Odbornici Skupštine grada Bijeljina prihvatili su inicijativu bijeljinskog Udruženja četnika veterana iz Drugog svjetskog rata za izgradnju spomen – obilježja osuđenom ratnom zločincu, narodnom neprijatelju i kolaboracionisti Dragoljubu Draži Mihailoviću u Bijeljini.
Azem Aletović, odbornik SDA u Skupštini grada Bijeljina kaže da je bio protiv ove inicijative, te da je gradonačelniku Ljubiši Petroviću jasno rekao da je njegov potez u suprotnosti sa ranije iznošenim izjavama u medijima o suživotu i ispruženoj ruci saradnje sa svima u gradu.
– Gradonačelnik je dobio veliki broj glasova u Janji, ali u vrijeme predizborne kampanje nije rekao da će podizati spomenik Draži Mihailoviću. Iako se gradonačelnik pravda time da je ova inicijativa bila pripremljena za skupštinsku proceduru još u oktobru, to nije opravdanje, jer je bilo raznih inicijativa i ranije, ali prethodni načelnik ih nije slao u skupštinsku proceduru. Što se tiče druge tačke dnevnog reda, o izgradnji spomenika poginulim i nestalim srpskim borcima, mi, odbornici SDA smo jasno rekli da poštujemo svačije žrtve, ali tražimo da se poštuju i bošnjačke žrtve – izjavio je Azem Aletović.
Brutalni historijski revizionizam
Bista osuđenom ratnom zločincu i vođi četnika u Drugom svjetskom ratu nastavak je historijskog revizionizma, koji se ispoljava kroz brutalni raskid sa antifašističkom tradicijom NOB-a kod srpskog naroda. Vladajuća politika u bh. entitetu RS-u na svaki način ignorira antifašističke, a ističe profašističke vrijednosti pa stoga nije čudo što u javnost izbijaju proplamsaji takvog djelovanja. Brisanjem antifašističkih simbola, ali i nacionalnih i vjerskih simbola drugih naroda na teritoriji bh. entiteta RS, želi se falsificirati prošlost i te teritorije predstaviti kao isključivo srpske prostore.
U neposrednoj blizi spomenika antifašističke borbe grade se crkve (naprimjer izgradnja crkve kod spomenika herojima Sutjeske na Tjentištu), crkveni objekti se grade u blizini ili na mjestima drugih porušenih partizanskih spomenika gdje uopće i nema stanovnika, čime se tekovine antifašizma pokušavaju preoblikovati po kriterijima velikosrpskog nacionalizma.
Antifašističkoj borbi se, ničim osnovano, daje epitet borbe samo srpskog naroda, a ne zajedničke borbe svih naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Na taj način Dodik i njegovi sljedbenici maskiraju svoj fašizam i uništavaju sjećanje na pozitivnu tradiciju zajedničkog života i zajedničke antifašističke borbe ljudi raznih nacija i vjera.
Pored rušenja bista i skrnavljenja spomenika podignutih u spomen na slavne antifašiste, napadnute su i same antifašističke ideje, čije mjesto u srpskoj javnosti i općem ambijentu zauzimaju fašističke ideje mržnje i ideje bratoubilaštva. Umjesto antifašističkih simbola ističu se simboli fašizma, a sve to zajedno predstavlja specifične i teške prijetnje povratnicima u entitetu RS-u.
Na teritoriji entiteta RS-a, provokativno se, posebno u povratničkim mjestima, grade spomenici srpskim zločincima, po njihovim imenima, bilo da se radi o zločincima iz rata devedesetih ili Drugog svjetskog rata, nazivaju se ulice i trgovi, dok se čak i cijelim gradovima, selima i objektima infrastrukture koji pripadaju jednako svim građanima po Ustavu BiH, dodjeljiuju srpski mitologijski nazivi.
Dakle, povratnici u RS-u prinuđeni su da žive u okruženju koje je koncipirano tako da simbolički prijetnja izvire ne samo iz srpskih ektremističkih krugova i paravojnih formacija terorističkog karaktera, već i iz svakog naziva i toponima.
