Šta su ideali protivnika republike i republičkog uređenja!

“Naš primarni i dugoročni cilj je usvajanje ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definisana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina, sa tri nivoa vlasti državnim, regionalnim i lokalnim s gradom Sarajevom koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine”, piše u Programskoj deklaraciji SDA usvojenoj na Sedmom kongresu stranke održanom 14.9.2019. godine.

SDA u Deklaraciji ističe da će podržati ustavne reforme koje su u interesu svih građana BiH i koje vode jačanju funkcionalne državne strukture i da sva buduća rješenja moraju zadovoljiti princip pune ravnopravnosti naroda i građana na svakom dijelu BiH.

“U prvoj fazi ustavnih reformi podržat ćemo amandmanske promjene postojećeg Ustava BiH, koje osiguravaju usklađivanje Ustava s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uspostavljanje Vrhovnog suda kao institucije koja će garantovati jednake standarde za sve građane, osiguravanje nadležnosti države u onim segmentima koji su uvjet za priključenje BiH NATO savezu i EU, efikasno funkcionisanje institucija BiH i eliminisanje blokada u njihovom odlučivanju”, navedeno je u Deklaraciji.

Deklaracija je izazvala veliku meijsku pažnju i reakcije vlasti i opozicije u entitetu RS-u, ali i od nacionalističkih političara širom regije, a posebno Srbije.

Republika (od lat. res publica/ javna stvar, opće dobro) je oblik državnog uređenja kojem na čelu nije monarh, već državna vlast izabrana općim pravom glasa. To je politički sistem u kojem vlast drže izabrani predstavnici građana, odnosno u kojem je obnašatelj vlasti narod, kao nositelj suverenosti. Na čelu republike stoji državni poglavar (predsjednik), izabran na određeno vrijeme, bez prava nasljedstva, ili kolegijalni državni poglavar (predsjedništvo ili sl.). Republikanizam jeste ukupnost nazora, stavova i prakse republikanaca (pristaša republike) kao oblika vladavine.

Historijski, pojam republike veže se ponajviše uz demokratske oblike vlasti. Prototip je grč. grad država (polis) u kojem vladaju svi građani, a koji je Aristotel nazvao politeiom, za razliku od monarhije u kojoj vlada jedan čovjek i oligarhije u kojoj vladaju povlašteni. U republikanskom Rimu, nakon svrgavanja monarhije, razvijaju se demokratske institucije vlasti, najprije tipa aristokratske republike, u kojoj sva politička prava ravnopravno obnašaju patriciji, zatim i demokratske republike temeljene na širem shvaćanju o suverenitetu rimskog naroda kao izvornog nosioca prava na sva javna dobra, tj. zajedničku imovinu (res publicae).

Prve republike u modernem smislu su prvih 13 sjevernoameričkih država koje su 1787. stupile u federaciju Sjedinjenih američkih država (USA), te francuska Prva republika proglašena 1792. nakon pobjede građanske revolucije. Poslije I. i II. svj. rata sve više monarhija prelazi u republike, a republikama postaje i većina bivših kolonija u Africi i Aziji. Kod muslimanskih naroda prva republika jeste Republika Turska koju je 29.10. 1923. godine  proglasio njen utemeljitelj I prvi predsjednik Kemal Ataturk.

Kolosalan historijski značaj za BiH u obnavljanju njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta ima Prvo zasjedanja ZAVNOBiH-a održano 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Njime je potvrđena multietnička priroda zemlje, negirajući princip etničke ekskluzivnosti, usko povezan sa ciljevima fašističkih velikodržavnih projekata, te usvojen princip inkluzivnosti međuetničkih odnosa, kroz definiciju da BiH nije ni ‘srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska, i muslimanska’.

Pored vraćenog teritorijalnog integriteta, BiH je vratila i ograničeni suverenitet u statusu Republike, temeljem kojeg će kasnije, nakon izmjena Ustava iz 1974. godine biti ponovno formuliran zahtjev za njenom punom nezavisnošću kao Republike BiH.  

SDA na čelu sa prvim predsjednikom Alijom Izetbegovićem,  temeljem antifašističkih principa i odredbi ZVNOBiH-a, bila je nosilac borbe za nezavisnost za koju su se građani odlučili na referendumu održanom 28. februara i 1. marta  1992. godine.

O tome ko su neprijatelji republike kao državnog uređenja i šta je njihova vizija države, možda najbolje ilustruje govor Vuka Draškovića, lidera SPO-a, izrečen 11. maja. 1997. godine na Ravnoj gori, na godišnjici postrojavanja prve grupe oficira i vojnika, začetnika četničkog pokreta Draže Mihailovića, koje je obavljeno 1941. godine.

„I nemojte se kriti iza republike, to kažem svima u opoziciji odreda. Izgleda mi da mnogi od vas, gospodo iz opozicije, koje je sramota da kažu da brane komunizam, na jedan nevješt i perfidan način zaklanjaju se iza republike i brane republiku kao jedino preživjelo čedo komunizma. Nikad Srbi nisu imali republiku, dok nam je komunisti nisu nasilno uveli. Između republike i komunizma, između republike i poraza, između republike i sramote nacionalne jeste znak jednakosti. Mi nismo imali krunu, mi nismo imali kralja, cara, knjaza ili kneza samo pod Turcima i samo pod komunistima…Želim da budem predsjednik Srbije, ali da budem posljednji predsjednik Srbije i da nikad poslije mene Srbija više ne bude imala predsjednika, već kralja“, kazao je Vuk Drašković.

(Global CIR/A. Jašarević)

PROČITAJTE JOŠ:

Komentiraj