultata izbora uprkos brojnim dokazima o masovnim izbornim prevarama, koje su prema mišljenju Trampove kampanje presudno utjecale na preokretanje rezultata u korist Bajdena. Ko se god u javnosti usudio posvjedočiti o izbornim prevarama bio je suočen sa neviđenim medijskim linčom. Brojni svjedoci koji su pod zakletvom dali izjave o sumnjivim dešavanjima na dan izbora i tokom brojanja glasačkih listića izvrgnuti su ruglu, javno napadani i stavljeni na stub srama. Prijećeno je njima i njihovim porodicama, uznemiravani su anonimnim telefonskim pozivima, a isto su prolazili i oni zvaničnici koji su u izbornim okruzima odbijali verificirati namještene izborne rezultate. Sve su ove metode davno oprobana praksa u okviru komunističke doktrine obračuna sa neistomišljenicima, a 2020. godine primjenjivane su u SAD-u. Mainstream mediji i društvene platforme počele su se ponašati kao mjera svih stvari, preuzimajući ulogu suda i unaprijed odbacujući sve pravne procese, činjenice i svjedočenja, proglašavajući ih lažnim ili neutemeljenim. Pored toga izjave predsjednika su vadili iz konteksta ili cenzurirali kako bi spriječili da dođu do građana.

Takvo ponašanje društvenih mreža i medija tokom i nakon izbora, ali i njihova cenzura nepovoljnih vijesti po Bajdena u toku kampanje, odnosno poticanje negativnih vijesti protiv Trampa, dovele su do toga da je njihovo djelovanje od strane predsjednika i većeg dijela javnosti označeno kao ‘prijetnja za nacionalnu sigurnost’, jer je ugrožavanjem fer i slobodnog izbornog procesa dovedena u pitanje demokratija i ugrožena je Republika.

Budući da je na saslušanjima u američkom Kongresu otkriveno da postoji centralizirana platforma preko koje Facebook, Twitter i Google sprovode nekontrolisanu cenzuru na cijelom internetu ( preko 97% informacija na engleskom jeziku dolazi preko Googla), postalo je jasno kako je medijski prostor kako onaj televizijski, tako i internetski, postao predmetom sistemskog upravljanja karakterističnog za totalitarne komunističke režime.

Da li su se možda i ostvarila crna predviđanja bivšeg sovjetskog lidera SSSR-a Nikite Hruščova kojem se pripisuje sljedeća izjava koju je navodno izrekao pred novinarima nekoliko zapadnih zemalja u Moskvi: „Zauzet ćemo Ameriku bez ispaljenog metka. Ne moramo izvršiti invaziju, srušit ćemo ih iznutra“. Ova izjava u mnogome korespondira sa drugom ranijom izjavom Nikite Hruščova, koju je izrekao prilikom slavlja i zdravice kojom je obilježavana još jedna u nizu pobjeda Sovjetskog saveza i tadašnjeg šefa sovjetske tajne službe Lavrentija Berije, uspješno testiranje prve sovjetske nuklearne bombe. Tada je Hruščov u zanosu kazao: „Imamo dva načina da pokorimo Ameriku. Jedan način je sirova sila i vojna invazija, a drugi način je suptilno zauzimanje na duge staze. Njihovim ćemo izabranim liderima davati male doze socijalizma dok se na kraju ne probude i ne shvate da žive u komunizmu“.

Valja istaći kako je Sovjetski savez do nuklearne bombe došao tako što je obavještajnim putem pribavio planove i projekte američke nuklearne bombe, a što je bilo omogućeno zahvaljujući sovjetskim doušnicima Juliusu i Ethelu Rosenberg koji su vjerovali da se SAD trebaju poreobraziti u komunističku državu, a što je bilo motivirano njihovim pogledom na Sovjetski savez kao na žrtvu Drugog svjetskog rata i zaštitnika jevrejskog naroda

U SAD-u je 1930-ih godina zavladala velika ekonomska kriza – depresija. Smatra se da su od 1930-1939, kada je zvanično počeo Drugi svjetski rat, samo na pitanju ekonomije u SAD-u socijalističke i komunističke stranke te razna udruženja i organizacije prikupile više od 80.000 registrovanih članova, te da su imale 4-5 puta više simpatizera koji nisu bili zvanično upisani. Djelovali su putem naučnih seminara, mitinga, plasiranjem knjiga, dijelili su se pamfleti i sl. Po početku Drugog svjetskog rata te širenja fašističke ideologije većina ili čak 90% Jevreja u Americi, podržavalo je komunistički pokret u SAD-u, gdje se Sovjetski Savez u jevrejskim zajednicama počeo promovisati kao utopijska radnička država sa jedne strane, te kao jedina država u borbi protiv fašizma koji hoće da istrjebi Jevreje kao narod, sa druge strane. Prikazivanje Sovjetskog Saveza kao zaštitnika ‘potlačenih’ naroda i ugroženih  grupa, bila je velika zasluga sovjetskih obavještajnih službi. Tako se komunizam počeo smatrati ‘religijom’ koja štiti ugrožene radnike i narode i jedinim sistemom vrijednosti koji se iskreno bori protiv Hitlerovog fašizma.

Veći dio tih političkih, ideoloških i drugih pokreta sa svojim članovima na kraju su se okupili pod krovom Demokratske partije, koja će kasnije postati stjecište utjecaja jevrejskog lobija koji će presudno utjecati da Sjedinjene Države postanu glavni zaštitnik i finansijer Izraela. Iako se Izrael trudi voditi ‘dvopartijsku politiku’ koja podrazumijeva blizak odnos i sa republikancima i sa demokratama, ne može se poreći činjenica da je većina jevrejskih udruženja i lobija ipak naklonjenija Demokratskoj partiji. Tako je i sam Džo Bajden svojim riječima opisao svoja politička uvjerenja. ‘Da sam Jevrej, bio bih cionista. To mi je još ukazivao moj otac. Ne moram biti Jevrej da bih bio cionista. To je ono što sam. Izrael je esencijalan za sigurnost Jevreja širom svijeta’, kazao je Bajden. Bajdenu je 2016. godine uručena nagrada Svjetskog jevrejskog kongresa ¨Theodor Herzi¨, a uvodni govor o Bajdenu tokom ceremonije dodjele održao je raniji dobitnik te iste nagrade Henry Kissinger, inače akademik Ruske akademije nauka, za kojega je Bernie Sanders kazao da je ratni zločinac i da je ponosan što ga takav čovjek ne podržava, iako je sam Jevrej. Kissinger je poznat i kao glavni kretor američke politike otvaranja prema Kini.

Ne podržavate me jer ne želim vaš novac

Predsjednik Tramp je u više navrata naglašavao da razumije činjenicu da je jevrejski novac u većini slučajeva namijenjen demokratama. Na jednoj od konferencija Jevrejske republikanske koalicije na kojoj je učestvovao kao glavni favorit za predsjedničku nominaciju republikanaca, Tramp je izjavio: „Ja sam pregovarač, svi u ovoj prostoriji smo dobri pregovarači i iza sebe imamo dosta ugovora. A vi me ipak nećete podržati, iako bih ja za Izrael bio najbolji predsjednik, a nećete me podržati jer ne želim vaš novac. Zar to nije ludo? Ali razumijem vas, vi želite imati kontrolu nad svojim političarima“, kazao je on. Jevrejski su ga mediji i pojedine organizacije tada optužile da širi stereotipe o Jevrejima.

Na internet stranici izraelskog magazina Haaretza na početku Trampovog mandata objavljen je članak u kome se navodi da izraelsko-palestinsko pitanje neće biti prioritet u politici Donalda Trampa. “Ne očekuje se da će Tramp biti dosljedan u izraelsko-palestinskom pitanju. Sa jedne strane podržava izgradnju jevrejskih naselja i obećava da će američka ambasada iz Tel Aviva biti preseljena u Jerusalem. Sa druge strane izjavljuje da Izrael i Palestina sami trebaju riješiti svoje probleme i kaže da će biti nepristrasan. Tramp kao biznismen ne smatra Bliski istok regijom pogodnom za ulaganja”.

Nakon toga Tramp se nije pojavio na konferenciji AIPAC-a 2020. godine te je u svoje ime poslao potpredsjednika Pence. Međutim, govorio je 2019. na godišnjem skupu IAC-a (Izraelsko-američkog vijeća) gdje je kazao da zna mnogo Jevreja koji  ‘ne vole dovoljno izrael’. “Mnogi od vas ovdje su u poslu sa nekretninama i znam vas veoma dobro. Vi ste ‘brutalne ubice’, nimalo fini ljudi, ali morate glasati za mene. Nemate drugog izbora. Nećete valjda glasati za ‘Pocahontas’. Čak iako me ne volite, a neki od vas me ne vole, kao što i ja neke među vama uopće ne volim, vi ćete ipak biti moja najveća podrška jer biste za 15 minuta (zbog visokih poreza) ostali bez posla ako oni dobiju izbore”. Nakon ovog govora ponovo su stigle optužbe različitih jevrejskih organizacija, od kojih su pojedine obećale da će učiniti sve da dovedu u Bijelu kuću njegovog protukandidata.

“Predsjednik Sjedinjenih Država nije u stanju da se obrati jevrejskoj publici bez uranjanja u duboki izvor antisemitskih stereotipa koji oblikuju njegov svjetonazor”, objavila je tada jedna od najznačajnijih jevrejskih organizacija u SAD-u. “Nećemo zadržavati dah čekajući da Trampove pristaše progovore. Neumorno ćemo raditi na tome da pobijedimo ovog predsjednika i one koji su mu to omogućili za 11 mjeseci”, dodala je grupa u drugom postu.

Pošto je još uvijek u ‘fazi formiranja’ od Drugog svjetskog rata Izrael mora biti ovisan o američkom budžetu

Samo na osnovu ovih nekoliko primjera jasno je kako Tramp sigurno nije bio favorit Izraelske elite ili jevrejskog lobija u SAD-u jer se radi o čovjeku koji je uporno insistirao na mirovnim pregovorima i sporazumima koji će pružiti sigurnost Izraelu, ali će istovremeno donijeti sigurnost i nezavisnu državu Palestincima. Ipak je pomalo ironično da je republikanski predsjednik, često optuživan čak za antisemitizam, dao Izraelu sve što je želio (priznao Jerusalem kao glavni grad, priznao suverenitet Izraela na Golanu, priznao suverenitet Izraela nad dijelovima Zapadne obale gdje su izgrađena nelegalna jevrejska naselja), a izraelski politički establišment i izraelski lobi ga ne vole?!

 Očigledno se pribojavaju da će u slučaju stabilizacije Bliskog istoka, priznavanja Izraela i rješavanjem statusa Palestine oni izgubiti beneficije koje imaju zbog ‘prijetnji od islamskog terorizma’, odnosno u strateškom smislu postali bi nebitni, jer bi priznat i siguran Izrael bez sigurnosne prijetnje od strane susjeda, bio tek jedna u nizu državica na Bliskom Istoku. Stoga im najviše odgovara nedovršena država Izrael koja je još uvijek u fazi formiranja (već 72 godine se ‘formira’) koja je ugrožena od susjeda i ‘islamskog terorizma’.

U tom smislu znakovite su riječi Bena Guriona, prvog premijera Izraela i ministra odbrane koji je posvetio svoj život osnivanju izraelske države u Palestini i kasnije ponio titulu “oca domovine”. U kasnim četrdesetim prošlog stoljeća Ben Gurion je izrazio bojazan da izraelski projekat neće uspjeti samo u jednom slučaju – u slučaju da se pojavi, kako ga je nazvao,  ‘arapski Ataturk’. 

Među najznačajnijim dostignućima Trampove administracije na vanjskopolitičkom planu mogu se izdvojiti  Washingtonski sporazum kojeg su 4. septembra 2020. potpisali predstavnici Republike Srbije i Republike Kosova te Abrahamovom sporazumu koji obuhvata niz ugovora o priznanju i normalizaciji odnosa između Izraela i arapskih država, članica Arapske lige, od kojih je prvi potpisan 15. septembra 2020. godine kada su Izrael, UAE i Bahrein dogovorili normalizaciju odnosa i uspostavu diplomatskih odnosa. Ovom su se sporazumu priključile još dvije članice Arapske lige i to Sudan (u oktobru 2020.) i Maroko (u decembru 2020.), a očekuje se da će najmanje još dvije do tri članice Arapske lige (Saudijska Arabija, Kuvajt i Oman)  krenuti putem prizanja Izraela i normalizacije odnosa.

Washingtonski sporazum kao Westfalski mir

Kod Washingtonskog sporazuma jasno je da se radi o vrsti međunarodnog ugovora između dvije države koji ima historijsko i pravno utemeljenje.

Prvi sporazum u takvoj formi potpisan je još  24. oktobra 1648. godine između cara Ferdinanda III., njemačkih kneževa te predstavnika Nizozemske, Francuske i Švedske i nosi naziv ‘Westfalski mir’.  Mnogi pravnici Westfalski mir smatraju početkom moderne ere. Tim sporazumom stvorena je baza međunarodnog sistema suverenih država jer on sadrži 4 osnovna principa: princip suvereniteta naroda-država i fundamentalno pravo samoopredjeljenja; princip pravne jednakosti među nacijama-državama; princip obvezujućih međunarodnih ugovora među državama, dakle vezujućih ugovora; princip nemiješanja jedne države u unutarnja pitanja druge države. Westfalskim mirom  okončan je Tridesetogodišnji rat (1618–48) između Habsburgovaca te Francuske i Švedske sa saveznicima za političku i vjersku prevlast u Evropi.  Pregovori o miru vodili su se od 1645., s Francuzima u Münsteru, a sa Šveđanima u Osnabrücku, dakle na različitim lokacijama, kako je bio slučaj i sa Washingtonskim sporazumom između Republike Srbije i Republike Kosova. Westfalskim sporazumom Švicarska je bila izdvojena iz Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti (područje vladavine Habzburgovaca) kao nezavisna republika, a nezavisnost je priznata i Republici Nizozemskoj

Pravna priroda Washingtonskog sporazuma odlikuje se starijom formom međunarodnog ugovora, koja je ranije podrazumijevala da dvije ugovorne strane na dva različita papira potpisuju ugovor kao jednostrani akt, a kada se ta dva akta međusobno usporede i razmjene, ugovor se smatra zaključenim. 

U okviru Washingtonskog sporazuma Srbija se obavezala da će Jerusalem priznati kao glavni grad Izraela i da će preseliti svoju ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem, dok je sa druge strane Izrael priznao Republiku Kosovo kao nezavisnu državu.

U okviru sporazuma obje strane su se obavezale da će implementirati ranije potpisani sporazum o autoputevima, kao i izgradnji željezničke infrastrukture. Također se kaže da će Kosovo i Srbija raditi sa Američkim fondom za razvoj i EXIM bankom u vezi s nizom infrastrukturnih projekata koji predviđaju spajanje gradova Srbije i Kosova.

Obje će se države, kaže se, priključiti “mini-Schengen zoni” koja je najavljena još u oktobru 2019. godine, a očekuje se da će joj se pridružiti Albanija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora, što znači da u ‘Mini Shengen’ ulaze nezavisne države.

 Također, navodi se da će Srbija i Kosovo međusobno priznati diplome i druge obrazovne certifikate te  da će obje strane zabraniti učešće u 5G mreži “nepouzdanim” ponuđačima pri čemu se aludira na kineske kompanije. Da je Srbija ipak spremna napraviti zaokret prema Zapadu potpisivanjem ovog sporazuma svjedoči i činjenica da su nekoliko dana nakon toga srbijanske vlasti zaustavile i zvanično stopirale ranije  najavljeno testiranje kineske vakcine u Srbiji te odbili učešće na zajedničkim vojnim vježbama sa Rusijom i Bjelorusijom.

Republika Kosovo i Republika Srbija prema Washingtonskom sporazumu pristaju na međunarodnu arbitražu u slučaju hidroenergetskog kompleksa ‘Gazivode’. „Obje strane su se složile da će sarađivati sa Ministarstvom energetike SAD-a i drugim odgovarajućim tijelima američke vlade na izradi studije o izvodljivosti za potrebe dijeljenja jezera Gazivode/Ujmani kao pouzdanog izvora snabdijevanja vodom i energijom“, stoji u Sporazumu. Sličan spor su recimo imale Republika Slovenija i Republika Hrvatska oko granice na Jadranskom moru, kao što smo ranije pisali.

PROČITAJTE JOŠ:

Ovakva forma ugovora po uzoru na ‘Westfalski mir’ zabilježena je i u bivšoj SFRJ kada je Jugoslavija nakon Drugog svjetskog rata tražila ratnu reparaciju od SR Njemačke između Vilija Brandta i Tita. Ugovor je bio ispoštovan, ali na molbu njemačkog kancelara Vilija Brandta nije se s njim izlazilo u javnost da ne bi i ostale države tražile ratnu reparaciju na isti način.

Kosovski premijer Avdulah Hoti o budućnosti Washingtonskog sporazuma je kazao: „Sklopljen je u Bijeloj kući i ne vjerujem da bilo koja druga kancelarija ima veći kredibilitet da osigura sprovođenje sporazuma“. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je: „Za nas je veoma važno da kroz ovaj sporazum direktno uređujemo odnose sa najvećom silom svijeta i da se bavimo ekonomijom prije svega“.

Abrahamov sporazum i iskrenost prema palestinskom pitanju

Iako je često predstavljan kao nepredvidljiv političar, u Trampovom političkom djelovanju ipak se može primijetiti konzistentnost u istrajavanju na njegovoj strategiji ‘Amerika prva’ budući da je većinu obećanja datih tokom kampanje 2016. godine, djelimično ili u potpunosti, uspio provesti u okviru svog prvog mandata.

Postavlja se pitanje zbog čega su se onda pojedini analitičari i stratezi našli u čudu kada su SAD za vrijeme predsjednika Trampa priznale Jerusalem kao glavni grad Izraela ili kada je priznat izraelski suverenitet nad Golanom, ako je to Tramp najavljivao još u svojoj kampanji. Isto su već desetljećima obećavali i drugi američki predsjednici, ali to što su obećavali nisu ispunili. Pored toga, nikakvo iznenađenje nije ni činjenica da je Trampova administracija pokrenula seriju mirovnih pregovora i procesa širom svijeta, a posebno na Bliskom istoku, jer je i to bilo jedno od Trampovih obećanja kada je govorio o okončanju ‘nepotrebnih ratova’ i uspostavi mira na Bliskom istoku.

U tom smislu, Tramp je i Palestincima ponudio opciju stvaranja njihove vlastite države koju bi priznali Izrael i njeni susjedi. Ona možda nije onakva kakvu je sanja palestinski narod, ali je u ovom trenutku jedino takva moguća i realna i jedino takva forma sporazuma garantuje mir i stabilnost u regiji u kojoj se decenijama lije krv nedužnih ljudi. U okviru sveobuhvatnog sporazuma za mir na Bliskom istoku ulazi i niz sporazuma o normalizaciji odnosa između države Izrael i susjednih arapskih država pod nazivom ‘Abrahamov sporazum’.

Premijer Izraela Benjamin Netanyahu izjavio je 14. decembra 2020. kako su Izrael i Sjedinjene Američke Države (SAD) postigle dogovor s arapskim zemljama o suočavanju sa svim vrstama prijetnji uključujući i Iran. On je pohvalio politiku američkog predsjednika Donalda Trampa smatrajući mirovni plan njegove administracije kao ‘jedini koji se ozbiljno shvata i jedini koji se bavi nacionalnim i sigurnosnim interesima Izraela’. „Zbog toga mislim da će to biti jedini plan koji će uspjeti”, kazao je Netanyahu. On je to izjavio u društvu Trampovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Roberta O’Briana nekoliko dana nakon što je Maroko postao šesta arapska država koja je priznala Izrael i uspostavila diplomatske odnose sa jevrejskom državom, i četvrta koja je to uradila od septembra ove godine kada su isto učinili UAE i Bahrein, da bi im se u oktobru pridružio i Sudan.

Podsjećamo, prva arapska država koja je priznala Izrael bio je Egipat i to 1979. godine. Sporazum o priznavanju Izraela i uspostavljanju odnosa 1994. godine potpisao je i Jordan, kojem su se tada bili pridružili Maroko, Tunis i Mauritanija, ali su se ubrzo povukli. Ono što Netanyahuu daje nadu da će ovaj sporazum uspjeti jeste činjenica da je svaka od ovih država prihvatila da automatski uspostavi diplomatske veze sa Izraelom i da svoje ambasade otvore u Jerusalemu. Pored toga Kuvajt, Oman i Saudijska Arabija su na listi država koje bi uskoro mogle priznati Izrael i pridružiti se Abrahamovom sporazumu, a mnogo je važno što su to sve zemlje članice Arapske lige.

Abrahamovim sporazumom okončava se era islamskog terorizma

Nekoliko je razloga zbog kojih predsjednik Tramp ima ovako praktičan pristup prema bliskoistočnom pitanju i sigurnosti Izraela, a jedan od ključnih tiče se finansija i sredstava koje SAD uplaćuju na ime pomoći i zaštite sigurnosti Izraela. Skoro da nema zakona koji se usvaja u SAD-u, a da u njega ne bude uključena jedna ili više klauzula koje obećavaju pomoć Izraelu. Moglo bi se kazati kako Izrael, onakav kakav je danas finansijski opstaje na narativu o egzistencijalnoj prijetnji od islamskog radikalizma i terorizma, a SAD-u je čini se dosta da budu izraelski ‘dežurni bankomat’.

Nakon što je dobio rat protiv ‘islamskog terorizma’, Tramp se aktivno okrenuo ublažavanju i druge prijetnje usmjerene prema Izraelu kroz međusobna priznanja Izraela i njegovih susjeda. Kada se i taj proces završi, onda Izrael gubi ‘mitski strateški značaj’ kakav mu se danas pridaje kroz narativ o ‘moćnoj zemlji koja prkosi i opstaje u neprijateljskom okruženju’. Priznat Izrael više neće dobivati tako izdašnu pomoć SAD-a,  niti će moći pronaći izgovore za svoju agresiju, zločine i  aparthejd prema Palestincima. Hoće li u takvim okolnostima svijet dozvoliti Izraelu da ima nuklearno oružje, ako nije suočen sa prijetnjom po opstanak od susjeda? Hoće li Izrael tada biti primoran poštovati odluke UN-a i njegove rezolucije? Hoće li Palestincima konačno biti omogućen normalan život u svojoj zemlji bez prolijevanja krvi i držanja u otvorenom logoru?

Dakle, kratkoročno gledano, Izrael se može smatrati dobitnikom u okviru Trampovog plana za mir na Bliskom istoku, ali dugoročno njime se izraelskoj državi uzimaju svi aduti kojima je pravdala svoje nasilje i državni terorizam prema Palestincima i ona se stavlja u okvire međunarodnih normi. Zbog toga nije ni čudo što tvrdolinijaši u Izraelu ne podržavaju Netanyahuovu spremnost da faktički učini konačan korak ka priznanju palestinske države. Zbog toga u Izraelu pada već treća vlada u dvije godine i na pragu su četvrtih izbora zakazanih za mart 2021. godine. Zanimljiva je činjenica kako se u okvirima američke politike upravo demokrate zalažu za održavanje statusa quo na primjeru palestinsko-izraelskog konflikta, a za takvo što se zalažu i najtvrdokorniji desničari u Izraelu koji žele iscrpljivati Palestince i krnjiti njihovu moć da uspostave održivu državu sve dok Palestinci u potpunosti ne nestanu.

Nešto se ipak promijenilo. Tramp i njegova vlada su analizirali desetljeća bezuspješnih bliskoistočnih inicijativa i odlučili su se oprostiti od svih strategija međunarodne zajednice koje već desetljećima nisu polučile nikakve rezultate. Sama činjenica da su se Arapi i Jevreji konačno složili oko jednog plana i prihvatili da Jerusalem bude glavni grad Izraela, je ocijenjena kao pozitivna od strane Saudijske Arabije i Egipta kao stožernih država Arapske lige, od kojih je Saudijska Arabija i sama na pragu priznanja Izraela.

Arapske zemlje smatraju nekorektnim one muslimanske države koje su među prvima priznale državu Izrael, a koje sada nazivaju izdajnicima one zemlje koje su ga priznale 70 godina nakon njih. Ovdje se ipak radi o arapsko-izraelskom pitanju, gdje Arapska liga ima glavnu riječ. Drugo je pitanje što je interes pojedinih muslimanskih država da ostanu u igri i da po svakom pitanju imaju ‘ekskluzivno pravo’ da pregovaraju sa Izraelom u ime svih muslimana svijeta. Nakon neuspješnog ‘arapskog proljeća’ to se smatra prevaziđenom mantrom ‘Muslimanskog bratstva’.

Kako su Staljin i Berija formirali Izrael, a SSSR postao nuklearna sila?

Iako su oči svjetske javnosti usmjerene prema Zapadu kada je riječ o pitanjima opstanka i sigurnosti Izraela, mnogi zaboravljaju činjenicu da Izrael nikada ne bi bio formiran da nije bilo Sovjetskog saveza. Učestali oružani sukobi Palestinaca i Jevreja, njihovo suprotstavljanje britanskoj upravi te arapsko odbijanje planova o podjeli Palestine (1936., 1938., 1946), naveli su Veliku Britaniju da mandat preda UN-u (2. 4. 1947.) i vojno se povuče iz Palestine (do 15. 5. 1948). 

Andrej Gromik stalni predstavnik SSSR-a pri UN-u, 14. maja izrazio je svoje  stajalište na posebnoj sjednici Opće skupštine UN-a: “Jevrejski narod pretrpio je ekstremne katastrofe i patnje u posljednjem ratu. Na teritoriju kojim su dominirali nacisti, Jevreji su prošli gotovo potpuno fizičko istrebljenje – umrlo je oko šest miliona ljudi. Činjenica da nijedna zapadnoevropska država nije bila u stanju zaštititi elementarna prava jevrejskog naroda i zaštititi ga od nasilja fašističkih izvršitelja, objašnjava želju Jevreja da stvore svoju državu. Bilo bi nepravedno zanemariti to i uskratiti pravo jevrejskog naroda da ostvaruje takvu težnju.”

Pojedini istraživači Staljina nazivaju ‘ocem Izraela’. Tadašnji američki predsjednik Truman je ‘de facto’ odmah priznao Izrael, ali ne i ‘de jure’, naloživši uvođenje embarga na oružje zemljama Bliskog istoka. “Budući da je Staljin odlučan napraviti državu Jevrejima, bilo bi glupo od SAD-a da se tome odupire”, zaključio je američki predsjednik Truman i naložio State Departmentu da u UN-u podrži “Staljinovu inicijativu”. U novembru 1947. usvojena je rezolucija UN-a br. 181 (2) o stvaranju dviju nezavisnih država na teritoriji mandatske Palestine: Izraela i Palestine, odmah nakon povlačenja britanskih trupa. Kada je UN donio rezoluciju, Staljin je sjedio u svom kabinetu sa Lavrentijem Berijom i po običaju pušio cigaru. Kada je dojavljeno da je rezolucija usvojena, on je rekao: “To je to, sada na Bliskom istoku više neće biti mira.”

U noći na petak, 14. maja 1948., britanski visoki povjerenik za Palestinu isplovio je iz Haife. Mandat je istekao. U četiri sata popodne proglašena je država Izrael u zgradi muzeja na Bulevaru Rothschilda u Tel Avivu. Budući premijer David Ben-Gurion, uvjeravao je uplašene Jevreje (nakon upozorenja SAD-a) da glasaju za proglašenje nezavisnosti, obećavajući dolazak dva miliona Jevreja iz SSSR-a u roku od dvije godine. Zatim je pročitao Deklaraciju o nezavisnosti koju su pripremili “ruski stručnjaci”.

 Arapske zemlje nisu prihvatile odluku UN-a. Neizmjerno su bile ogorčene sovjetskim postupkom po ovom pitanju jer su arapske komunističke partije navikle da se bore protiv “cionizma – uzročnika britanskog i američkog imperijalizma”, shvatile da su izigrane vidjevši da se sovjetski stav promijenio do neprepoznatljivosti. Donošenje rezolucije bila je iskra koja je zapalila regiju i odvela je u prvi arapsko-izraelski rat.

Sovjetski izaslanik u Libanu, Malt je nakon razgovora s premijerom ove zemlje izvijestio Moskvu da je šef libanske vlade izrazio mišljenje svih arapskih zemalja: “ako je potrebno, Arapi će se boriti za očuvanje Palestine dvjesto godina, kao što je to bio slučaj tokom križarskih ratova”. Oružje je počelo stizati u Palestinu, a počelo je i slanje “islamskih dobrovoljaca”. Vojni čelnici palestinskih Arapa Abdelkader al-Husseini i pukovnik Wermachta Fawzi al-Kavkaji pokrenuli su široki napad na židovska naselja, što je bio dobar izgovor Staljinu i Beriji da pokrenu masivni plan stvaranja izraelske države pod firmom borbe protiv fašizma. Takvom glasu o Palestincima mnogo je doprinio muftija jerusalemski Amin al Hussaini, kojeg je u više navrata hvalio osnivač Muslimanskog bratstva Hassan al Benna. Može se reći da je neprosvjećenost arapskog naroda u Palestini doprinijela da upadnu u zamku koja im je već ranije bila pripremljena.

Budući da su SAD nametnule embargo na isporuku oružja regiji, a Britanci su nastavili naoružavati svoje arapske satelite, Jevreji su bili upućeni na Sovjetski savez koji ih je obilno naoružavao.[3]

Prema Staljinovom ličnom nalogu, krajem 1947. Jevrejima su počele pristizati prve pošiljke maloga oružja. Ali to očito nije bilo dovoljno. Zato je u februaru 1948. predstavnik Jevreja preko Andreja Gromika, zatražio ozbiljnije zalihe. Čuvši zahtjev, Gromik je, bez diplomatskih uvijanja žurno upitao postoji li prilika da se osigura iskrcavanje oružja u Palestini, gdje je još bilo skoro 100.000 britanskih vojnika. To je bio jedini problem koji su Jevreji morali riješiti; SSSR se pobrinuo za sve ostalo. U pošiljkama su se nalazili demontirani avioni, uglavnom njemački Messershmiti i engleski Spitfiresi, kao i topništvo i minobacači. Na “zahtjev” Staljina, Čehoslovačka, Jugoslavija, Rumunjska i Bugarska odbili su isporučiti oružje Arapima, što su učinili odmah nakon završetka rata iz čisto komercijalnih razloga.

Uz oružje u Izrael su tajno poslani i sovjetski obavještajni instruktori tako da je i nadaleko poznata izraelska obavještajna služba Mossad u suštini struktuirana po sovjetskom modelu, a neki su analitičari išli tako daleko da smatraju kako je dugo godina Mossad funkcionirao kao ispostava sovjetske službepremda sve izraelske sigurnosne sisteme kao i cijelu državu finansijski održavaju SAD. Istina, da budemo precizni, prvi sovjetski “specijalci” stigli su u Palestinu nedugo nakon Oktobarske revolucije u 1920-ima. Dakle, strategija Moskve predviđala je jačanje tajnih aktivnosti u regiji, posebno protiv interesa SAD-a i Velike Britanije. I dok su UN-u vodili sporove i zakulisne pregovore o sudbini palestinske i izraelske države na teritoriji nekadašnje mandatske Palestine, SSSR je započeo šokantnim staljinističkim tempom izgradnju nove jevrejske države. Počeli su s glavnim – s vojskom, obavještajnim, kontraobavještajnim i policijskim službama. I to ne na papiru, nego u praksi.

Izraelski specijalci stvoreni neposrednim sudjelovanjem u obuci komandosa I časnika NKVD-a, (“Staljinovi sokoli” iz Berkutova odreda, 101. obavještajne škole i zapovjedništva “C” generala Sudoplatova) koji su imali iskustva u operativnom i sabotažnom radu: Otroščenko, Korotkov, Vertiporoh i deseci drugih. Pored njih, u Izrael su hitno poslana dva generala iz pješadije i zrakoplovstva, viceadmiral mornarice, pet pukovnika i osam potpukovnika i, naravno, mlađi časnici za izravan rad na terenu.

U tom smislu važno je napomenuti kako su roditelji najpoznatijeg izraelskog obavještajnog maga Rafija Eitana ustvari porijeklom iz Bjelorusije, odakle je njegov otac i Rusije, gdje mu je u okolini Moskve rođena i odrasla majka. Njegov otac Noach Hantman i majka Yehudit Volwelsky 1923. godine dolaze na područje koje će kasnije biti poznato kao Transkavkaska Republika, preciznije u grad Baku, a zatim prelaze u ‘Berijin Tbilisi’ u Gruziji, preko kojeg su se na misteriozan način uspjeli probiti do tadašnje palestinske teritorije pod mandatom Velike Britanije. Eitan je autor doktrine da je u borbi protiv terorizma sve dozvoljeno. “U principu, kada postoji rat protiv terorizma, vi ga vodite bez principa. Jednostavno se borite protiv terorizma”, rekao je Eitan u intervjuu za izraelske novine Ha’aretz 2010. godine.

Drugi izraelski ‘velikan’, vojni general Ariel Šaron također je dijete jevrejskih doseljenika iz Rusije. Njegov otac Shmuel Scheinerman iz Brest-Litovska i Vera (rođena Schneirov) Scheinerman iz Mogiljeva upoznali su se tokom studija u Tbilisiju, a zatim su na isti neobični način iz Gruzije, prostora koji je bio Berijina nadležnost, dospjeli u Palestinu 1922. godine, nastanivši se u Kfar Malalu, socijalističkoj, sekularnoj zajednici. Ariel Šaron je inače tečno govorio ruski jezik i od tinejdžerskih dana bio je član naoružanih jevrejskih milicija.

Budući da je ruski sistem obavještajne službe osmišljen tako da funkcionira samo onda kada ima neprijatelja s kojim se može konfontirati. Problem nastaje onda kada se ‘status quo’ promijeni u pravcu postizanja mira, odnosno kada nestane neprijatelja, jer onda ‘čitav sistem’ gubi smisao postojanja.

Tramp Republikansku partiju pretvara u ‘radničku’

Odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da vrati na doradu masivni zakon o pomoći američkom stanovništvu i ekonomiji u saniranju posljedica nastalih pandemijom ‘kineskog virusa’ jer nije u fokus pomoći stavio američke građane i male poduzetnike, samo je jedan u nizu njegovih poteza koji je pobrao simpatije dijela simpatizera i zvaničnika Demokratske partije, koji pripadaju progresivcima okupljenim oko Bernija Sandersa.

Naime progresivci unutar demokrata sa oduševljenjem su prihvatili predsjednikovu inicijativu da se američkim građanima odobri 2.000 dolara sedmične pomoći, umjesto 600 dolara koliko je planirano verzijom koja je usvojena u Kongresu i Senatu.

“To je odlično! Sad, gospodine predsjedniče, neka [vođa većine u Senatu] Mitch McConnell [R-Ky.] i vaši republikanski prijatelji prestanu da se protive tome i Amerikancima iz radničke klase možemo osigurati 2.000 dolara. Učinimo to”, napisao je Sanders na Twitteru. Na sličan način su reagovali i drugi progresivci u Kongresu i Senatu, kritikujući demokratske zvaničnike koji nisu ustrajavali na većoj pomoći za Amerikance unutar zakona vrijednog 2,3 triliona dolara.

Osim što je takvim potezom opravdao svoj imidž predsjednika običnih Amerikanaca i radnika, Tramp je time potvrdio svoje težnje da stavljanjem interesa američkih građana u prvi plan Republikansku partiju polahko, ali sigurno, transformiše u narodnu i radničku partiju, što je ranije bilo nezamislivo. Također pošlo mu je za rukom da javnosti pokaže kako je mnogo iskreniji u zalaganju za prava i status američkih radnika nego li osobe u suprotnom taboru koje se predstavljaju ljevičarima i socijalistima, a o neoliberalima da se i ne govori.

Tražim od Kongresa da izmijeni ovaj zakon i poveća smiješno niskih 600 dolara pomoći na 2.000 dolara, odnosno 4.000 dolara za par”, rekao je on. Također predsjednik je kazao da zakon takođe nije pružio značajnu pomoć restoranima i malim preduzećima. Kritikovao je članove Kongresa jer nisu uspjeli ni pročitati masivni zakon prije nego što su ga brzo usvojili u posljednjim satima prije božićnih praznika. “Zove se Zakon za pomoć saniranju posljedica od COVID-a, ali on gotovo nema nikakve veze s COVID-om”, rekao je. Kritizirao je milijarde izdvojene za pomoć zemljama poput Kambodže, Burme, zemljama Srednje Amerike, pa čak i 25 miliona dolara za “demokratiju i gender programe” u Pakistanu. Predsjednik je također ismijao zakon zbog uključivanja 40 miliona dolara za Kennedyjev centar, milijardu dolara za muzej ‘Smithsonian’ i 154 miliona dolara za Nacionalnu galeriju umjetnosti. “Kongres je pronašao puno novca za strane zemlje, lobiste i posebne interesne grupe, dok je američkom narodu kojem je taj novac potreban dao najniži minimum”, rekao je Tramp.

Malo je poznato da zakon sadrži  500 miliona dolara pomoći Izraelu za održavanje raketnog sistema ‘Čelična kupola’, te 250 miliona  dolara pomoći Palestinskoj samoupravi za razvoj ekonomije. Tu je i 101 milion dolara za borbu protiv „transnacionalnog krivolova i trgovine divljim životinjama“ te na desetine drugih stavki za ‘međunarodne programe’ koje plaćaju američki građani. Tramp je zatražio da Kongres pošalje bolji paket pomoći za koronavirus, sugerirajući da ga možda neće potpisati. „Takođe tražim od Kongresa da se odmah riješi rasipnih i nepotrebnih stavki ovog zakona i da mi pošalje odgovarajući zakon”, zaključio je.

Nakon što Senat u prvom pokušaju nije pozitivno odgovorio na Trampove zahtjeve, američki je predsjednik iskoristio svoje ustavne ovlasti i sam redigovao Zakon tako da se omogući isplata povećanih poticaja američkim građanima, da se izbace sve tačke koje smatra nepotrebnim trošenjem novca na projekte u inostranstvu ili u SAD-u, da se dokine sporni Član 230 koji daje imunitet društvenim mrežama i velikim tehnološkim kompanijama te da oba doma Kongresa pokrenu i provedu ozbiljnu istragu izborne prevare. Prvi od Trampovih zahtjeva, a to je povećanje naknada američkim građanima na 2.000 dolara po odrasloj osobi već je u ponedjeljak (29.12.2020) usvojen u Predstavničkom domu Kongresa gdje ga je odobrila demokratska većina, a zatim je poslan na odobravanje u Senat gdje većinu imaju republikanci.

‘Patriote’ će pobijediti, globalni ‘komunisti izgubiti’

Ako posmatramo posljednje američke izbore, vidjet ćemo da su velike gradske centre dobile demokrate, a sve manje gradove i naseljena mjesta osvojili su republikanci.

Zanimljivo je da su američki mediji, čije se dionice jednim dijelom nalaze u rukama kineskih kompanija ili koji dobivaju na stotine miliona dolara od Komunističke partije Kine kroz reklame kineskih državnih kompanija ili na razne druge načine, četiri godine provodili medijsku hajku protiv predsjednika Trampa, lažno izvještavajući i kreirajući afere bez ikakvih dokaza ili posljedica po njih, kada bi se one pokazale lažnim. Na kraju Bajdena su protivustavno proglasili i pobjednikom izbora.

Međutim, svi ti pokušaji diskreditacije predsjednika Trampa ili urušavanja Ustava SAD-a krenuli su po zlu, budući da su njihovi organizatori očigledno podcijenili moć ‘američkog malog čovjeka’, koji je uprkos zastrašivanjima i zabranama u velikom broju izašao na birališta i rekao ko je njihov lider, što svjedoči sam rezultat od blizu 75 miliona glasova za predsjednika Trampa. Dakle građani su prihvatili kao svoju Trampovu strategiju ‘Amerika prva’, jer samo jaka američka država je po njima garant opstanka zapadnog društva u cjelini.

Predsjednik Tramp je u božićnom obraćanju naciji kazao da u SAD-u više ne postoji ‘sloboda medija, već postoje mediji za suzbijanje slobode’, objašnjavajući tretman koji je prošao za vrijeme izbora i nakon njih. Zbog toga i njegovo insistiranje na ukidanju Člana 230 Zakona o pristojnosti komunikacije na internetu, koji omogućava tehnološkim kompanijama i društvenim mrežama zaštitu od sudskog gonjenja bez obzira na sadržaj koje druge osobe objavljuju na njima, postaje sasvim opravdano nakon što je postalo jasno da Facebook, Twitter i Google zajednički i mimo svih pravila koordinišu cenzuru na cijelom internetu i tako kontrolišu koji sadržaj će doći do građana, a koji ne. Zar to što Tramp zahtijeva nije u suštini borba protiv ‘komunizma’?!

Krajem decembra 2016., na početku svog mandata, Donald Tramp je rekao sve što misli o UN-u u jednom od svojih tweetova: “UN ima veliki potencijal ali trenutno je to samo klub u kojem se ljudi sastaju, razgovaraju i zabavljaju se. Žalosno”. Poruka američkog predsjednika u septembru 2019. godine u Ujedinjenim narodima bila je jasna: “Budućnost ne pripada globalistima, već patriotima”, rekao je Tramp i dodao: “Mudri lideri stavljaju dobrobit vlastite države i vlastitog naroda na prvo mjesto”.

SAD su istupile iz globalnog klimatskog sporazuma, otkazale su sudjelovanje u Migracijskom paktu UN-a, smanjile svoj financijski doprinos mirovnim misijama, istupile iz UNESCO-a te iz Vijeća UN-a za ljudska prava. Tramp je kritikovao i Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), karakterizirajući je kao nesposobnu, a obustavio je finansiranje i povukao SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Struktura Vijeća sigurnosti UN-a omogućava da pet svjetskih sila s pravom veta – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska – mogu spriječiti bilo kakvu odluku jednim jedinim NE. Međutim, predsjednik Tramp se često pitao, ako već svaka od ovih država ima pravo veta, zašto samo Amerika plaća većinu programa UN-a? Podsjećamo, SAD doprinose budžetu UN-a u iznosu od 22%. Kina je recimo iza SAD-a za više od 10 procenata. Slična situacija se mogla vidjeti i na primjeru Svjetske zdravstvene organizacije kojoj su SAD  godišnje uplaćivale 893 miliona dolara, a Kina tek 80-ak miliona i nije bila ni među prvih deset donatora toj organizaciji. Kada su SAD tražile da se istraži porijeklo virusa i uzrok nastanka pandemije, WHO je stala u odbranu Kine i tek u januaru 2021. godine planira poslati ‘inspektore’ da istraže cijeli slučaj, što je u najmanju ruku štetno ponašanje po integritet cijelog UN-a.

Kada govorimo o globalizmu i globalizaciji kao procesu neophodno je objasniti njegove početke. Lav Trocki je neizbježna karika u tom objašnjenju. Po njemu su narodi SSSR-a trebali biti samo sredstvo za svjetsku revoluciju i uspostavljanje globalnog poretka, odnosno komunizma u cijelom svijetu. Sa druge strane, njegovi oponenti su imali dijametralno suprotan stav, zalažući se da se komunistička utopija treba iskoristiti samo kao sredstvo za uspostavljanje jake države.

Danas u svijetu djeluje Grupa industrijski najrazvijenijih država G7, čiji se korijeni vežu za 1973. godinu kada je na inicijativu SAD-a, predsjednika Niksona  i njegovog savjetnika Henryja Kissingera, formirana ‘Library Group’ koju su činile Zapadna Njemačka, Francuska, Velika Britanija i SAD. Grupa je kasnije proširivina pa su joj pristupili Italija, Japan i Kanada.

Dakle, na jednoj strani imamo malobrojnu grupu superbogatih država, a na drugoj strani veliku većinu siromašnih država. Globalizacija kao proces zahtijeva slobodno tržište i neometani protok roba i kapitala u cijelom svijetu. Razvijene ekonomije obilato koriste tu prednost i cijeli svijet zatrpavaju svojim proizvodima služeći se principima slobodnog tržišta. Problem nastaje onda kada se isti princip treba primjeniti kod radne snage kao robe. Tada se u praksi pokazuje da ni industrijski razvijene države nisu došle na taj stepen svijesti da i za tu ‘robu’ važe zakoni slobodnog tržišta, jer vidimo da se javlja diskriminacija radne snage po osnovu državljanstva. Tako će za istu uslugu domaći radnik biti znatno više plaćen nego strani radnik – ‘migrant’.

Međutim, mali i ugroženi narodi kao što su Bošnjaci ne mogu sebi priuštiti taj luksuz da se nađu na suprotnoj strani od globalizacije kao procesa uspostavljanja svjetskog poretka i globalizma kao njegove političke ideologije. Samo ‘veliki’ mogu biti i globalisti i antiglobalisti onda kada im to odgovara.  Znajući da svaka akcija izaziva neku reakciju te očekujući i da će proces globalizacije naići na otpor, Kissinger je jednom prilikom kazao: ‘Svi koji ne budu poštovali novi svjetski poredak su teroristi’.



Nastavit će se….


(Global CIR Team)


[1] Berlinski zid (njem. Berliner Mauer) je dugačka barijera koja je razdvajala Zapadni Berlin od Istočnog. On je bio simbol ideološke i geopolitičke podjele Njemačke i poratne Evrope te najznačajniji simbol hladnog rata.  Podignut je 13 augusta 1961., a probijen 9. novembra 1989., dok je ujedinjenjem Njemačke 3. oktobra 1990. u potpunosti srušen. Postojao je, dakle, punih 29 godina.

[2] Tayyip Erdoganov zid prema Siriji, Iraku i Iranu; mađarski zid prema Srbiji, grčki zid, bugarski zid i sl. Sa druge strane neki zidovi su porušeni, poput onog na Kavkazu u regiji Nagorno Karabah.

[3] Vijeće sigurnosti UN-a 25. septembra 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.  Takva odluka u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) pokazat će se veoma brzo kao pogrešna s obzirom na njene katastrofalne posljedice. Budući da je RBiH  bila prepuštena sama sebi, izložena brutalnoj agresiji, a njen narod suočen sa prijetnjom fizičkog istrebljenja, oružje je nabavljano na različite načine. Tako je dio oružja nabavljen iz Istočne Evrope (zemalja bivšeg Varšavskog pakta), a 1994. počelo je pristizati oružje iz Irana (koji je također pod ruskom zonom utjecaja), što je prećutno odobrila američka administracija.  

PROČITAJTE JOŠ:

  1. […] ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NED… […]

  2. […] ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NED… […]

  3. […] prvi put u 51 godinu snizili smo cijene lijekova, a nezaposlenost je pala na 6,7 posto’ ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… SADA JE VRIJEME DA AMERIČKI NAROD DIGNE SVOJ GLAS! Predsjednik Tramp u obraćanju naciji: […]

  4. […] za 23. mart, bivši Likudov ministar osnovao stranku i postao glavni Netanyahuov oponent! ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… Objavljeno […]

  5. […] prvi put u 51 godinu snizili smo cijene lijekova, a nezaposlenost je pala na 6,7 posto’ ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… ZBOG NEPOŠTIVANJA IZBORNIH ZAKONA I UPLITANJA TEHNOLOŠKIH KOMPANIJA! Senator Josh Hawley javno […]

  6. […] Tramp: Pronašli smo dokaze masovne prevare, rezultati izbora ne mogu biti legalno certificirani! ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… KINA SLAVI SVOJE ELITE U WASHINGTONU! Profesor iz Pekinga: ‘Od 70-tih imamo svoje ljude u […]

  7. […] normalizaciju odnosa s Izraelom: ‘Danas smo ovdje da promijenimo tok historije’ ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… NETANYAHU POTVRDIO DA JE POSJETIO SAUDIJSKU ARABIJU, POZVAO ARAPE U IZRAELU DA GLASAJU ZA NJEGA: […]

  8. […] protest 6. januara naziva potencijalno ‘najvećim događajem u historiji Washingtona’ ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… ZBOG NEPOŠTIVANJA IZBORNIH ZAKONA I UPLITANJA TEHNOLOŠKIH KOMPANIJA! Senator Josh Hawley javno […]

  9. […] Arabija, Katar i druge zaljevske zemlje potpisuju sporazum o okončanju diplomatske krize! ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… NETANYAHU POTVRDIO DA JE POSJETIO SAUDIJSKU ARABIJU, POZVAO ARAPE U IZRAELU DA GLASAJU ZA NJEGA: […]

  10. […] ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… NETANYAHU POTVRDIO DA JE POSJETIO SAUDIJSKU ARABIJU, POZVAO ARAPE U IZRAELU DA GLASAJU ZA NJEGA: ‘Kao i u slučaju Emirata, ne mogu unaprijed otkrivati detalje’ U BIJELOJ KUĆI POTPISAN I ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’! UAE i Bahrein potpisali normalizaciju odnosa s Izraelom: ‘Danas smo ovdje da promijenimo tok historije’ SAUDIJSKA ARABIJA OTVORILA ZRAČNI PROSTOR! Danas prvi direktni komercijalni let iz Izraela u UAE EFEKTI ‘ABRAHAMOVOG SPORAZUMA’: Izaslanstvo vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata stiglo u prvu službenu posjetu Izraelu, na stolu ukidanje viza! VLASTI SUDANA ODLUČILE NORMALIZIRATI ODNOSE SA IZRAELOM! Izraelski mediji: Uskoro će to uraditi Saudijska Arabija, Kuvajt i Oman! BIT ĆE SKINUT SA LISTE DRŽAVA SPONZORA TERORIZMA! Tramp: Izrael i Sudan normalizuju odnose, još jedna država pristupa ‘Abrahamovom sporazumu’ KRALJEVINA MAROKO PRIZNALA DRŽAVU IZRAEL! Predsjednik Tramp potez označio kao ‘historijski proboj’, a SAD zauzvrat priznale suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom! TRAMPOV ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ IMA PERSPEKTIVU, SUDAN SKINUT SA CRNE LISTE! Netanyahu sa Trampovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost: ‘Ovo je prvi ozbiljan plan rješavanja pitanja sigurnosti Izraela i zato će biti jedini koji će uspjeti!’ Enigma Kavkaza između mita i realnosti TRILOGIJA SVJETSKIH RATOVA: Da li samo pobjednici imaju pravo uređivati svijet? DECENIJAMA JE ŽIVIO POD LAŽNIM IDENTITETOM, A ONDA JE SVE ISPRIČAO! Ovo je ispovijest Serga Lavrentijevicha Berije, sina jedne od najmisterioznijih i najozloglašenijih ličnosti SSSR-a! SLUČAJ SERGEJ LAVROV: Čudni su putevi obavještajno-diplomatski?! […]

  11. […] ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… U BIJELOJ KUĆI POTPISAN I ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’! UAE i Bahrein potpisali normalizaciju odnosa s Izraelom: ‘Danas smo ovdje da promijenimo tok historije’ SAUDIJSKA ARABIJA OTVORILA ZRAČNI PROSTOR! Danas prvi direktni komercijalni let iz Izraela u UAE Saudijska Arabija ocijenila dogovor Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela kao “pozitivan” EFEKTI ‘ABRAHAMOVOG SPORAZUMA’: Izaslanstvo vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata stiglo u prvu službenu posjetu Izraelu, na stolu ukidanje viza! VLASTI SUDANA ODLUČILE NORMALIZIRATI ODNOSE SA IZRAELOM! Izraelski mediji: Uskoro će to uraditi Saudijska Arabija, Kuvajt i Oman! BIT ĆE SKINUT SA LISTE DRŽAVA SPONZORA TERORIZMA! Tramp: Izrael i Sudan normalizuju odnose, još jedna država pristupa ‘Abrahamovom sporazumu’ MAROKANSKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA: ‘Američko priznanje našeg suvereniteta nad Zapadnom Saharom i uspostava odnosa sa Izraelom donijet će samo korist Palestini’ TRAMPOV ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ IMA PERSPEKTIVU, SUDAN SKINUT SA CRNE LISTE! Netanyahu sa Trampovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost: ‘Ovo je prvi ozbiljan plan rješavanja pitanja sigurnosti Izraela i zato će biti jedini koji će uspjeti!’ ODLIKOVANJA ZA ABRAHAMOV I WASHINGTONSKI SPORAZUM: Predsjednik Tramp dodijelio odlikovanja zaslužnima za uspješno postignute ugovore! NETANYAHU POTVRDIO DA JE POSJETIO SAUDIJSKU ARABIJU, POZVAO ARAPE U IZRAELU DA GLASAJU ZA NJEGA: ‘Kao i u slučaju Emirata, ne mogu unaprijed otkrivati detalje’ ŠANSA ZA PROŠIRENJE TRAMPOVOG ‘ABRAHAMOVOG SPORAZUMA’?! Uz posredništvo Trampove administracije Saudijska Arabija, Katar i druge zaljevske zemlje potpisuju sporazum o okončanju diplomatske krize! Objavljeno u: […]

  12. […] NOVA VAKCINA ILI ‘NOVI UGOVOR’: Zašto trebamo biti oprezni sa ruskom vakcinom, koja pored kliničkih, sa sobom nosi i političke posljedice?! PUTIN PRIŽELJKUJE BAJDENOVU POBJEDU: ‘Nadam se da će nova administracija biti za dijalog o kontroli naoružanja i globalnim problemima’ ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… […]

  13. […] ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… U BIJELOJ KUĆI POTPISAN I ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’! UAE i Bahrein potpisali normalizaciju odnosa s Izraelom: ‘Danas smo ovdje da promijenimo tok historije’ SAUDIJSKA ARABIJA OTVORILA ZRAČNI PROSTOR! Danas prvi direktni komercijalni let iz Izraela u UAE Saudijska Arabija ocijenila dogovor Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela kao “pozitivan” EFEKTI ‘ABRAHAMOVOG SPORAZUMA’: Izaslanstvo vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata stiglo u prvu službenu posjetu Izraelu, na stolu ukidanje viza! (VIDEO) POZITIVNI EFEKTI ‘ABRAHAMOVOG SPORAZUMA’: Prva proslava Hanuke u Dubaiju na otvorenom uz muziku i ples! VLASTI SUDANA ODLUČILE NORMALIZIRATI ODNOSE SA IZRAELOM! Izraelski mediji: Uskoro će to uraditi Saudijska Arabija, Kuvajt i Oman! BIT ĆE SKINUT SA LISTE DRŽAVA SPONZORA TERORIZMA! Tramp: Izrael i Sudan normalizuju odnose, još jedna država pristupa ‘Abrahamovom sporazumu’ MAROKANSKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA: ‘Američko priznanje našeg suvereniteta nad Zapadnom Saharom i uspostava odnosa sa Izraelom donijet će samo korist Palestini’ TRAMPOV ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ IMA PERSPEKTIVU, SUDAN SKINUT SA CRNE LISTE! Netanyahu sa Trampovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost: ‘Ovo je prvi ozbiljan plan rješavanja pitanja sigurnosti Izraela i zato će biti jedini koji će uspjeti!’ ODLIKOVANJA ZA ABRAHAMOV I WASHINGTONSKI SPORAZUM: Predsjednik Tramp dodijelio odlikovanja zaslužnima za uspješno postignute ugovore! […]

  14. […] ‘ABRAHAMOV SPORAZUM’ NAJAVLJUJE KRAJ ISLAMSKOG TERORIZMA, A UJEDNO I OKONČANJE ERE NEDO… Objavljeno u: […]

Komentiraj